U sastanku u Karadjordjevu, Tudjman i Milosevic su "dogovorili" podjelu interesnih sfera u Bosni o Hercegovini, ne obaziruci se uopce na postojanje Muslimana ( ili muslimansko-bosnjackoga narod ). Time su polozeni prakticko-politicki temelji za etnicko ciscenju i zajednicku agresiju Srbije i Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu.
Tudjman je sam "odao" svoju ekspanzionisticku i aneksionisticku politiku na banketu u Guildhallu 6. svibnja 1995., kada je britanskome liberalno-socijaldemokratskom politicaru Paddyju Asdownu iscrtao famoznu "salvetu" u kojoj su izricito ocrtana njegova imperijalisticka presizanja na BiH.
Tudjman je "dijelio" Bosnu i Hercegovinu s aneksionistickim ciljem pripajanja podrucja nastanjenim hrvatskim zivljem u BiH, poglavito zapadne Hercegovine. To je ostala trajna odrednica njegove politike.
Tudjmanovi naumi se lako daju iscitati iz njegovih teorijskih radova, akademskih raspri i interviewa, gdje otvoreno izlaze sumnju u dugorocnu stabilnost i opstojnost visenacionalnih drzava.