Ne bojim se fajta, gospoda će umjesto babske priče morati iznijeti argumente na stol!
Jozo Šandrk iz Bugojna preživio je Bleiburg, a zatim i Domovinski rat
S naglašenim prezirom govori o državi i gradu u kojem živi. Zagreb mu je otuđen, hladan, mračan, bez duše i samodostatan. Zavidan i omalavažujući ne zna prepoznati veličine, pa kad nije Andrića, neće ni njega. A Beograd, e to ga fascinira.
Nije najveći problem hrvatske politike u BiH međustranački antagonizam i borba međustranačkih sujeta. To je samo rezultat nepostojanja strategije i pogubne politike reakcionizma koju vode hrvatske političke vođe u BiH.
Svaki hrvatski kraj i skoro svako mjesto i u BIH mogu ispričati svoju tužnu priču iz vremena Drugoga svjetskog rata, vremena bivše države i nedavnog Domovinskog rata. Kroz Dane sjećanja, trinaesti put zaredom i Hrvati odžačko-modričkog kraja prisjećaju se žrtava Drugoga svjetskog rata ali i nedavnog Domovinskog rata
Kakve posljedice može imati dogovor predsjednice HDZ-a Jadranke Kosor i predsjednika SDP-a Zorana Milanovića po kojem će ubuduće hrvatski državljani s prebivalištem u BiH umjesto dosadašnjih 124 glasačka mjesta moći na hrvatskim izborima glasovati samo u veleposlanstvu u Sarajevu i konzulatima u Tuzli, Banjoj Luci i Mostaru?
Ali i ono malo što se može, ne radi se jer su hrvatski političari u ovoj okupiranoj mahala zemljici sve notorni idiot do idiota. Kad ih čovjek dobro pogleda, prvo što mu padne na pamet je....da sad isćeram svoje stado ovaca..ljepša i pametnija bi tri ovna izabrao u hipu nego što su prva trojica političara u Hrvata.
Koliko mene pamćenje služi, tog dana se nad Šamac nadvilo zlo. Mnogi ljudi su protjerani iz svojih kuća. Pozatvarani. Zlostavljani. Pobijeni. Njihova imovina je opljačkana, porušena, uništena. To nije nikakav Dan oslobođenja, to je Dan srama.
Bosna je zemlja mržnje..reče Andrić i nekad se dogodi da prođe i cijeli ljudski vijek a da se ne dogodi mogućnost da se ta mržnja ispolji u svom najgorem obliku. Ali kad se dogodi..
Već pola stoljeća podmeće se laž da su na Bleiburgu, ali i Križnom putu, (put na kojem su masovno ubijani zarobljeni Hrvati prilikom vraćanja u tadašnju YU), pobijene samo ustaše jer poznato je, među zarobljenima bilo je višestruko više civila - djeca, žene i starci – nego li zarobljenih vojnika.
Kako je Bosna i Hercegovina podijeljeno društvo, podijeljena država, podijeljena politika, tako je podijeljen i informativni i medijski prostor. U skladu s tim, stvarnim podjelama analizirali smo politiku i medije.
Kasnije je u svome govoru jasno imenovao jednu od tih politika – "Duboko žalim što je i Republika Hrvatska svojom politikom u devedesetim godinama prošlog stoljeća tome doprinijela." Velikosrbe i islamske fundamentaliste nije spomenuo – aha (!), da, u svome balkanskome pohodu kasnije se trebao susresti u Vojvodini i sa Borisom Tadićem. Pa neće mu valjda prije susreta nabijati agresiju na BiH na nos. Razumljivo. Da se Tadić možda ne predomisli. Nije se htio zamjeriti ni Bošnjacima! Ta neće valjda dozvoliti da ga Bošnjaci prozovu Grkom koji darove nosi.
SDP već tradicionalno dio svoje izborne kampanje temelji i na potpirivanju animoziteta prema BiH Hrvatima, gubeći iz vida da zbog toga gubi i velik dio birača u RH koji su izrazito senzibilizirani o pitanju sudbine sunarodnjaka iz susjedne države i možda bi presudan dio njih, da nije bilo šovinističkih kampanja, dao glas SDP-u.
Što se događa na hrvatskoj društveno-političkoj sceni? Kakve promjene i procesi su u tijeku, kako ih objediniti, nazvati pravim imenom, prepoznati pozitivne i negativne trendove?
EU proširuje prava svojim građanima, a Hrvatska svojima sužava.
Kontaktirajte nas