Zbrojimo li postignuća BiH na europskom putu od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) 2008. do danas, neće nam trebati puno da zaključimo kako je rezultat nula.
Tko je kriv hrvatskom narodu u BiH? Međunarodna nebriga, srpska hegemonija, bošnjačka majorizacija i neodgovorna politika HDZ-a BiH.
Naš pravni poredak je jučer dokazao da nisu u pravu oni koji govore da kod nas ništa ne funkcionira! Funkcionira i te kako! Siromašni, obespravljeni mogu računati na to da je Zakon na djelu.
Naše društvo je društvo, u kojem su kamatari, kriminalci i lopovi "ugledni članovi društva". Svi želite biti viđeni u njihovom društvu. Vama to ništa i ne smeta, dok ne dirnu u vaše. U tome i jest tragedija.
Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini proveden u listopadu 2013. službeno još nije objavljen, a kad će biti, ne znamo. Nakon niza datuma koji su u međuvremenu izlazili u javnost, zadnje nagađanje je da će konačni rezultati popisa biti objavljeni krajem ove godine. Živi bili pa vidjeli!
Bilo bi zanimljivo vidjeti što bi se dogodilo kada bi se u Hrvatskoj registrirao HDZ BiH. Moguće da bi već na prvim izborima, zbog velikog broja Hrvata koji su podrijetlom iz BiH, postao ozbiljna politička snaga.
Poražavajuća statistika isključivo ima uzrok u hrvatskim političkim čimbenicima, koji godinama iskazuju nespremnost na kompromis i odricanje za opće dobro svih.
Tuzla može biti multikulturalna, tolerantna, otvorena, progresivna samo onoliko koliko su institucionalno ravnopravni i njeni Hrvati - sve drugo je velikobosanska/bošnjačka podvala pseudograđanskih politika, sustavno i orkestrirano potiranje prava ravnopravnog i konstitutivnog naroda te licemjerstvo dežurnih čuvara Bosne.
Reuf Bajrović, utemeljitelj Građanskog saveza, nove stranke na sarajevskoj političkoj sceni BiH, koja je u subotu u Sarajevu imala svoju osnivačku konvenciju, izjavio je kako je glavni cilj političke platforme ove stranke “jedan čovjek, jedan glas i građanska država, a odakle glasovi dolaze, nije presudno”.
U osnovi mu je “racionalizacija neprevladane imperijalne nostalgije jedne velike povijesne nacije nezadovoljne svojim položajem i ulogom u svijetu”, pa je kao takav postao “dubinskom konstantom turske vanjske politike”
Kada se konačno objave rezultati popisa pučanstva, bit će više nego jasno tko je bio najveća žrtva posljednjeg rata te će ponuditi drukčije odgovore o karakteru ratnih događaja, koji su bitno različiti od javne percepcije u javnosti.
Nadajmo se kako se neće potvrditi ona Platonova po kojoj pravednost nije ništa drugo doli korist jačega.
Prošlotjedni posjet predsjednika Hrvatskog sabora Željka Reinera BiH poslužio je kao okidač za ritualnu izmjenu medijskih udaraca na relaciji Banjaluka – Zagreb – Sarajevo, uglavnom preko leđa biskupa Komarice i njegove malobrojne preostale pastve, što je još jednom pokazalo nepremostivost hrvatskih i srpskih gledišta na bližu i dalju prošlost, ali i činjenicu da nakon razmjene verbalne vatre opet Hrvati u BiH plaćaju ceh.
Povijesni dogovor ili nova točka razdora BiH o objavi rezultata popisa stanovništva provedenog 2013. iznova je podijelila zemlju.
Uporište za takvu kvalifikaciju može se pronaći i u izvješću šefa komunističke tajne policije Aleksandra Rankovića podnesenom u Beogradu u veljači 1951. godine a u kojem se, između ostalog navodi: „Kroz naše zatvore je između 1945. i 1951. godine prošlo 3.777.776 zatvorenika dok smo likvidirali 586.000 narodnih neprijatelja.“