Dio iz njegovog Dnevnika koji njegovi loši đaci nisu uspjeli spaliti, kao što je bio običaj pred kraj školske godine, glasi ovako: „Ne smijemo imati zvanično zarobljenih civila, a tajno, ekstremni dio vojnika treba da se likvidira.“
Unutar jednog konstitutivnog naroda u FBiH, hrvatskog, ne postoji lijeva politička opcija, upitno je jesu li i stranke koje se predstavljaju lijevima i unutar druga dva naroda, SNSD među Srbima, i SDP i DF među Bošnjacima, ljevičarske.
Priča otprilike ovako: ne morate biti poljoprivrednik, ali morate biti član udruženja poljoprivrednika. Riječ je o marionetskom udruženju ministra koji odlučuje o isplati poticaja za poljoprivredu FBiH. Prijavite se na javni natječaj za isplatu poticaja, dobijete novac, a pola vratite udruženju. Ne morate čak ni uzgajati kulture za koje se poticaj isplaćuje. Važno je da ste pola vratili udruženju!
Mi, Hrvati u BiH, imamo mnogo problema, od onih svagdašnjih do ustavnih.
Zbog čega onda Bošnjaci u Jajcu slave „dan oslobođenja“ 12. rujna? Gdje su njihove „oslobodilačke“ postrojbe bile toga 12. rujna? Svima je poznato da su snage Armije BiH ušle u Donji Vakuf 14. rujna 1995. i to nakon što su grad napustile srpske postrojbe i povukle se prema Jajcu i Kneževu. Dakle, ni Donji Vakuf nisu oslobodili već su ušli bez borbe i to poglavito zahvaljujući tomu što su Hrvatske snage razbile srpsku obranu na širem području i Srbi su iz Donjeg Vakufa pobjegli zato što su ostali bez sigurnog zaleđa.
Cjelokupan Daytonski sporazum, uključujući i Ustav BiH koji je njegov sastavni dio, napravljen je na načelima federalizma i konsocijacije. Federalizam i konsocijacija su utkani u slovo Daytona u tolikoj mjeri da njihovo negiranje izravno negira i Daytonski sporazum i Ustav BiH.
Na koncu kao zaključak ove teme držim da bi dobro bilo imati na umu: uvijek kada se gradi društvo bez Boga nađe se ljudi koji pomisle da bi dobro bilo zauzeti upražnjeni prijesto.
Hrvati kao narod počevši od demokratskog procesa ulaska tenkova u Hercegovačku banku, preko oružanog demokratskog oduzimanja repetitora Erotela, pa do Alijansi i Platformi najbolje znaju što znači austrijska, britanska i međunarodna demokracija.
Rekonstruiranje Vijeća ministara u veliki savez za Europu na državnoj razini plan je koalicije HNS-a koji je na proslavi 25. obljetnice HDZ-a BiH neslužbeno najavio predsjednik te stranke Dragan Čović. Iako nije jasno naznačio tko bi je trebao činiti, sastanci s predsjednicima SDA Bakirom Izetbegovićem, SBB-a Fahrudinom Radončićem i SNSD-a Miloradom Dodikom pokazuju u kojem smjeru ide inicijativa.
Vlast se još nije uspjela presložiti, a već stiglo vrijeme za novu predizbornu kampanju onu za lokalne izbore.
Očito je da nijedan akter nije Daytonski sporazum kao takav uzimao zaozbiljno, već kao provizorij i odskočnu dasku za ostvarenje svojih ciljeva u “drugom poluvremenu”.
Ostalo je nekažnjeno ritualno odsijecanje glava Hrvatima u Miletićima, masakr u Križančevom selu kod Viteza, ubojstvo osmero djece iz Viteza dok su igrala košarku, zločini u Buhinim Kućama, Bobašima, Maljinama…
Koliko je u bosansko/bošnjačko/građanskom praktičnom umu kratak put između “antifašiste” i “fašiste”, raje i papka, legende i “Čovićeve/Izetbegovićeve/Dodikove pudlice” uvjerili su se ovih dana Danis Tanović, Dennis Gratz i Peđa Kojović, koji su, nakon primitivne prozivke od strane Emira Suljagića, postali najnovije pridošlice u klub neprijatelja Bosne i njene radne i neradne raje.
Da je netko, slučajno, poratnih godina u Bosni i Hercegovini ispisivao borhesovsku opću povijest beščašća ove zemlje, to bi zasigurno bila knjižurina opsega veličanstvenog romana “2666” Roberta Bolana.
Reformska agenda i izmjene zakon o radu nikako neće uvesti reda u društveno ekonomske odnose u BiH niti generirati nova radna mjesta. Naprotiv, oni će umanjiti broj radnih mjesta i, nakon privatizacije elektro, telekom i energetskih resursa, što je i jedini cilj ovih dokumenata, donijeti još veći kaos u BiH.