Moderna povijest, ona od jucer kada je kao velika vijest bila objavljena na naslovnoj stranici novina, svakako je medu svim predmetima interesa povjesnicara najosjetljivija po svojim implikacijama.
Kako sada sve receno dovesti u svezu s danasnjim stanjem politickih odnosa u Federaciji i slikom ocrtanom na samome pocetku ovoga teksta?
Kada danas dokoni putnik krene cestom od Splita preko Livna, Bugojna, Travnika, Busovace i Kiseljaka do Sarajeva i pri tomu ne zuri, odnosno ima vremena zaustaviti se i ogledati oko sebe na mjestima koja ga zanimaju, moze vidjeti mnogo toga sto prije ovoga rata nije mogao.
Ovakvo nacelo ponasanja nije se, medutim, ogranicavalo samo na ljude koji su zauzimali nize polozaje u novoj strukturi vlasti. Najjasniji dokaz toga jest primjer sto ga nudi g. Sefer Halilovic, covjek koji je 1991/92. ustrojio prvu ilegalnu vojnu organizaciju muslimanskog politickog establishmenta ("patriotska liga"), a slijedom tih zasluga postao i prvim vojnim zapovjednikom " Armije R BiH", kada je ova sluzbeno postala vojnom snagom muslimanskih vlasti u Sarajevu.
Razglabati povijest drzavno-pravnoga statusa teritorija koji danas ulazi u medjunarodno priznate granice BiH spada medju zahtjevnije poslove sto ih povjesnicar moze poduzeti, pri cemu tako nesto nije moguce niti pokusati uraditi bez pomoci zemljovida.
Bosanski jezik je naravni sljednik bivšega «srpsko-hrvatskoga» jezika i trebao bi biti jedinim službenim jezikom u Bosni i Hercegovini. Srpsko-hrvatski (ili, rjeđe, hrvatsko-srpski) je zapravo jedan standardni jezik koji se raspao zbog nacionalističke politike (prije svega hrvatske i srpske).
Na sastanku u vojvođanskome imanju Karadjordjevo, Tudjman i Milošević su "dogovorili" podjelu interesnih sfera u Bosni Hercegovini, ne obazirući se uopće na postojanje Muslimana ( ili muslimansko-bošnjačkoga naroda ). Time su položeni praktičko-politički temelji za etničko čišćenje i zajedničku agresiju Srbije i Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu.
Dominantna religija u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini su bili bogumili, ogranak dualističke heretičke kršćanske sekte potekao iz Bugarske, koji je raznim stazama i bogazama dospio u Bosnu, postavši vremenom skoro "nacionalnom vjerom" dobrih Bošnjana i štitom protiv nacionalno-teritorijalnih presizanja susjednih katoličkih Hrvata i pravoslavnih Srba.
U sastanku u Karadjordjevu, Tudjman i Milosevic su "dogovorili" podjelu interesnih sfera u Bosni o Hercegovini, ne obaziruci se uopce na postojanje Muslimana ( ili muslimansko-bosnjackoga narod ). Time su polozeni prakticko-politicki temelji za etnicko ciscenju i zajednicku agresiju Srbije i Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu.
Tudjman je sam "odao" svoju ekspanzionisticku i aneksionisticku politiku na banketu u Guildhallu 6. svibnja 1995., kada je britanskome liberalno-socijaldemokratskom politicaru Paddyju Asdownu iscrtao famoznu "salvetu" u kojoj su izricito ocrtana njegova imperijalisticka presizanja na BiH.
Tudjman je "dijelio" Bosnu i Hercegovinu s aneksionistickim ciljem pripajanja podrucja nastanjenim hrvatskim zivljem u BiH, poglavito zapadne Hercegovine. To je ostala trajna odrednica njegove politike.
Tudjmanovi naumi se lako daju iscitati iz njegovih teorijskih radova, akademskih raspri i interviewa, gdje otvoreno izlaze sumnju u dugorocnu stabilnost i opstojnost visenacionalnih drzava.
5. teza Srednjovjekovna Bosna je srpska
po svom kulturnom karakteru, koji se navlastito
ocituje u uporabi cirilice u glavnim bosanskim poveljama
i spisima...
4.teza o navodnom srpskom podrijetlu dinastije
Kotromanic i njihovom srpskom nacionalnom "opredijeljivanju"
Bosanski vladari su sebe nazivali Srbima, kao sto su Srbljem nazivali i svoje stanovnistvo...
3. teza: De Administrando Imperio Konstantina Porfirogeneta
i Ljetopis Popa Dukljanina
Zapadni izvori i literatura...
2. teza: Povelja bana Mateja Ninoslava
Tekst koji govori da u Bosni, po ovom bosanskom vladaru, zive samo Srbi i Vlasi...
Kontaktirajte nas