Nije najveći problem hrvatske politike u BiH međustranački antagonizam i borba međustranačkih sujeta. To je samo rezultat nepostojanja strategije i pogubne politike reakcionizma koju vode hrvatske političke vođe u BiH.
Svaki hrvatski kraj i skoro svako mjesto i u BIH mogu ispričati svoju tužnu priču iz vremena Drugoga svjetskog rata, vremena bivše države i nedavnog Domovinskog rata. Kroz Dane sjećanja, trinaesti put zaredom i Hrvati odžačko-modričkog kraja prisjećaju se žrtava Drugoga svjetskog rata ali i nedavnog Domovinskog rata
Kakve posljedice može imati dogovor predsjednice HDZ-a Jadranke Kosor i predsjednika SDP-a Zorana Milanovića po kojem će ubuduće hrvatski državljani s prebivalištem u BiH umjesto dosadašnjih 124 glasačka mjesta moći na hrvatskim izborima glasovati samo u veleposlanstvu u Sarajevu i konzulatima u Tuzli, Banjoj Luci i Mostaru?
Ali i ono malo što se može, ne radi se jer su hrvatski političari u ovoj okupiranoj mahala zemljici sve notorni idiot do idiota. Kad ih čovjek dobro pogleda, prvo što mu padne na pamet je....da sad isćeram svoje stado ovaca..ljepša i pametnija bi tri ovna izabrao u hipu nego što su prva trojica političara u Hrvata.
Koliko mene pamćenje služi, tog dana se nad Šamac nadvilo zlo. Mnogi ljudi su protjerani iz svojih kuća. Pozatvarani. Zlostavljani. Pobijeni. Njihova imovina je opljačkana, porušena, uništena. To nije nikakav Dan oslobođenja, to je Dan srama.
Bosna je zemlja mržnje..reče Andrić i nekad se dogodi da prođe i cijeli ljudski vijek a da se ne dogodi mogućnost da se ta mržnja ispolji u svom najgorem obliku. Ali kad se dogodi..
Već pola stoljeća podmeće se laž da su na Bleiburgu, ali i Križnom putu, (put na kojem su masovno ubijani zarobljeni Hrvati prilikom vraćanja u tadašnju YU), pobijene samo ustaše jer poznato je, među zarobljenima bilo je višestruko više civila - djeca, žene i starci – nego li zarobljenih vojnika.
Kako je Bosna i Hercegovina podijeljeno društvo, podijeljena država, podijeljena politika, tako je podijeljen i informativni i medijski prostor. U skladu s tim, stvarnim podjelama analizirali smo politiku i medije.
Kasnije je u svome govoru jasno imenovao jednu od tih politika – "Duboko žalim što je i Republika Hrvatska svojom politikom u devedesetim godinama prošlog stoljeća tome doprinijela." Velikosrbe i islamske fundamentaliste nije spomenuo – aha (!), da, u svome balkanskome pohodu kasnije se trebao susresti u Vojvodini i sa Borisom Tadićem. Pa neće mu valjda prije susreta nabijati agresiju na BiH na nos. Razumljivo. Da se Tadić možda ne predomisli. Nije se htio zamjeriti ni Bošnjacima! Ta neće valjda dozvoliti da ga Bošnjaci prozovu Grkom koji darove nosi.
SDP već tradicionalno dio svoje izborne kampanje temelji i na potpirivanju animoziteta prema BiH Hrvatima, gubeći iz vida da zbog toga gubi i velik dio birača u RH koji su izrazito senzibilizirani o pitanju sudbine sunarodnjaka iz susjedne države i možda bi presudan dio njih, da nije bilo šovinističkih kampanja, dao glas SDP-u.
Što se događa na hrvatskoj društveno-političkoj sceni? Kakve promjene i procesi su u tijeku, kako ih objediniti, nazvati pravim imenom, prepoznati pozitivne i negativne trendove?
EU proširuje prava svojim građanima, a Hrvatska svojima sužava.
Promatrajući političare i ostale javne djelatnike iz reda hrvatskog naroda u BiH običan puk izgubi i ono malo nade u bolje sutra. Nevjerovatna je snaga tih čimbenika u opstrukciji općih hrvatskih interesa. Umjesto napretka, godine nakon Daytona su iskorištene za vlastiti probitak političara i gospodarstvenika, a sve preko leđa hrvatskog naroda.
Ispada da je glavni branitelj optuženih Hrvata bio predsjedatelj sudskog vijeća sudac Jean Claude Antonetti. Samo je on skupio hrabrosti i rekao kako nije dokazano da je HVO srušio Stari most te da brojne druge teze iz optužnice nisu dokazane. Samo je on pružio tračak nade u pravedno suđenje Prliću i ostalima. Hrvati koji su davno prije trebali to reći i dalje šute. Promukli su, ne čuju se!
Uvijek sam se ponosio činjenicom da sam Hrvat. Nije riječ o nekom ultrameganacionalizmu ili mržnji prema svima koji ne pripadaju „mom nebeskom narodu“, kako bi po stoti put papagajski ponovila trećerazredna plaćena piskarala u pauzi između davanja stražnjice korporativnom gazdi i ulizivanja nekom trećerazrednom zapadnjačkom birokratu koji je na najboljem putu da zbrine tri generacije svoje obitelji parama zarađenim od prosvjećivanja „balkanskih plemena“ prodavanjem floskula o zapadnim civilizacijskim vrijednostima i demokraciji.
Kontaktirajte nas