"U sedmom stoljecu nakon Krista, u valu slavenskih seoba, sire podrucje izvora i srednjega toka danasnje rijeke Bosne naselilo je slavensko pleme Bosna, koje ubrzo stvara i siri svoju drzavnu organizaciju u zemlji kojoj daje svoje ime.
Rijeci ili izjave politicara zacijelo nisu materijal kojim se bave znanstvenici - one su, uobicajeno, tek retoricke "akrobacije" koje se referiraju na probleme "dnevne politike" i kao takve nikada se ne uzimaju previse ozbiljno. Doduse, takve izjave govore mnogo o onomu tko ih daje, ponekad su i ozbiljni pokazatelji opcega stanja u nekome drustvu, ili su u stanju, u posebnim okolnostima i prigodama, generirati neko opce stanje. Izjava gdina.
U cijeloj ovoj rasclambi, na kraju, valja artikulirati jedno upozorenje koje prirodno izvire iz predvidljivog scenarija daljnjega razvoja stvari, a o kojemu ukupna hrvatska nacionalna politika mora povesti dostatno racuna.
Moderne europske nacije konacno su zaokruzene tek u 19. st., nakon dugotrajnoga povijesnoga procesa izgradnje. U tome je procesu prijedjen put od plemenske izmaglice ranoga srednjeg vijeka do moderne Drzave/Nacije, koja je postala zastitnim znakom danasnje Europe.
IVICA MLIVONCIC, AUTOR KNJIGE ZLOCIN S PECATOM SPECIJALNO ZA ZAPAD RASCLANJUJE ZLOCINE STO IH JE POCINILA ARMIJA BiH NAD BOSANSKOHERCEGOVACKIM HRVATIMA
Starija povijest Bosne i Hercegovine, u razdoblju prije turskoga osvojenja 1463., a i tijekom osmanske vladavine, nema pouzdanoga spomena hrvatskoga i srpskoga imena. Te su dvije bosansko-hercegovačke nacije «stvorene» tek u 19. stoljeću, i to najviše u doba Austro-Ugarske vladavine.
Narodi u jugoslavenskoj komunističkoj republici Bosni i Hercegovini živjeli su životom međunacionalne harmonije (ili, bar, tolerancije), koju su razrušile uvezene šovinisticke ideologije, strane domaćim "Bosancima".
Svrha je ovoga prikaza da srusi sovinisticku mitologiju (koja bi, da ne bijase "ideoloskom" potporom raznim ekspanzionizmima, bila vrlo zabavno stivo za pobijanje Marxove teze da proslost i djela predaka tiste duhove potomaka; ovdje, megalomansko ludilo "potomaka" ili izmislja pretke kojih nije ni bilo (bar ne namjestima o kojima se govori ), ili im pripisuje osobine kojima bi ovi bili zapanjeni kad bi bili u mogucnosti doznati sto su sve trebali biti, e da bi se zadovoljili neciji teritorijalni apetiti ).
6. Teza iz tzv."Povelje Dubrovniku"
Rimski papa salje 1188, dubrovackom nadbiskupu plast i potvrdjuje stara prava dubrovacke crkve. U pismu
pominje srpsku Bosnu: "regnum Servilie, quod est Bosna" (srpska kraljevina koja je Bosna). To je bilo vrijeme bana Kulina.
Na ovoj su stranici stavljene radi preuzimanja/download u pdf formatu polemike i diskusije vođene na novinskim stranicama, diskusijskim forumima, propagandističkim situsima i sličnima stranicama. Vrijednost je takvih dokumenata višestruka: iako nemaju akademsku razinu rasprava, pa često ni strukovnu informiranost- kod nezanemarivoga broja sudionika- upravo izravnost i brutalnost iznesenih stajališta nemjerljivo jasnije i otvorenije ocrtavaju autentične stavove i pozicije suprotstavljenih strana, bez lazure civiliziranoga diskursa koji nerijetko, baš zbog suspregnutosti izričaja, zamagljuje temeljna stanovišta nacija i političkih grupacija oko kontroverznih političkih, povijesnih, kulturnopovijesnih i društvenih tema. Goruće teme koje se protežu po stranicama bulevarskoga žutoga tiska, političkim TV emisijama, glasine puštene kao probni baloni, ...pokriveni su u nizu navedenih dokumenata. Dodaju li se tomu još dvije značajke- obilje poveznica na priznato vrijedne mrežne stranice posvećene raspravljanoj tematici, te dojmljivost neposrednoga iskustva autentičnih sudionika niza vojnih i društvenih događaja, ovi tekstovi, u svojoj ogoljenosti od društvenih konvencija i autentičnosti prezagrijane atmosfere verbalnoga rata i osobnoga svjedočenja, realno detektiraju puls sukobljenih strana i prevladavajuće stanje duha.
Potaknuti brojnim filipikama protiv Hrvata iz Bosne i Hercegovine, i to poglavito onim dijelom koji niječe hrvatstvo većega broja BH muslimana u prošlosti (od početaka turskoga osvojenja, pa sve do bliske prošlosti), odlučili smo predstaviti određen broj činjenica i dokumenata koji govore suprotno. S kojom svrhom?
Iako me kriticar hrvatskog politickog diskursa prema Bosni i Bosnjacima opominje da ne bih trebao "otkrivati namjere" osoba s kojima se sporim, jer da time, usvajajuci komunisticke manire, rusim dignitet svoga diskursa, ipak cu i ovdje progovoriti o poziciji "hrvatskih Bosanaca" u bosanskom samoupravnom socijalizmu dok ga je modelirao i u njemu vladao Branko Mikulic.
U "Coridoru", casopisu sto se tiska u Sarajevu, od listopada 1994. nalazim razgovor poznatog glumca Josipa Pejakovica, koji je nekoliko godina bio moj susjed na Babanovcu ali se nikad nismo upoznali. Taj ce intervju bolje od ijednog znanstvenog diskursa opisati supstrat iz kojeg nice politika "hrvatskih Bosanaca".
Nesto prije medjunarodnog priznanja Hrvatske, koje se ocekivalo sa strepnjom hoce li ga ili nece biti, zaredalo je nekoliko dogadjaja koji su me ponukali da napisem ogled "Kako komponirati Bosnu", dok je Bosna bila jos prividno nenaceta, i u njemu podvrgnem kritici ponasanje bosnjackog vodstva s prijedlogom kantonalne artikulacije Bosne, ne doticuci pitanja ni broja, ni vecine, ni granica kantona, jer bi to, ako se prijedlog prihvati, bio posao eksperata.
Postupci haaskoga “Medjunarodnog suda za ratne zlocine pocinjene na prostoru bivse Jugoslavije" od pocetka sudenja generalu Tihomiru Blaskicu izazvali su u hrvatskoj javnosti dvije vrste oprecnih reakcija -ili zgrazanje i indignaciju, ili potpuno povladjivanje cesto propraceno zlobnim zadovoljstvom.
Kontaktirajte nas