Kod nas, pogotovo u redovima oporbenih stranaka, iako se i u redovima vladajuce stranke za to nadje pristasa, postoji idealizacija konsenzualnog oblika odlucivanja, koji je u jednom vremenu, kod sastava one visestranacke vlade, bio postignut. O toj cu teznji da se nadglasavanje zamijeni konsenzusom jos nesto reci kad budem govorio o “aroganciji vecine” i o tajnom glasovanju
Kad je rijec o bosanskoj multikulturalnosti, svi se sjecamo Andriceve slike dvaju tornjeva i minareta koji strse u zvjezdano nebo i nalikuju na tri noza koji drijemaju i zlo misle jedan o drugomu, iako jedan uz drugoga traju dane.
Nesto prije odlaska u Livno meni je iz Busovace stigla kazeta na kojoj je snimljena knjizevna vecer u povodu Dana knjige. Knjizevna je vecer odrzana pred Bozic, uoci velike muslimanske ofenzive na Vitez i Busovacu. Uz kazetu je i pismo Marine Sliskovic koja mi pise u ime Udruge novinara HKD “Napredak”.
Najstupidnija izjava sto sam je na saborovanju cuo, a pomnjivo je da sam ga pratio od dosadnih pozdrava do povijesnih zakljucaka, prenesena je iz Hrvatskog drzavnog sabora i bila je samo srediste problema oko kojeg su se sporovi vodili.
Pocetni stadij - kad Hrvati Muslimane dozivljavaju kao poturice i balije, sto su pogrdna imena, ili kao Turke, kako su i sami Muslimani sebe zvali, vodeci racuna o razlici od Osmanlija - zahvaca period od pada Bosne pod Turke do devetnaestog stoljeca, tocnije, do druge polovice tog stoljeca.
Nudeci Bosnu kao “Jugoslaviju u malom obojenu u zeleno”, nudeci Bosnu kao navodno multikulturalnu i multinacionalnu zajednicu kakva je bila i Jugoslavija u sjecanju svojih zagovornika, Izetbegovic je uspio homogenizirati muslimanski korpus uspostavljajuci znak jednakosti izmedu islamske Bosne u kojoj po Kur'anu postoji zivotni prostor “ne i politicki” za katolike i pravoslavne i Jugoslavije u kojoj su po pricama Jugoslavena Srbi, Hrvati i Muslimani zivjeli u komsijskoj slozi sve dok nacionalisticke strasti nisu razbucale taj sklad.
Iz onog citata na pocetku drugog dijela ovih razgovora (“Kriz krivnje za diobu Bosne”), iz udarnog argumenta u “pismu sestorice”, i dalje cemo po strani ostaviti mnogostoljetnu multikulturalnu zajednicu, a govorit cemo o “pozeljnoj drzavnoj cjelini”, sto ce reci o Bosni i Hercegovini, “koja je po prirodi stvari trebala biti najkorisniji saveznik Hrvatske”.
U prastadiju, kad se formira hrvatska nacija i hrvatska politika, prema Bosni vrijedi stopostotna posesivnost: Bosna je nasa citava. Posesija se zasniva na etnogenezi: Muslimani su Hrvati islamske vjere jer su hrvatskog porijekla, a Srbi su ili hrvatski pravoslavci ili nepozeljni dosljaci koje posesija apstrahira kao participativni faktor...
Na udarnom mjestu “pisma sestorice”, kao krunski argument za ostavku, pod tockom prvom pise: “Dugogodisnjom orijentacijom na podjelu Bosne i Hercegovine pripremili ste i suomogucili tragicne lomove ove mnogostoljetne multikulturalne zajednice i pozeljne drzavne cjeline, koja je po prirodi stvari trebala biti najkorisniji saveznik Hrvatske.” Ima tu jos toga sto mu dodje kao posljedica ovog velikog grijeha!
Pravo nacionalnih manjina u svjetskoj politici opce je mjesto i, da bismo vidjeli razliku izmedju svjetskih prava i prava sto ih dopusta lslamska deklaracija, nece ih trebati pojedinacno navoditi. Bit ce dovoljno opisati samo ono sto za tu namjenu predvidja Islamska deklaracija. A opisat cemo sve to u tri misaona bloka.
Ovaj je ogled tiskan u cetiri uzastopna broja "Slobodne Dalmacije", 16, 17, 18 i 19. ozujka 1993, pod parcijalnim naslovima "Kamen o vratu stoput tezi od robije", "Panislamski fantast tragicno kasni", "Lebdenje svijetom kao na carobnom sagu", "Sto hoce, sto ceka, sto radi taj Alija?". U knjizi Spletanje i raspletanje cvorova tiskan je pod naslovom "Razlikovni rjecnik" sto je u "Slobodnoj Dalmaciji" bio nadnaslov)
Ovaj je ogled tiskan u cetiri uzastopna broja "Slobodne Dalmacije", 16, 17, 18 i 19. ozujka 1993, pod parcijalnim naslovima "Kamen o vratu stoput tezi od robije", "Panislamski fantast tragicno kasni", "Lebdenje svijetom kao na carobnom sagu", "Sto hoce, sto ceka, sto radi taj Alija?". U knjizi Spletanje i raspletanje cvorova tiskan je pod naslovom "Razlikovni rjecnik" sto je u "Slobodnoj Dalmaciji" bio nadnaslov)
Iskljuci li se mogucnost podjele Bosne izmedju Hrvatske i Srbije, citave i u dijelovima, iskljuci li se mogucnost njene ugradbe u trecu Jugoslaviju, u cijelosti i u dijelovima, pristanu li sva tri naroda koja u njoj zive, i sve drzave koje je okruzuju, da postane suverena u svojim sadasnjim granicama, suglasi li se s time i medjunarodni faktor, ostaje otvoreno pitanje kako iznutra Bosnu komponirati.
Nema vise dvojbe da je Izetbegovicev odnos prema ratu u Hrvatskoj, njegovo izbjegavanje da bar imenuje agresora i da ne bude protiv osamostaljivanja Hrvatske, izazvalo kod Hrvata nepovjerenje i prema njemu i prema politici njegove stranke. Sva je sreca sto se nije pretvorilo i u nepovjerenje prema Muslimanima.
Iako me kriticar hrvatskog politickog diskursa prema Bosni i Bosnjacima opominje da ne bih trebao "otkrivati namjere" osoba s kojima se sporim, jer da time, usvajajuci komunisticke manire, rusim dignitet svoga diskursa, ipak cu i ovdje progovoriti o poziciji "hrvatskih Bosanaca" u bosanskom samoupravnom socijalizmu dok ga je modelirao i u njemu vladao Branko Mikulic.