Suzdržala sam se pisati o davno bivšem predsjedniku Stipi Mesiću u danima kada su se u medijima pojavile neke nove snimke njegovih povijesnih promišljanja, na kakve hrvatska javnost nije navikla. Barem onaj dio te javnosti koji kratko pamti i brzo zaboravlja.
Načelno mogu reći da komentari iz ove stranke kako bi se BiH trebala preurediti na temelju ekonomskih, povijesnih i zemljopisnih kriterija jesu bacanje prašine u oči i ne odgovaraju biću Bosne i Hercegovine, niti one iz ZAVNOBiH-a, ali niti ove Daytonske. Zapravo, radi se samo o još jednoj potvrdi kako SDP pripada pod skute jedne te iste ideološke majke – bošnjačke politike Sarajeva koja nastoji različnim izvedbenim varijantama provesti unitarističku ideju, kazao je Krešić za Mrežu medija na hrvatskom jeziku u BiH.
U međuvremenu je svima već postalo jasno i u BiH i u Europi, koji ne slijede logike „zarobljenog uma“ u unitarističke logike, kako bh. politički nasilnici velikog formata ne prežu ni od čega, te da će nastavili s kontraproduktivnim negacijama višenacionalnog karaktera naše zemlje i tako što će i dalje lobirati u svijetu, pa i u EP-u protiv karaktera svoje zemlje pod egidom njezine obrane.
Bošnjački političari, intelektualci i mediji za pojam federalizacija ni čuti ne žele. Tvrde to bi vodilo u podjelu, a onda i u raspad Bosne i Hercegovine.
Ali kad je rezoluciju Europskog parlamenta kao fašističku okvalificirala uvažena hrvatska profesorica novinarstva na hrvatskoj državnoj televiziji, postala je gotovo profesionalna obveza sagledati taj fašizam u rezoluciji.
U Satu kasnih spoznaja, genije Tin Ujević piše kako: „treba čekati deset i dvadeset i daleko više godina da se uzmogne kazati: bili smo u zabludi.“
Salmir Kaplan je tipični primjerak stranačkog mladunčeta, nekakav SDA 2.0 prototip. Rođen je1981. u Stocu i po zanimanju je turkolog koji se među ostalim školovao i u Istambulu. U javnosti je njegovo ime prvi puta postalo poznato kada je s tridesetak godina u kvoti SDA ušao u "platformašku Vladu" kao ministar u Federalnom ministarstvu kulture i sporta. Nije nevažno naglasiti ni to da se radi o neustavnom ministarstvu, jer je Ustavni sud još 2010. proglasio ovo ministarstvo neustavnim, uz Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti.
Rješenje za BiH bilo bi vratiti bivše visoke predstavnike, s ovom, naknadnom pameti i dopustiti im da urede BiH u skladu s izjavama koje su davali nakon odlaska iz BiH i napuštanja te pozicije. 'Država bez upravitelja', 'jahač mrtvog konja', 'daytonska luđačka košulja za BiH', 'samo promatranje međunarodne zajednice', tek su dio izjava iz bogatog asortimana bivših, uglavnom, isluženih diplomata koji su upravljali u BiH.
Ne mogu se pohvaliti da imam dovoljno vremena pratiti sve medije, pa onda ni sve televizijske programe, koji obično u večernjim satima obrađuju društvene teme, ali jučer sam prelistao neke programe i naletio na dva “zanimljiva slučaja”.
Osovina SDA/SBB na ovim izborima više se bavila pitanjima kako doskočiti Hrvatima, kako ih zaustaviti u “rušilačkim“ aktivnostima podjele BiH, kako od Stoca napraviti Mostar, jer pobogu, zdrave institucije, pa makar se to radilo i o lokalnoj samoupravi, u kojima Hrvati čine kakav takav politički čimbenik nije u nacionalnom interesu Bošnjaka i to je suprotno interesu BiH u cjelini.
Dok se srpska i bošnjačka politika kontinuirano i tajno pripremaju za novi rasplet, političko vodstvo Hrvata u BiH se ponaša kao naizmjenični vazal Banje Luke i Sarajeva. Hrvatska politička javnost je potpuno neinformirana o zbivanjima u BiH, bez svijesti o njihovoj važnosti za stabilnost i sigurnost Hrvatske. A nisam sigurna da je i hrvatska predsjednica upućena u zamke preranog zazivanja revizije Daytonskog sporazuma.
Dokaz da Hrvatska i danas želi podijeliti Bosnu jeste činjenica da su na imenovanju hrvatske vlade premijer i ministri istakli da im je Bosna prioritet. A to znači podjelu Bosne.
Procesi otvorene unitarizacije ušli su u finalnu fazu 2006. izborom Željka Komšića na mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH u režiji međunarodne zajednice i Lagumdžijinog SDP-a, što je autohtoni izum"balkanske političke misli", konkretno Slobodana Miloševića koji ga je inaugurirao devedesetih guranjem svog privatnog Albanca Sejde Bajramovića u predsjedništvo pokojne SFRJ.
Uglavnom, Stolac je „geostrateška točka ostavljena u amanet“, glavna postaja na bošnjačkom „putu prema moru“ i izravnoj vezi s (islamskim) svijetom. Izlazak na more postao je opsesija, spominje ga i Ahmet Davutoglu u knjizi „Strategijska dubina“.
„Srebrenica je pala, Stolac ne smije pasti!“, „U Stocu se osvaja, u Srebrenici brani država“, „Borba za Stolac se nastavlja“. Nisu ovo naslovi partizanskih filmova, nego samo dio brojnih izjava i naslova kojih su ovih dana puni federalni i ini mediji.
Kontaktirajte nas