Hrvati u Bosni i Hercegovini i nemaju neku funkciju osim da budu krivi za spaljivanje zastava, blokadu države, planiranje rata priželjkivanjem trećeg entiteta. I kad Dodik je*e mater svima, i to, zasigurno, ima hrvatsku pozadinu. Hrvat u BiH je kriv dok je živ.
Kriv je taj Hrvat i u Hrvatskoj. O, još kako! Kriv što navija za zemlju u kojoj ne živi, kriv što diže iz proračuna novac od mirovine zemlje koju je branio, kriv što je preko, a predstavlja se kao Hrvat, kriv kad ga ponese nacionalni zanos, a ne daj Bože još da otvori poduzeće u RH , e taj je najgori.
Ukoliko bi Bošnjaci podržali proerdoanovsku i proosmanističku politiku Bakira Izetbegovića i na predstojećim izborima u BiH, to bio bio više nego jasan signal Hrvatima u FBiH da više nemaju šta da traže u zajedničkom entitetu s Bošnjacima, koji bi izborom Izetbegovića potpuno otkrili svoje karte i sva zaklinjanja u cjelovitu, demokratsku suverenu, multietničku BiH, prokazali kao lažna, odnosno kao sredstvo majorizacije nad nemuslimanima, kojima su u nekom zamišljenom muslimanskom kalifatu, namijenili ulogu drugorazrednog građanstva.
Povijesne su činjenice sasvim drugačije nego što ih propagiraju mesićisti i sarajevski propagandisti, a jedna od njih je da Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna nastaje tek nakon Hrvatske Zajednice Bosanska Posavina, što znači da su posavski Hrvati prije Mate Bobana, ali i Bošnjaka, politički samostalno počeli organizirati obranu, bez ikakve pomoći Sarajeva. Bez obzira na takve dokaze mnogi i dalje koriste prazne fraze, poput „Zagreb je kriv što je Posavina pala!“ ili kako je „Šušak mislio samo na svoj kamenjar!“.
Stier je bio jedan od najpoželjnijih osoba s kojim se valjalo fotografirati i vidjeti u društvu. Naime, on je sa kolegom Toninom Piculom među najzaslužnijima što je po prvi put od postojanja BiH u službeni dokument spomenut pojam „centralizam" i „centralističke snage", kao jedan od glavnih razloga blokiranja razvoja BiH kao države. To je otvorilo novi put političkog viđenja BiH, a nama Hrvatima dalo potvrdu da nisu svi ostali slijepi, gluhi i nijemi na kršenje naših ljudskih i građanskih prava.
Moralo se upitati šefa hrvatskog HDZ-a koji su to interesi njegovog HDZ-a u BiH? Je li njegovo viđenje Hrvata u BiH ono neokolonijalno, poput onog Ive Sanadera, rasističko podcjenjivačko, poput onog njegovog bivšeg šefa Stjepana Mesića, ili je njegovo viđenje Hrvata u BiH ono koje Hrvati u BiH imaju, a izrađeno je u više susreta za EU parlamentarcima iz Hrvatske?
U izvještaju se, u tom smislu, znakovito podsjeća na činjenicu da je “na početku FBiH bila federacija ne kantona, već dvije političke zajednice i oblasti pod njihovom kontrolom: Muslimansko-hrvatska Federacija”. Federalni partneri bili su Republika Bosna i Hercegovina sa sjedištem u Sarajevu sa svojom vojskom i odvojena Hrvatska Zajednica (kasnije Republika) Herceg Bosna, sa svojim vojnim krilom – Hrvatskim vijećem obrane”.
Dok Hrvati iz iseljeništva ukazuju na veliku materijalnu, financijsku, lobističku kao i svaku drugu pomoć koju su pružili Hrvatskoj, Hrvati iz BiH ističu da su na hrvatskim ratištima prije i nakon Oluje izginuli mnogi sinovi Herceg-Bosne.
Bosance i Hercegovce pokušava se nametnuti kao zajedničko nacionalno ime, degradiranjem već postojećih nacija Hrvata, Bošnjaka i Srba na razinu etničkih skupina. Govoriti u apsurdnim kategorijama kako su Hercegovci Bosanci i Hercegovci, a Bosanci Hercegovci i Bosanci je poželjan diskurs u sarajevskim medijima.
Reći da ste Hrvat, a da je Bosanac ili Hercegovac zemljopisno-zavičajna kategorija-u Sarajevu znači deklarirat se kao nacionalista, što je za čaršiju jednako fašista.
Puževim koracima blago hrvatskog jezika se potiskuje. Ako se sadašnjim i budućim naraštajima ne ukazuje na njegovu jezičnu posebnost, a u istom trenutku prigušenost, odmicanjem vremena ti koraci će postajati zečji.
Bit stavova iznešenih u ICG-ovu izvješću može se svesti na konstataciju da je BiH nefunkcionalna država zbog strukturirne asimetričnosti samih temelja na kojima počiva (tri konstitutivna naroda, a dva entiteta), te da je su pokušaji ostvarivanja funkcionalnosti takve države putem zalaganja za smanjenje ovlasti entiteta i njene unitarizacije, definitivno propali.
Stoga se predlaže osnivanje hrvatskog entiteta, tako da bi buduća Bosna i Hercegovina bila federalna država sastavljena od tri entiteta i jednog distrikta (Sarajevo).
Iako nad njihovim političkim aktivizmom lebdi sjena ratnog zločina, oni se kandidiraju za političke dužnosti
Kada govori o Bosni, Erdoğan spominje samo Bošnjake, kada spominje religiju u toj državi, misli samo na islam. To je očito u skladu sa Izetbegovićevim pogledom na Bosnu i Hercegovinu kao državu koja je baština Osmanlija. Kakav bi status trebali imati druga dva naroda koji čine barem polovicu stanovništva u ovoj državi? Građani drugoga reda po uzoru na Kurde u Turskoj ili «raju» u vrijeme Osmanlija?
Hrvatsko pitanje se ne smije personalizirati, nego bi ono trebalo biti dostupno svima, pa tako i Hrvatima u Posavini.
HDZ BiH i lista HNS-a će odnijeti uvjerljivu pobjedu unutar hrvatskog biračkog tijela (naravno opet nezasluženu), a onda će vrh „Devedesetke“ morati donijeti odluku. Pitanje je hoće li se vrh stranke zadovoljiti mjestima u županijskim skupštinama i mogućim koalicijama u Vladama par županija? Ili će po ugledu na HSP požuriti u neku novu „Platformu“!
Ključni argumenti protivnika uplovljavanja turskih ratnih brodova odnose se na činjenicu da Neum ne samo da nije ratna luka, već ni civilna, te da općinske vlasti nemaju niti u planu izgradnju te vrste gospodarskih kapaciteta.
Uostalom i sam Blaškić je tvrdio da su Britanci inzistirali na tome da se iseli kompletna Lašvanska dolina, ali da su im ti zahtjevi stalno odbijani. Jesu li zato prvi na udaru Haaga bili Hrvati iz srednje Bosne? Dario Kordić je dobio 25 godina zatvora, u prvostupanjskoj presudi Blaškić 45 godina, a recimo, Biljana Plavšić pet godina zatvora.