Ja evo već godinama hvatam samog sebe u razmišljanju kako je mainstream politiku bošnjačke elite i sarajevske čaršije nemoguće opisati konciznije i tačnije negoli starom poslovicom “Tjerali lisicu, istjerali vuka”.
Položaj je takav da danas Hrvati nemaju jednako sudjelovanje u izvršnoj vlasti (5 od 17 mjesta u Vladi FBiH), nemaju ni približno jednako sudjelovanje u zakonodavnoj vlasti (15 od 98 u ZD i 15 od 52 u Domu naroda) s tim da sve Hrvate i u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti mogu birati Bošnjaci. Uradili su to dva puta, vjerojatno će opet.
Jedna od vječitih hrvatskih predizbornih tema su Hrvati u Bosni i Hercegovini, odnosno "skrb za Hrvate u BiH" koju počesto možemo svesti na skrb o retardiranom mlađem bratu i počesto posluži kao siguran pomoćni ulaz u hrvatski Sabor za nepopularne i potrošene HDZ-ove kadrove.
Da im je doista bilo stalo samo da podupru generala, bez da osobno profitiraju na njegovoj popularnosti i karizmi i dočepaju se saborskih klupa i plaća mogli su to učiniti na sto načina u kampanji bez da budu na Glasnovićevoj listi. Ovako su otkrili ono što javnost, a vjerojatno ni oni sami nisu znali -koliko su politički nisko pali. Toliko nisko da bi trebali ozbiljno razmisliti o nastavku bavljenja politikom.
EU nije nirvana koju ako dosegneš automatski sve postane savršeno. Posebno ne za područja u kojoj se i elite i građani sukobljavaju (centrifugalnost), nauštrb surađivanju (konsocijaciji). Ovdje nije riječ o euroskepticizmu, nego o realnim pojavama unutar Unije.
Najjači pucanj u koljeno Glasnović je napravio nedolaskom u najavljenu emisiju na Našoj TV. Nakon što je Ljubić prethodno otkazao gostovanje, Glasnovićev stožer je upregnuo sve moguće medijske alate na raspolaganju, počev od portala do Dnevnog lista, kako bi Ljubića pokazao „kukavicom“.
Svjesno ili ne, zbog podjele u Vijeću za provedbu mira između Zapada i Turske prema Rusiji dogodio se iskorak.
Čim se spomene riječ referendum, odjekne medijski lagum, na spomen rednog broj tri uzvrati se s tri milijuna prosvjeda i drugih besjeda - “pojašnjavajući” kako je za državu triju konstitutivnih naroda najpravednije načelo “jedan čovjek – jedan glas”, osim za Mostar jer bi po tom načelu Hrvati u tom gradu dobili vlast.
Iako je aktualna epizoda s referendumom zapravo mini-poraz unitarističke politike, u konačnici Izetbegović nije do kraja protratio vrijeme. Naime, u međuvremenu se i dalje odvija ''tiho kuhanje Hrvata''.
Političar iz Republike Hrvatske, dakle, “kenja“ kada govori o BiH ili zato što ne zna o čemu govori, a što je vrlo često slučaj, ili, što je još gore, zna kakvo je tamošnje stvarno stanje stvari, a mora se praviti blesav kako ne bi odstupio od onoga što najdraža ambasada ili bruxelleska centrala od njega očekuje.
Fra Drago Bojić, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, u tri je tjedna dao dva digitalna intervjua u kojima se, između ostaloga, osvrće i na proces kanonizacije blaženoga Alojzija Stepinca (1898.-1960.), zagrebačkoga nadbiskupa, kojega je 1998. (bila je upravo 100. obljetnica njegova rođenja) sv. Ivan Pavao II., papa, u Mariji Bistrici proglasio blaženim i mučenikom Katoličke Crkve. Prvi je intervju objavio portal Aljazeera (dalje: Aj) 30. srpnja, a drugi Novostiportal (Np) 22. kolovoza.
Službena Hrvatska posljednjih je godina svojom blijedom politikom omogućila obespravljivanje Hrvata u BiH. O njima hrabro govore samo na zatvorenim sastancima. Istodobno, Srbi i Bošnjaci sve više institucionalno jačaju “svoje” entitete. Zbog tog projekta “službeno Sarajevo” već odavno je ušutkalo RH. Još su im samo preostali bh. Hrvati prepreka u realiziranju velikobošnjačke ideje.
Tko može negirati da BiH nije samoodrživa i funkcionalna država, već međunarodni protektorat sklepan u američkoj vojnoj bazi, u kojem visoki predstavnik povremeno mijenja i zakone matematike? Kakva je to država kojoj je strana komisija nametnula zastavu i himnu bez teksta, i za čiju se reprezentaciju ne navija na tri četvrtine teritorija? Ako to nije “veliko sranje” od države, ne znam što jest.
Ako BiH postane država dva konstitutivna naroda, onda je više neće ni biti. A tada neće plakati Hrvati, nego upravo oni koji se kunu da je vole, dok čine sve da je sruše.
BiH svakim danom sve manje nalikuje na ono što se je nekada bila. Na njezinim ulicama sve je više neobično odjevenih stranaca.
Kontaktirajte nas