Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9777
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Skupina Feniks – Iako se zna lokacija, institucije ne žele ekshumirati ostatke feniksovaca osuđenih na smrt prije 38 godina

Skupina Feniks – Iako se zna lokacija, institucije ne žele ekshumirati ostatke feniksovaca osuđenih na smrt prije 38 godina

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 22.08.2011. 10:54

Braća strijeljanog Vejsila Keškića prije tri godine od Federalnog ministarstva pravosuđa zamolbom zatražila pronalaženje posmrtnih ostataka

Skupina Feniks – Iako se zna lokacija, institucije ne žele ekshumirati ostatke feniksovaca osuđenih na smrt prije 38 godina

■ Još nema odgovora kako bi ekshumirali svoga brata Vejsila i prenijeli ga u obiteljsku grobnicu
■ Obitelj je pokušala doći do njegovih zemnih ostataka, ali nisu uspjeli

Piše: Zlatko Tulić, VL

Nakon što je Večernjak objavio da je nakon 40 godina na zeničkom groblju pronađen grob Adolfa Andrića, pripadnika skupine Feniks, Bože Vukušić, poznavatelj povijesti hrvatske emigracije, kazao je da su na groblju Crkvice pokopana još dva pripadnika „Bugojanske skupine“, a imena će se znati nakon njihove identifikacije, za što je potrebna određena procedura. Prema njegovim riječima, pretpostavlja se da je riječ o dvojici pripadnika iz skupine Feniks koja je likvidirana bez suđenja. Međutim, apsurd je da neke obitelji pripadnika skupine Feniks nakon 40 godina i danas vode borbu s institucijama vlasti u BiH oko ekshumiranja, iako se zna točna lokacija gdje su pokopani. Riječ je o trojici feniksovaca osuđenih na smrt strijeljanjem: Vejsilu Keškiću, Đuri Horvatu i Mirku Vlasnoviću. Naime, institucije kojima su se obraćali, uglavnom se oglušuju na njihove zahtjeve. O tome ZOO svjedoči zahtjev obitelji strijeljanog Vejsila Keškića koja je prije tri godine od Federalnog ministarstva pravosuđa zamolbom zatražila pronalaženje posmrtnih ostataka njihova brata Vejsila, kako bi ga mogli ekshumirati i prenijeti na obiteljsko groblje kod Bihaća. No, ni do danas nisu dobili odgovor.

Još uvijek bez odgovora

U dopisu braća Keškić navode da je Okružni sud u Sarajevu u svibnju 1973. godine izvijestio njihovu majku da je Vejsil „pravosnažnom i izvršnom presudom Vojnog suda u Sarajevu u prosincu 1972. godine“ osuđen na smrtnu kaznu strijeljanjem te da je ista izvršena 17. ožujka 1973. godine. Braća Keškić također navode kako je kazna izvršena u nazočnosti komisije Okružnog suda u Sarajevu kao i ukop na samom mjestu izvršenja kazne. O izvršenju kazne i ukopu posmrtnih ostataka sastavljen je i odgovarajući zapisnik koji je pohranjen u Županijskom sudu u Sarajevu, koji je nasljednik nekadašnjeg Okružnog suda, navode Keškići u svom obraćanju.

Prikrivanje tragova

Međutim, ni nakon tri godine nisu dobili nikakav odgovor. Što se pak tiče zapisnika, on je davno postao javan. Naime, u zapisniku o izvršenju smrtne kazne opisan je cjelokupan ritual strijeljanja, onakav kakav se provodio u SFRJ, čak i uz apsurdne činjenice da presuda Vojnog suda, koji je sudio civilima, a uz to i građanima s dvojnim državljanstvom, izvršavaju pripadnici civilne policije. U zapisniku sastavljenom 17. ožujka 1973. godine o izvršenju smrtne kazne strijeljanjem navodi se kako je ritual strijeljanja započeo u 00,05 sati. Prethodno je imenovana i Komisija pred kojom će pripadnici tadašnje milicije izvršiti smrtnu kaznu nad osuđenim. Komisiju su sačinjavali: Velimir Maljukanović, sudac Okružnog suda u Sarajevu, Meho Muratbegović, okružni javni tužitelj iz Sarajeva, dr. Milenko Gligorić, liječnik iz Vojne bolnice Sarajevo, Perica Savić, zamjenik upravnika Vojnog zatvora u Sarajevu, te Relja Vuksić, daktilograf.

