Logika tog nametnutog mostarskog statuta imala je smisla samo pod dva uvjeta. Prvi je da još postoji mogućnost povratka prognanih i iseljenih, te time barem djelomičnog povrataka na predratno stanje. Drugi, još važniji, je da se takva logika primijenila u cijeloj BiH ili barem u Federaciji, ako je po pitanju Hrvata i Bošnjaka prognanih iz Republike Srpske i Srba prognanih iz Federacije, konačni deal bio "ko je jamio, jamio".
Zašto ne provjeriti ovaj prijedlog na referendumu pitanjem: Jeste li za hrvatsku federalnu jedinicu s diskontinuitetom unutar cjelovite BiH?
Tranzicija iz komunizma i socijalizma u demokraciju i kapitalizam, po mnogo je čemu u BiH još uvijek samo u tranzitu. Sve zbog izvrtanja činjenica, izvrdavanja dogovora, iznuđivanja privilegija za jedne i druge na račun onoga trećega.
O Hrvatima BiH ne može i ne smije skrbiti samo jedna stranka, već isključivo država Hrvatska i njezine institucije. To mora biti nacionalna strategija. Baš kao i institucionalna i iskrena povezanost iseljene i domovinske Hrvatske. Sada te veze ne funkcioniraju. Pa i zbog toga Hrvati iz BiH već odavno žive u vlastitoj domovini kao dijaspora.
Izetbegović u svojim izjava pokazuje kako su mu problemi Bosne i Hercegovine jasni, ali njegova djela u kontinuitetu govore kako neprestano pleše na granici rješavanja problema i njihova podgrijavanja.
Prijevare su odavno dio političkog života u BiH. Srbi, Hrvati, Bošnjaci, svi su varali sve, podmetali jedni drugima, igrala dvojica protiv trećega… Po razmjerima i stalnim podmetanjima čini se da je to postao model političkog funkcioniranja u BiH, a takav “način rada” prihvatili su i stranci.
Niz islamističkih napada koji su se u zadnja dva tjedna dogodili u Francuskoj i Njemačkoj simbolički vrhunac dosegao je ubojstvom svećenika na misi i skrnavljenjem crkve u Saint-Étienne- du-Rouvrayu. Ubojstvo je posebno mučno ne samo zbog mjesta na kojem je počinjeno već i zbog dobi krvnika i žrtve. Devetnaestogodišnji mladić zaklao je pred oltarom starca od 86 godina.
Objavom popisa dokazana je tvrdnja da je jedino istinski multietničko područje u FBiH – Središnja Bosna. Za državu koja svoju opstojnost gradi na pretpostavci multietničnosti i multikulturalnosti, ovo je jako bitno.
Iz toga vremena potječe već legendarni razgovor, objavljen na Wikileaksu, između ministra vanjskih poslova RH Jandrokovića i Stuarta Jonesa, zamjenika pomoćnika državne tajnice SAD-a Hillary Clinton, vođen potkraj 2009. godine, u kojem je Jones “odao priznanje nastojanjima Zagreba da obeshrabri rasprave koje se tiču trećeg entiteta”. Službeni Zagreb i Jandroković kao njegovo oličenje su, dakle, pohvaljeni jer kao lokalni američki policajac bdiju nad tim da Hrvati u BiH ostanu u dodijeljenom im podređenom položaju.
Težnja “velikobošnjačke” politike da stvori jednu državu (Bosnu), jednu naciju (Bosance) i jedan jezik (bosanski) već poprima prve obrise. Hrvati su im najlakši plijen. Oni su na razne načine obespravljeni. Neke bošnjačko-građanske partije grade svoju strategiju upravo na otimačini njihovih prava. Ambijent sustavne majorizacije pogodno je tlo za asimilaciju. Danas jezika, sutra nacije.
Prošlo je više od dvadeset godina, a u BiH nema političkog mira. Nema konsenzusa triju konstitutivnih zajednica, odnosno njihovih političkih predstavnika o tome bi li država trebala opstati i kako bi trebala biti uređena. Upravo zato nije funkcionalan konsocijacijski model koji predviđa podjelu vlasti među Bošnjacima, Srbima i Hrvatima na državnoj te među Bošnjacima i Hrvatima na federalnoj razini.
Popis stanovništva prije 25 godina (1991.) u bivšoj državi razotkrio je kako je san o jednoj naciji propao. Svega tri posto bilo je onih koji su se tada izjašnjavali Jugoslavenima.
Službeno objavljivanje rezultata popisa stanovništva iz 2013., “samo” tri godine nakon što je proveden, nakratko je uzburkalo bosanskohercegovačku političku žabokrečinu. Ako ništa drugo, popis stanovništva i sve što se odigravalo oko njega ponovno su pokazali kako je BiH nefunkcionalna i u ovakvom obliku dugoročno neodrživa.
Poznato je da Hrvati u BiH ponajviše gledaju HRT ili neku od ostalih televizija iz RH. Valjalo bi analizirati zašto je to tako, odnosno zašto vrlo malo gledaju neku od televizija iz BiH.
Društveno-politički odnosi u BiH od rata do danas, kako ih vidi SDA, feudalne su naravi – piramidalni poredak na čelu s Bakirom Izetbegovićem i ostalim čelnicima SDA koji bi državom apsolutno vladali dok bi promatrajući “stvarnost” s moralno-superiornije pozicije, Hrvatima, "kao patrioti i čuvari Bosne, izabrali kmetski prostor za svako njihovo djelovanje.