O kontroverznoj političkoj stranci, osmišljenoj pod nadzorom međunarodne zajednice, sa sjedištem u Širokom Brijegu čiji je prvotni zadatak bio razjediniti hrvatski nacionalni korpus u Bosni i Hercegovini te oslabiti poziciju 'stožerne' hrvatske stranke u BiH, kako bi se došlo do unitarizacije dejtonske tvorevine pod krinkom građanske opcije, danas je gotovo sve poznato. NSRzB je nakon netom završenih Općih izbora na samom političkom dnu ali i samom kraju političkog života.
Po svojim izjavama, Ashdown je bio najbliži Mesiću. Bespogovorni dodvoravač centralističke politike najbrojnije elite u BIH, čovjek koji je imao kada shvatiti Bosnu i Hercegovinu ali eto nije od minjaka imao kad… Godine i godine politike centralizma i unitarizma kakvu je podupirao Ashdown, a kakva bi u njegovoj Britaniji bila nezamisliva, i Britaniju bi razorila preko noći, dovele su BIH do upitnosti. Pitanje je danas, kada bi se ponovio referendum o nezavisnosti BIH bi li se skupilo 51% građana koji bi glasali za nju kao samostalnu i suverenu zemlju.
Milan i Marin su hercegovački Hrvati i to nikada nisu krili. Ni kada su bili na vrhu, ni kada su bili na dnu. Tako je bilo, tako će uvijek i biti, a Hrvatska se danas treba crveniti (ne od one karte kojom je mahao Ivo Josipović uoči prošlih izbora) od stida zbog šljama koji radi u medijima i zbog onih političara koji plaćaju taj šljam.
“Političkom smrću” HSP-a i Lijanovića, nakon sudjelovanja u majorizacijskom projektu Hrvata zvanom Platforma” nije umrla vazalska politika ovih stranaka. Ona će doživjeti reinkarnaciju, kroz drugu političku stranku, i kroz druge političke protagoniste.
Unatoč najavama i pozivima međunarodne zajednice, uključujući i onaj s konferencije u Berlinu, da je prioritet, brzo formiranje vlasti nakon izbora, čini se, kako bi ponovo mogli svjedočiti postizbornoj krizi u Federaciji BiH, pa time i u BiH. S tom razlikom, što ovog puta ni jedna od pobjedničkih bošnjačkih stranaka ne pokazuju namjeru da prave vlast bez apsolutnog pobjednika među Hrvatima- koalicije koju predvodi HDZ BiH,
U analizama izbornih rezultata, koje se zadnjih dana „vrte“ po svim bosanskohercegovačkim medijima, a iz kojih je očigledno kako su u Federaciji BiH najveći gubitnici izbora Lagumdžijin SDP, Lijanovićev NSRzB, Budimirov SPP i Jurišićev HSP, ne propitkiva se i ne analizira uloga visokoga predstavnika Valentina Inzka te predstavnika nekih stranih ambasada, ponajprije američke i britanske, koji su osmislili projekt „Platforma“, zdušno ga afirmirali i nametnuli u Federaciji BiH.
Ako je socijaldemokracija ikad i postojala u BiH u pravom smislu te riječi, ona nije umrla na posljednjim izborima, nego puno prije – socijaldemokracija u BiH je mrtva najmanje osam godina, od 2006. godine i izbora Željka Komšića za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH.
Nekoliko televizijskih postaja, uključujući i neke javne servise, tako je, dan nakon objave prvih i nepotpunih izbornih rezultata, anketiralo građane na ulicama Sarajeva.- Desetak anketiranih, reklo je da su glasali na izborima i svi su razočarani rezultatima. Mišljenje deset anketirani predstavljeno je riječima ” evo što građani BiH misle o rezultatima izbora”. Iz ovakvih i sličnih anketa moglo bi se zaključiti da za stranke koje su pobijedile na izborima nisu glasali građani BiH, već možda neki izvanzemaljci. Jasno, riječ je o medijskog manipulaciji, koja može biti namjerna ili, pak, slučajna.