Prije početka rada komisije, starješina skupine pripadnika milicije raportirao je Velimiru Maljukanoviću da je skupina spremna izvršiti zadaću.
Prvi koji je poveden na strijeljanje bio je Đuro Horvat. On je iz vojnog zatvora, koji je danas pretvoren u državni Sud BiH, automobilom uz pratnju prevezen do Rakovice, mjesta egzekucije. U zapisniku se navodi da je Horvat tijekom odvođenja, vezanja za drvo i vezanja marame na oči samo šutio. Streljačkim vodom je zapovijedao Ahmet Pilić. Strijeljanje Đure Horvata izvršila je skupina od osam pripadnika milicije. Polovina skupine bila je opskrbljena bojevim strjeljivom, a raspored pušaka izvršen je tako da se nije znalo koji je pripadnik milicije dobio bojevo strjeljivo. Strijeljanje je izvršeno iz jednog plotuna, s tim što je starješina skupine ispalio još po jedan metak u Horvata. Čin strijeljanja dogodio se u 00,40 sati u Rakovici, nakon što je vojni liječnik dr. Gligorić konstatirao da je nastupila smrt, leš Đure Horvata položen je u lijes te je odmah izvršen i pokop na mjestu izvršenja kazne.

Detalji strijeljanja

Nakon strijeljanja Horvata, komisija se vratila u Vojni zatvor i na isti način kao kod Đure Horvata, utvrđivala identitet Vejsila Keškića. I Keškić je na isti način automobilom, koji je imao i pratnju, odvezen u Rakovicu. Keškić je strijeljan u 01,40 sati te je odmah pokopan na mjestu izvršenja kazne.
Nakon strijeljanja Vejsila Keškića, komisija se vratila u Vojni zatvor i na isti način postupila i u slučaju Mirka Vlasnovića. Prema dostupnim podacima, Vlasnović je strijeljan točno u 02,15 sati u Rakovici. Kakve li ironije, nakon svega sastavljen je zapisnik o pokopu u kojem se navodi kako je sve riješeno za dva i pol sata. Mjesto izvršenja smrtne kazne Rakovica bilo je dobro osigurano, a prilikom izvršenja kazni nije bilo incidenata. Leševi su
pokopani jedan pored drugog. Sve grobnice su dobro zatrpane i očišćene tako da nema tragova izvršenju smrtne kazne i pokopa leševa, navodi se u zapisniku o pokopu. Pokopu su nazočili predsjednik komisije Velimir Maljukanović i zapisničar Relja Vuksić. Prema riječima Bože Vukušića, lokacija na kojoj su pokopana trojica feniksovaca u Rakovici danas izgleda kao džungla, zarasla korovom i šibljem.

Točno se zna lokacija, ali nam vlasti ne žele pomoći

Hasan Keškić, bratić Vejsila Keškića, smatra kako današnjim vlastima nije stalo do ekshumacije.
- Naša je želja da Vejsilove posmrtne ostatke prenesemo iz Rakovice i pokopamo ga na dostojanstven način. To je civilizacijski čin. Obraćali smo se Federalnom ministarstvu pravosuđa, ali odgovor nikada nismo dobili. Tu nema ništa sporno, zapisnik je vjerodostojan i točno se zna lokacija na kojoj je pokopan Vejsil i njegova dva prijatelja. Postoje i svjedoci koji su potvrdili ono što piše u zapisniku, a vezano je za lokaciju na kojoj su pokopani.

| VL | HB.org |