Izgubljene bitke i ratovi često zamaraju političare, povjesničare ali i širu javnost. Puno je takvih primjera, ne samo u našem okruženju. I druge države muku muče s glasinama o izdajama i prodajama teritorija i namjernom preseljenju stanovništva. Ipak, čini mi se da nigdje kao za vrijeme ratova u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj nismo imali priče koje bi kružile i dvadeset godina poslije sukoba. Valjda se kod nas potvrđuje ona Göbbelsova da ako se laž ponavlja dovoljno puta ona na kraju postane istina.
Upravo je povijest – bilo ona bliža bilo ona dalja – prostor na kojemu se lome koplja sadašnjosti. Kroz to se dokazuje „tko je stariji“ i „čija je Bosna“.
Postojeći javni servis u biti ima tri državne televizije, s tim da jedna otvoreno priznaje etničku usmjerenost, druga je krije, a treća se bori protiv vlastite etničke definiranosti. Ovakvo stanje u javnom servisu uvjetuje da tri televizije nemaju novca, jer pretplata opada a marketing je sve slabiji. Uslijed svoje etnocentričnosti program koji nude za Hrvate je loš, i kako glas naroda kaže: odvratan.
Još jedno veliko razočaranje doživjele su obitelji 19 visokih vojnih i političkih dužnosnika, odreda hrvatskih intelektualaca iz Bugojna, kojima se nedugo nakon što ih je zarobila Armija BiH (lipanj 1993.) gubi svaki trag (rujan-listopad 1993. godine). Neosporno je, njihova sudbina je tragična, nad njima je izvršen zločin, no izvršitelji i nalogodavci su još uvijek nedostižni (?), na slobodi su, a što je još tragičnije, njihova tijela još uvijek nisu pronađena.
No, izgleda kako Bošnjaci ne vide ništa loše u tom što su bugojanski Hrvati nestali. Već 20 godina drže jezik za zubima štiteći najgore iz svog naroda. Ili možda najbolje? Dževad Mlaćo je danas bugojanska elita, a Dijanu Strujić, suprugu nestaloga Miće Strujića, probisvijeti izbacuju iz vlastitoga stana u Bugojnu. I nikom ništa. Sve po zakonu!
Vašim narativom kazano - kada bi ostao jedan Hrvat da pogasi svijetla u Hercegovini i potom putovao od Odžaka do Travnika, i dalje bi bio konstitutivan jer nećemo niti planiramo svi otići raditi u Dalmaciju u Republici Hrvatskoj budući da BiH smatramo vlastitom domovinom u kojoj želimo zajednički živjeti sa pripadnicima svih naroda i građana – ravnopravni u svakom smislu te riječi.
Federalizacija Bosne i Hercegovine se nameće kao ključ njene održivosti. Međutim, njena je temeljna pretpostavka bezrezervno prihvaćanje konstitutivnosti kao državotvornog načela koje u značajnoj mjeri legitimira federalnu organizaciju zemlje i predstavlja uporište za afirmaciju kolektivne i individualne ravnopravnosti.
Kad je objavljeno da će generalni konzul Bosne i Hercegovine u Chicagu postati Ivan Šušnjar (36), građevinski inženjer, novinar i esejist iz Posušja, dr Emir Suljagić (40), zamjenik ministra obrane, bivši novinar i autor dviju politikoloških studija, eksplodirao je te počeo mahnito tvitati šaljući bezobrazne poruke poput neke proste informatički polupismene bitange iz baščaršijskih kafića, pribježišta kasabalijskih jalijaša, dokonih jebivjetara, neuspješnih švercera i verbalnih nasilnika.
Zemlja koja u tri godine izgubi 40.000 učenika ima ozbiljan problem. Ne zato što se smanjio broj budućih i aktivnih poreznih obveznika, nego zato što je pokrenuta lančana ekonomska reakcija koja će se obiti o glavu onima koji ostaju: prvo umirovljenicima, pa onda svima ostalim. Kriza društva, kriza proračuna i na kraju kriza institucija.
Navodno plan je sljedeći: DF će izaći iz vladajuće koalicije, MMF neće odobriti novu tranšu kredita BiH, zapravo entitetima, čiji su godišnji proračuni u deficitu od skoro milijardu maraka, ( F BiH 700, RS 300 milijuna KM) postavljajući uvijete koje je nemoguće ispuniti.
Primjećuje li se možda da je zbog ratoborne retorike i retorike žrtve, korištenja NDH etikete i hegemonijsko-osvajačke retorike razlika između ljudi Slobodana Miloševića i ljudi Željka Komšića vrlo tanka?
Suljagić, na krilima nazoviiintelektualne sarajevske žabokrečine, nastavlja i dalje širiti mržnju i veličati poražene i propale ideale države samo jednog naroda, zakamuflirane u providni celofan kvazimultietničnosti.
Čekao sam ovaj proglas salonske revolucionarne fronte. I plaho sam sretan zbog njeg. Drago mi vidjet, da uvijek tolerantni unitaristi i totaliristi “nisu rahat”, piše u kolumni Ivan Šušnjar, vlasnik i glavni urendik portala Poskok.info.
U otvoren govor mržnje upustio se Emir Suljagić na svom Twitter profilu komentirajući imenovanje Ivana Šušnjara, osnivača, vlasnika i glavnog urednika Poskok.info portala. Neki kažu i prvi čovjek Demokratske fronte, ekstremnog krila tobožnje ljevice u BiH, a zapravo stranke bošnjačko-bosanske velikonacionalne ideologije, napisao je kako će odlaskom Šušnjara na dužnost konzula u Generalni konzulat BiH u Chicagu ustaška Nezavisna država Hrvatska dobiti svoga prvog diplomatu nakon 1945.
Kada upozorenja o prikrivenim zlim namjerama tobožnjih čuvara jedinstva i suvereniteta zemlje, promicateljima lažne ravnopravnosti kroz zlouporabu i prostituiranje "multi" etničnosti i socijaldemokracije ne urode plodom, dogode se zlouporabe poput one o raspodjeli sredstava za zaštitu okoliša. To je samo jedna prijevara u nizu sličnih, kroz niz godina.
Kontaktirajte nas