Želite li vi živjeti i boriti se za prošlost ili za budućnost.
Stanovita Samra – nomen isti omen! – ima sve predispozicije da jednog skorog dana uđe u Dom naroda kao Hrvatica. Idu, naime, Bošnjaci rado u Hrvate. Čekaju se još Bošnjakinje! No Samra je i ovovremeni Puniša Račić. Upravo je pokušala atentat na starostavnog haesesova lidera. Još malo zapišavanja teritorija nije na odmet.
Ustavni sud BiH u srpnju 2017. godine je izbrisao odredbe izbornog zakona BiH koje su regulirale izbor delegata u Dom naroda PFBiH. Ustavni sud je to uradio jer PS BiH nije u zadanom roku od šest mjeseci izmijenila te odredbe koje je prethodno sam Ustavni sud proglasio protuustavnim, jer nisu bile u skladu s članom I(2) Ustava BiH. Izbrisane odredbe uključuju i takozvano pravilo 1/1/1 prema kojem se iz svakog kantona bira po jedan delegat svakog od tri konstitutivna naroda, ako takav delegat postoji u kantonalnoj skupštini.
BiH je složena država. Ta složenost, među ostalim, ogleda se u činjenici da na razini države postoje dva parlamentarna doma: Zastupnički dom (donji dom) i Dom naroda (gornji dom).
U mnoštvu loših vijesti o izbornoj kampanji i izborima u Bosni i Hercegovini jedna je vijest ipak najgora – Željko Komšić uspio je treći put postati hrvatskim članom Predsjedništva države. Vijest je loša zato što se Komšić ubraja u najveće političke štetočine postdejtonske Bosne i Hercegovine, i to u silno kompetitivnoj utakmici za mjesto u toj skupini, piše Mirjana Kasapović u svojoj analizi za Globus.
Zamislite sljedeću situaciju. U demokratskoj državi prije demokratskih izbora, kandidat za državni parlament u javnoj televizijskoj debati iznese jedan nedemokratski i fašistički prijedlog. Nitko to ne doživi kao nešto čudno ili pogrešno. Prođe neprimjećeno. Zvuči nestvarno? Možda, ali u Bosni i Hercegovini je sve moguće.
Pojedini mediji koji se dominanto obraćaju Hrvatima u BiH ne mogu prihvatiti realnost. U tom duhu, isti sebi dozvoljavaju da odrede što jest, a što nije oporbena stranka. Jedan od takvih medija je i Dnevno.ba. Bošnjački medij na hrvatskom jeziku.
Raditi sažetak 2017. godine je nemoguće, jer je ona sama sažetak perioda od više od najmanje 15 godina. Zato će ona ostati u povijesti upamćena kao godina skidanja mrene s očiju. Godina koja nam je vratila u lice svu poraznost svih politika od početka 2000-ih do danas i ošamarila nas po sred lica. Godina koja nam je definitivno dala do znanja kako smo prevareni, prodani, izdani i na kraju ostavljeni.
Fata Merkel u svemu ovom pokazuje se kao bahata, opasna osoba, koja postaje ozbiljna prijetnja ne samo Hrvatima u BiH i Republici Hrvatskoj, već i samoj Europskoj uniji i njenoj sigurnosti.
Svojevremeno je vrsni sarajevski intelektualac Ugo Vlaisavljević izrekao krupnu političku jeres, koja je glasila: “da nacionalne stranke bolje razumiju pojam građanskog, jer od njega ne prave ideologiju.”
''naša država je kao majka - rodiš se tek kad iziđeš iz nje'' neće biti aktualna nakon što BiH pristupi u EU
Kada gledate i slušate Damira Mašića, teško je ne napraviti jednu trivijalnu usporedbu. Kako ovom zastupniku SDP-a u Federalnom parlamentu raste brada tako se, izgleda, smanjuje njegova sposobnost argumentirane obrane bošnjačkog hegemonizma, kako općecivilizacijske vrednote i predstavljanja federalizma kao nečeg nehumanog, “šovinizma koji vodi u fašizam”.
Taj sporazum, kojemu Komšić pripisuje epohalne posljedice, bio je početak parcijalne rekonstrukcije države u obliku bošnjačko-hrvatske Federacije. I politički je slijepac znao da Republika Srpska neće ući u Komšićevu federaciju slivnih kantona.
Ukratko, biskupi se zauzimaju za potpuno teritorijalno-političko preuređenje kojim bi nestala sadašnja dva entiteta, Republika Srpska i Federacija BiH sa svih svojih deset kantona, a zamijenile bi ih četiri regije formirane oko najvećih gradova: Tuzlanska, Sarajevska, Banjalučka i Mostarska. Kako se biskupi žale da se o njihovu prijedlogu šuti i da se sustavno ignorira u javnosti BiH, ali i Hrvatske, shvatila sam to kao poziv da se javno i argumentirano raspravlja o njemu. To ću, eto, nastojati i učiniti.
Stoga, zahtijevamo od predstavnika međunarodne zajednice da, ako imaju i zelju svijesti o ljudskim pravima i slobodama, prestanu s kršenjem ljudskih prava, prestanu podupirati diskriminaciju i prestanu s lažnim optužbama o segregaciji.