Svjesno ili ne, zbog podjele u Vijeću za provedbu mira između Zapada i Turske prema Rusiji dogodio se iskorak.
Čim se spomene riječ referendum, odjekne medijski lagum, na spomen rednog broj tri uzvrati se s tri milijuna prosvjeda i drugih besjeda - “pojašnjavajući” kako je za državu triju konstitutivnih naroda najpravednije načelo “jedan čovjek – jedan glas”, osim za Mostar jer bi po tom načelu Hrvati u tom gradu dobili vlast.
Iako je aktualna epizoda s referendumom zapravo mini-poraz unitarističke politike, u konačnici Izetbegović nije do kraja protratio vrijeme. Naime, u međuvremenu se i dalje odvija ''tiho kuhanje Hrvata''.
Političar iz Republike Hrvatske, dakle, “kenja“ kada govori o BiH ili zato što ne zna o čemu govori, a što je vrlo često slučaj, ili, što je još gore, zna kakvo je tamošnje stvarno stanje stvari, a mora se praviti blesav kako ne bi odstupio od onoga što najdraža ambasada ili bruxelleska centrala od njega očekuje.
Fra Drago Bojić, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, u tri je tjedna dao dva digitalna intervjua u kojima se, između ostaloga, osvrće i na proces kanonizacije blaženoga Alojzija Stepinca (1898.-1960.), zagrebačkoga nadbiskupa, kojega je 1998. (bila je upravo 100. obljetnica njegova rođenja) sv. Ivan Pavao II., papa, u Mariji Bistrici proglasio blaženim i mučenikom Katoličke Crkve. Prvi je intervju objavio portal Aljazeera (dalje: Aj) 30. srpnja, a drugi Novostiportal (Np) 22. kolovoza.
Službena Hrvatska posljednjih je godina svojom blijedom politikom omogućila obespravljivanje Hrvata u BiH. O njima hrabro govore samo na zatvorenim sastancima. Istodobno, Srbi i Bošnjaci sve više institucionalno jačaju “svoje” entitete. Zbog tog projekta “službeno Sarajevo” već odavno je ušutkalo RH. Još su im samo preostali bh. Hrvati prepreka u realiziranju velikobošnjačke ideje.
Tko može negirati da BiH nije samoodrživa i funkcionalna država, već međunarodni protektorat sklepan u američkoj vojnoj bazi, u kojem visoki predstavnik povremeno mijenja i zakone matematike? Kakva je to država kojoj je strana komisija nametnula zastavu i himnu bez teksta, i za čiju se reprezentaciju ne navija na tri četvrtine teritorija? Ako to nije “veliko sranje” od države, ne znam što jest.
Ako BiH postane država dva konstitutivna naroda, onda je više neće ni biti. A tada neće plakati Hrvati, nego upravo oni koji se kunu da je vole, dok čine sve da je sruše.
BiH svakim danom sve manje nalikuje na ono što se je nekada bila. Na njezinim ulicama sve je više neobično odjevenih stranaca.
Logika tog nametnutog mostarskog statuta imala je smisla samo pod dva uvjeta. Prvi je da još postoji mogućnost povratka prognanih i iseljenih, te time barem djelomičnog povrataka na predratno stanje. Drugi, još važniji, je da se takva logika primijenila u cijeloj BiH ili barem u Federaciji, ako je po pitanju Hrvata i Bošnjaka prognanih iz Republike Srpske i Srba prognanih iz Federacije, konačni deal bio "ko je jamio, jamio".
Zašto ne provjeriti ovaj prijedlog na referendumu pitanjem: Jeste li za hrvatsku federalnu jedinicu s diskontinuitetom unutar cjelovite BiH?
Tranzicija iz komunizma i socijalizma u demokraciju i kapitalizam, po mnogo je čemu u BiH još uvijek samo u tranzitu. Sve zbog izvrtanja činjenica, izvrdavanja dogovora, iznuđivanja privilegija za jedne i druge na račun onoga trećega.
O Hrvatima BiH ne može i ne smije skrbiti samo jedna stranka, već isključivo država Hrvatska i njezine institucije. To mora biti nacionalna strategija. Baš kao i institucionalna i iskrena povezanost iseljene i domovinske Hrvatske. Sada te veze ne funkcioniraju. Pa i zbog toga Hrvati iz BiH već odavno žive u vlastitoj domovini kao dijaspora.
Izetbegović u svojim izjava pokazuje kako su mu problemi Bosne i Hercegovine jasni, ali njegova djela u kontinuitetu govore kako neprestano pleše na granici rješavanja problema i njihova podgrijavanja.
Prijevare su odavno dio političkog života u BiH. Srbi, Hrvati, Bošnjaci, svi su varali sve, podmetali jedni drugima, igrala dvojica protiv trećega… Po razmjerima i stalnim podmetanjima čini se da je to postao model političkog funkcioniranja u BiH, a takav “način rada” prihvatili su i stranci.
Kontaktirajte nas