Daidže neistomišljenike ne pokušavaju razuvjeriti kontrargumentima nego degradacijama i prizemnim etiketiranjem. Ne zanima ih što je napisano nego tko je napisao. I pri tome se služe najmizernijim generalizacijama i imputacijama kakve se ne pamte još od komunizma, pa čak i širenjem otvorenog rasizma prema Hercegovini.
Janko Velimirović zatražio podizanje optužnice protiv Silajdžića i Zubaka zbog potpisivanja Splitske deklaracije uoči “Oluje”
Kupres je 31. srpnja 2010. bio mjesto okupljanja medija na hrvatskom jeziku
Umjesto javnog odavanja respekta i zahvalnosti zbog cijene koju smo zbog njih platili, umjesto da spuštaju šešir i čine naklon kada sretnu BH Hrvata, umjesto da u RH medijima zauzimamo posebne termine nakon svakog slučaja preglasavanja i institucionalnog terorizma koji država BiH nad nama provodi, 20 punih godina, mediji u RH, istina pod stranom palicom ali pred očima hrvatske nacije koja to mirno gleda, šire nesmiljeni i odvratni rasizam protiv mog naroda.
Potaknut traženjem pojedinih osoba koje uglavnom žive u inozemstvu i koje ne poznaju dovoljno političku situaciju u BiH, te nekih osoba koje su u izvjesnom smislu iznenađene mojim oštrim kritikama Željka Komšića na njegovom blogu, osjetio sam potrebu da ovim putem jasno i otvorenu iskažem svoje mišljenje zašto je spomenuti gospodin za Hrvate u BiH, ali i za cijelu BiH jedna izrazito negativna politička figura.
Ulazim u kamp „Tasovčići“ na temperaturi od bar 35 stupnjeva Celzijusa. Na putu prema jugu, ovo predgrađe Čapljine, smješteno je tek nekoliko stotina metara od mosta „Dr. Franjo Tuđman“. Kolektivni centar „Tasovčići“ u Tasovčićima je jedan od onih najdugovječnijih u BiH. Još je bio rat kad je otvoren. Jedni kažu '93., drugi '94. godine.
Postoje države poput BiH koje su imale slične probleme i kod kojih su pronađeni modusi da se ona ostvari. Iako na prvi pogled djeluje Treći entitet kao jedini logični čimbenik ravnopravnosti, ima još mogućnosti: knjiga naše zagrebačke Bosanke Mirjane Kasapović (Bosna i Hercegovina, podijeljeno društvo i nestabilna država) pokazuje da su moguće široke lepeze ustavnih rješenja.
Piše poeziju i prozu koje objavljuje na svom FB profilu, portalu Poskok i magazinu Status. Da u njemu čuči vrag sa tipkovnice primjetili su i BH Dani koji su prenosili čak i njegove prve forumske polemike. Dobitnik je nagrade za kratku priču te ponosni vlasnik nekoliko knjiga osvojenih na matematičkim okršajima HercegBosne. Na “Titovim stazama revolucije” nikada nije osvojio ništa.
Zlata Bartl rođena je 1920. u Dolcu kraj Travnika u BiH. To mjestašce sa 300 stanovnika dalo je i nobelovca Ivu Andrića, Dr. Jozu Sunarića, Dr. Nikolu Mandića, pet katoličkih biskupa…
Koji je političar rodom iz BiH bio bliski Tuđmanov suradnik i uz čiju je pomoć postao vođa Hrvata? Tko se sastajao sa Alijom Izetbegovićem tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba, tko je savjetovao Tuđmana, Mesića, Darija Kordića i oporbu u Hrvatskoj po pitanjima koja su se doticala sudbine BiH, i Hrvata u njoj, ratnih godina?
Kakva bi ta vlast bila prema Hrvatima u Posavini najbolje pokazuje primjer Gradačca danas, bošnjačko-hrvatskog sukoba u njemu nije bilo, HVO i HOS su u početku obranili Gradačac, dakle ne bi smjelo bit „repova“ no ponašanje bošnjačke većine u njemu se ne razlikuje znatno od općina Bosanske Posavine koje su u RS-u.
U vrijeme predizbornih kampanja, za lokalne ili opće izbore u BiH, političari presijecaju vrpce ili postavljaju kamene temeljce, obećaju izgradnju mostova i cesta. No, nerijetko, čim izbori prođu, radovi se zaustavljaju.
Izabrano idejno rješenje spomenika pripadnicima HVO-a ocišćeno je od svih nacionalnih i vjerskih obilježja. Spomenik HVO-a svojim izgledom i sadržajem je u potpunosti neutralan, bez ikakvih sadržaja i oznaka koji bi govorili o tome na koga se spomenik odnosi i kome pripada.
Razmišljate hoćete li izići na Izbore na listopadu? Ili možda uopće ne razmišljate o Izborima? „Ma kakvi Izbori, za koga ću glasovati, svi su oni isti!“ Je li to misao koja vam često prođe kroz glavu? Puno pitanja za početak, vjerojatno ste pomislili, no ima ih još!