RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Ćaća, ćale i babo - “Na službenom putu”

Napisano 30.03.2010. 12:47
Otac na službenom putu

Uhićenje Ejupa Ganića u Londonu, optuženog za ratni zločin u BiH,  izazvalo je u vilajetu pravi zemljotres. Protesti, bijes, kuknjava i prijetnje tipa “Idemo ustaše baciti u more, a  četnike u Drinu”, dostižu i danas magntitudu od preko 10 stupnjeva Richterove skale. Iako je tek ova trilogija prvi korak k istini i pravdi. Pored ćaće i ćaleta, konačno je i babo na “službenom putu” i to ka  destinaciji zatvorenog tipa. Muslimane-Bošnjake ne može utješiti ni to što je babo nasuprot hrvatskom ćaći i srpskom ćaletu, uživao slobodu bar deset-petnaest godina duže.
Na “peglanje” u Haag najprije su otišli ćaća i ćale, dok im je babo, opraštajući se od njih sarajevskim “tolerantnim” duhom, zajedljivo i dugo mahao. Istina, onim u tanku crtu razvučenim kiselim osmijehom što ga imaju samo oni što ih stišću bar dva broja manje cipele. Jer znao je i babo, kad-tad čeka i njega isto što i ćaću jer ima i on baška prljavog veša. Bar do plafona. I nema perilice koja ga može oprati.

A, kako je ćaća otišao za Njemačku?!.

Ćaća je još za vrijeme bivše YU bježao u Njemačku tjeran nagonom za preživljavanje jer je ipak zdravije biti “gastarbajter”, nego mrtvo ime na nadgrobnom spomeniku. S vremenom, u kolektivnu svijest hrvatskog naroda, usjekla se duboka brazda o ćaći koji je uvijek u Njemačkoj. Ali eto srećom nije, makar kao neki drugi, tamo na kraju svijeta u Jamerici ili još dalje u Australiji. Ćaća je bio u Njemačkoj čak i kada je “ljetovao” na Golom Otoku. Mnogi se nikada više nisu vratili svojoj obitelji i domovini. Ni s “ljetovanja” ni s putovanja. Zna dragi Bog, otkada je ćaće, od tada je i “Križnog puta”. No, ovaj put, nakon što se izljubio s uplakanim najmilijim, nije kao obično s pretrpanim koferima sjeo u prljav “gastarbajterski” vlak, nego je kao gospodin otišao zrakoplovom na “službeni put”. Tim zrakoplovom ukrali su mu neprijatleji i ono dugo pozdravljajuće mahanje njegove djece, žene, rodbine i prijatelja, dok im je on nagnut kroz prozor s bolnim grčom otpozdravljao. A da nije otišao u Haag, “zrakoplovna agencija”  zapaprila bi ćaći još gore.

Svakog hrvatskog ćaću koji je morao u Haag na “službeni put”, Šeher je paušalno i s oduševljenjem aferio govoreći pri tom: “Ima Allaha. Sudite mu!”  Kad bi djeca pitala gdje im je ćaća i što ga nema tako dugo, mater bi kao iz puške opalila; “Ćaća radi u Njemačkoj i donijet će vam mnogo igrački”. Ćaća je optužen jer je protjeran ili stjeran i opkoljen u enklavu, izvršio etničko čišćenje nad onim muslimanima-Bošnjacima koji su protjeravši njega, zasjeli u njegovu kuću???!!!  Nije se smio protiviti, nego je trebao “namah” otići iz svoje kuće i to s ključevima ostavljenim u bravi kako se “žrtva” ne bi mučila razbijajući ulazna vrata. Kriv je i za hrvatske “logore” koji nisu imali krematorij, ni masovna ubojstva, ali ni rashladne uređaje za vrijeme vrućina što je okvalificirano  kao mučenje zbog kojeg su se navodno hrvatske ćaće udružile u “zločinačku organizaciju”. Nitko normalan ne negira moguće zločine počinjene od strane hrvatske vojske, ali se svatko normalan pita što je sa zločincima koji su počinili zločin nad Hrvatima?! Što je s neprijateljskim logorima?! Ovakvim nakaradnim haaško-sarajevskim pristupom dolazi do neželjenog efekta kojim se kod naroda ne može probuditi osjećaj za pravdu i krivicu vlastite vojske i politike, nego tek osjećaj za osvetu i mržnju jer Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu, uspostavljen je samo za optužene Hrvate i Srbe dok je muslimansko-bošnjačka strana oslobođena bilo kakve zapovjedne i političke odgovornosti?!