Dolaskom na vlast onih koji nacionalno negiraju, komšićizacijom predsjedništva, budimirizacijom Federacije, i jurišićizacijom i lijanovićizacijom Vlade FBIH odnosi među dva naroda koja prema Ustavu FBIH ravnopravno imaju dijeliti prava i obveze kako u FBIH tako i na razini BIH sa RS-om značajno su narušeni. Oni koji negiraju nacionalni BH triptih, djeca iz sarajevskih pozorišta koja sa stvarnom BIH nemaju puno toga zajedničkog doveli su FBIH na rub opstanka a BIH kao zemlju pred novu međunarodnu konferenciju. Skupa s izvršnom vlasti FBIH ostavku bi trebao podnijeti i Valentin Inzko.
Neuvažavanjem Hrvata, a Lagumdžija je predvodio tu kampanju, naposljetku se šteta nanosi svima, pa i Bošnjacima. Bošnjački birači još uvijek nisu dovoljno senzibilirani na problem biranja hrvatskih političkih predstavnika i mnogi ne vide ništa sporno u tomu što su dva puta Hrvatima nametali Komšića. Ali elite moraju vidjeti kakve su posljedice takve politike. Političko Sarajevo je svjesno da su se zgrade u veljači palile i zato što se sva energija trošila na političko ''povaljivanje'' Hrvata i krađu državnih resursa. Ako Sarajevo nastavi s takvim autističnim pristupom političkim procesima, nove paljevine će se sigurno desiti. Vjerojatno i prije nego mislimo.
Sa scene su pak nestali oni koji su sudjelovanjem u platformi SDP pristali biti smokvin list projekta dekonstituiranja Hrvata, poput Živka Budimira i Zvonka Jurišića. Hrvatski birači su ih kaznili jer su okrenuli leđa vlastitome narodu, a Bošnjaci ih nikad nisu ni prihvatili.
Situacija unutar srpskog ili bošnjačkog biračkog bloka ne ostavlja mnogo mjesta manipulaciji, no malobrojnost Hrvata u BiH spušta i pragove potrebne za manipuliranje. Jedan od načina na koji Hrvati mogu pokazati svoju što jasniju političku volju jest da u što većem broju izađu na izbore. No, čak i u slučaju maksimalne izlaznosti i stopostotne podrške jednoj političkoj stranci/koaliciji postoji mogućnost da na nekim razinama budu preglasani bošnjačkim glasovima i isključeni iz vlasti.
Prvi i jedini čovjek stranke koja se , još uvijek zove HDZ-a 1990, Martin Raguž iskopirao je Zlatkovu matricu ponašanja. On je već ranije našao strane podupiratelje u BIH da bi se potom okrenuo u traženje partnera kod Bošnjaka. Sve ono što je govorio zadnje 24 godine stavio je u koš. Skupove održava od Goražda do Bihaća, a u posljednje vrijeme što je također indikativno kao npr. u emisiji na Federalnoj televiziji ne usuđuje se ni reagirati na otvorene napade na Hrvate. Taj neki narod na čijoj grbači godinama fino živi. Poput recimo napada na HVO koje je u toj emisiji iznio Sefer Halilović, čovjek koji prijeti novim ratovima, umjesto da daje odgovore istražnim organima za ratne zločine u BIH.
Odvjetnik, bivši predsjednik Nove hrvatske inicijative koja je 2001. bila dijelom SDP-ovog projekta majorizacije Hrvata, Krešimir Zubak i sarajevski akademik Slavo Kukić koji je podržao oba projekta majorizacije Hrvata; i Alijansu i Platformu, pokušali su za jedan internetski portal relativizirati i zamagliti pitanje nacionalnog legitimiteta. Očito, u funkciji opravdavanja možebitne nove majorizacije Hrvata.
U BiH će se 12. listopada 2014. održati Opći izbori na temelju Izbornog zakona BiH (IZ) koji je omogućio da dva puta za redom Željko Komšić bude izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH isključivo bošnjačkim glasovima. Tako već osam godina u tročlanom Predsjedništvu BiH imamo situaciju: Hrvati nemaju svoga predstavnika, Srbi imaju jednog, a Bošnjaci dva. Premda u Ustavu BiH piše da su i Hrvati i Srbi i Bošnjaci konstitutivni narodi i da se Predsjedništvo sastoji od hrvatskog, srpskog i bošnjačkog člana – tri člana za tri konstitutivna naroda.
Kontaktirajte nas