Forum

Facebook

Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9776
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Geni"jalni" Hrvati i dvije lijeve Hrvatske

Geni"jalni" Hrvati i dvije lijeve Hrvatske

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 18.02.2010. 16:02

Piše: Delminium Vulgaris

Sigurno ste čuli za onu pitalicu-štos. Zašto su Hrvati tako genijalni? Zato što im je jal u genima.

Cirkus je naime gotov. Stvari su spakirane, kamioni su prenatrpani, zvijeri su u kavezima, koštice i papiri su ostale na spaljenoj travi, jeftina pozornica je razmontirana, svjetina se povukla a zadnji koji su napustili poprište bila su dva otužna klauna. Jedan sa štitom, drugi na štitu.

kao što reče jednom patet Đole." dal' je sve to bio samo fol, dal' je to samo jeftin trik"

Moćna medijska mašinerija vodila je ručicu genijalnog hrvatskog i građanskog čovjeka do glasačke kutije gdje je, bauljajući kao zombi ili kao malo dijete koje stroga ali brižna majka vodi za ručicu, kako se ono kaže..odlučio.

I pala je na guzicu ona teza onog debelog novinara kojemu košulju šiju od šatorskog platna, da se Hrvatska dijeli na onu urbanu i onu ruralnu, na onu naprednu i onu zaostalu, na onu europsku i onu balkansku, na onu produktivnu i onu lezilebovićku na crnu i crvenu Hrvatsku. Naime kaj, cijela Hrvatska se zacrvenjela, od slovenske savudrijske vale do mučeničkog Vukovara , od tihog i nenametljivog Međimurja do snobovskog Dubrovnika. Ono jes, tamo negdje oko mrkog Gospića javlja se jedna crna točkica kao prišt na licu, neugodan i negledan, svrbucka ali ako se pomno ne zagledaš i ne primjećuješ ga.

Hrvatska se naime zacrvenjela.

Ko rumena divojka, mlada i prpošna ali stidljiva, radna i smjerna otarasila se neuglednog udvarača koji joj je bacao prostačke fore a u sve u cilju da je zavede, iskoristi, ukalja joj čednost, pružila je svoju bijelu ručicu u satenskoj rukavici, blaziranom gospodinu na rukoljub.

Cirkus je otišao ali se u daljini još čuje potmula rika gladnih, pripotoljenih bezubih životinja koje su navikle da im bič pucketa nad glavama. Pusti ih na slobodu, oduzet ćeš im sav smisao, saplest će se o prvi kamenčić i sakriti se za prvi grm.

Nemojte napadati Zagreb. On je sve ono što smo mi. Sve "odlike i vrline našeg naroda smještene su na potezu Medvednica- Dugave i Vrapče-Sesvete. Zabij šestar u Ilicu ili na Gornji grad i zaokruži kružnicom jedan će krak neumitno pasti na malo mjesto pitomog naziva..Pogana Vlaka. Zagreb je naš genijalni jal, naše vječno jamranje, naš izobličeni odraz u ogledalu. Jer kao što su s prezirom stare zagrebačke hoch gospođe gledale na priprost svijet kako Krleža reče a to slučajno čuh u jednoj TV emisiji od isto tako jednog blaziranog gospodičića, izgledom i vokabularom potpuno nalik novom poglavici hrvatskog neplemena " na oliander terasi hotela Esplanad' sjedile su gospođe, pile kavu i razgovarale se na njemačkom a samo par stotina dole, preko Save, ljudi su se kao svinje valjali u blatu". Reče to gospodin sa takvim prijezirom i sjetom da ti ga načas bude i žao, što je taj njegov mir satkan u odvratnom samoponižavanju nepovratno izgubljen.

Ali nemojte se puno zgražati, nisu li mostarci Hrvati, posrprdno pozdravljali teško obučene UN-ovce čiji su plavi šljemovi cvrčali na užarenom mostarskom asfaltu "kad ste šljegli Rakićani", isto onako kako su dočekivali sa prezirom i posprdom svoje manje vrijedne sunarodnjake u suknu i crvenim pečama.

Nije li svaki "građanin" našeg malog mista, mista kojemu s kraja na kraj možeš dobaciti škriljkom kamena dočekivao tako seljake iz bliže okolice i držao se nadmoćno kao da je guzicom prvo tresnuo o zlaćanu bešiku a ne u drveno, od starijeg sestre ili brata, naslijeđeno korito.

Zagreb kao i cijela Hrvatska to smo mi. Zagreb jeste i kozarački pištolj doktor koji se dokoturao u Ilicu ili Jurjevsku na konju, poderanih čakšira, priprost i bahat, nasilan i surov, on koji ništa veće od plasta sijena nije vidio a sad je gospodin građanin iako mu je bliži predak ostavio zemljanu zemunicu i trudnu kravu u njoj. Ali Zagreb je i naš "kuomordinar Žorž" priprosti i servilni gmaz koji se umilivši se moćnom meceni, zaboravio ko je što je, što je bio i odakle je otišao i koji sa još većim prezirom od gradske gospode gleda na svoje zavičajne "prostake". Nije stekao poštovanje većih i uglednijih od sebe, njegov servilni i gadljivi stav još više odbija presvijetlu gospodu ali to nimalo ne smeta da kuomordinar istrajava u svom biciklističkom stav prema gore savij leđa a prema dole gazi, .

Zagreb je samodopadan, sam sebi dostatan, on osjeća da taljiga taj priprosti svijet koji se za njega zakačio, vuče, hropće, sopti i on ga se želi otarasiti. On pati od vječnog kompleksa Beograda kako to jednom reče jedan potjerani genijalni komentator " on žudi biti viceprestonica Balkana" a istovremeno bi htio pobjeći od njega. Teška raspolućenost duha jednog grada koji nikad nije znao kome pripada i tko njemu pripada. Želio bi on kadkad pobjeći tamo u zagrljaj bečkih dama u krinolinama zaigrati valcer, zatoptati nožicama tamo negdje na Prateru, posjesti za secesijski stol, popiti čaj sa kakvom groficom ali ga dočeka isti prezir koji on tako ustrajno istovara na glave svojih zgoljnih sunarodnjaka koji se samo "par stotina metara niže kao svinje valjaju u blatu".

On ne može biti integrativni centar hrvatstva, njemu je sve to daleko i mrsko, on je zavaljen u otrcanoj ali otmjenoj fotelji koja je ostala nakon što je gospodin grof odjezdio tamo iza sončanih Alp. I ostavio mu je samo prezir, nahranio ga s njim da ga prenosi dolje i niže, kao vječnu zakletvu i kletvu, da nikad taj gnojni zadah ne iscuri iz njega.

Zagreb je oblikovao nas i mi smo oblikovali Zagreb. Takva simbioza nije zabilježena u životinjskom ali ni u biljnom svijetu. I nemojte se brinuti , nije on jedini. Cijela Hrvatska a bome i Hercegovina skupa s Bosnom ponosnom zacrvenjela se.