Ćale Slobo uhićen je pomoću narko dilera i plaćenih ubojica kojima je novi predsjednik zauzvrat obećao još veću slobodu djelovanja, ali se novi predsjednik na taj sapun okliznuo i udarivši glavom o “srpsku izdajničku kletvu” smrtno  stradaše. Ali se zato spasila ćaletova “ljepša” polovina tako što je kidnula u majčicu Rusiju skupa s njenim ogromnim cvijetom u kosi. Prije nego je pobjegla, “kevu” je Dr. Radovan Dabić-Karadžić jako zadužio jer ju je prethodno depilirao bioenergijom. Naime, tamo gdje ovaj bioenergetičar poljubi, tu ni trava ne raste, kamoli dlake. Iznervirana dlakavim grudima, Mira je dozvolila dr. Dabiću da je dobrano izljubi po toj erogenoj zoni, a on omamljen originalnim “srpskim vitaminima” silovao je, ubijao, palio i žario diljem proklete avlije. Zato što Srbi od rođenja vole uniformu pa makar bila i portirska, Dr. Radovan Dabić-Karadžić jako je volio, u vojničku uniformu obučenog generala Mladića s kojim je napravio kilometrima duge aleje ubijenih. Nakon rata u svakoj zemlji ostanu nepronađena minska polja, ali nigdje u Europi nije ostalo toliko nepronađenih grobnica kao što je to slučaj u BiH i Hrvatskoj. Prvo partizanskim strijeljanjima, a sada  - zahvaljujući ovom srpskom tandemu. Otkako je Dr. Dabića napustila bioenergija, on je zasluženo otputovao na “službeni put” u Haag kako bi popunio upražnjeno mjesto pokojnog ćaleta Slobe kojem je od “kajanja” ranjeno srce popucalo kao vodeni toranj u Vukovaru. R. Mladić je još uvijek slobodan k'o mladić jer ona već spomenuta srpska izdajnička kletva, ne da urok na svoju uniformu.

Metarmofozu iz dr. Dabića u prvobitnog R. Karadžića i njegov odlazak na “službeni put” u Haag, svi pošteni ljudi dočekali su s olakšanjem i odobravanjem.

Babo Ganić je otputovao također avionom, mada spriječen obvezama (zatiranje dokaza), sa zakašnjenjem od bar petnaestak godina.  U London je otputovao kao gospodin i pravi hadžija, a dočekan je i sproveden kako to i dolikuje onim koji su optuženi za ratni zločin što, ruku na srce, nije nimalo gospodski.

Prve vijesti o uhićenju babe, “temeljni” narod je dočekao kao “vlašku” propagandu, a potvrdu  istinitosti vijesti kao zapadno-vlašku zavjeru?! Tek, babo Ganić ipak je u prdekani. Uhhhh što je to zabolilo! Plaho i u dubini. Ma boli, disat ne da. Baš kao kad dušmanin kidiše.

Ganićevo uhićenje zbog ubijenih iz reda drugih naroda, ovaj put kod “dobrih Bošnja” nije naišlo na svijest o zadovoljenju pravde, niti je tko od njih aferio riječima: “Ima Allaha. Sudite mu!”. Za “dobre Bošnje” pravda je samo ako je uhićenik Hrvat ili Srbin, odnosno ustaša ili četnik. Sjetimo se kako im je “savjest” dražesno radila i slavila nakon drakonske presude Hrvatu Dariju Kordiću.

A tek pri uhićenju srpskog trbosjeka R. Karadžića!!!

Tad je najviše slavlja bilo u Sarajevu i to kao nikad prije u povijesti. Ulice su bile zagušene trubećim autima s kojih su se vijorile navijačke, vjerske, BeHa i turske zastave što je slavlju davalo “internacionalnu” notu. Vidjevši kolektivni delirij zakićen navijačkim, vjerskim i državnim obilježjima, rijetki strani turisti koji su tu noć bili u Šeheru, čudom su se čudili kako je BiH uspjela postati nogometni prvak svijeta, iako tada nije bilo svjetskog prvenstva?! Istovremeno su bili zadivljeni vidjevši kako navijači pobjedničke BiH slave skupa s “protivničkim” navijačima poražene Turske. Dakle, to je ta tolerancija i nadaleko poznato bosansko multi-kulti blago, divili su se naivni strani turisti dok su dezorijentirano i dražesno uzvikivali: “Bosnia world champion, Bosnia world champion!!!”.

Crovata/posavski-obzor.info


Nema komentara

Anketa

Ustavi