Babić Toma (Babich, Babych) (Velim kraj Skradina, oko 1680— Šibenik, 31. VII. 1750), vjerski pisac, himnodijski pjesnik i gramatičar. U samostanu Visovcu stupio u franjevački red 1701. god., a nakon završena novicijata odlazi 1702.
Ivan Aralica (Promina u Dalmatinskoj Zagori, 30.9.1930) je bez sumnje dominantni hrvatski narativni prozaik druge polovice 20.stoljeća, a vjerojatno, uz Krležu i najveći hrvatski romanopisac uopće. Nakon školovanja na učiteljskoj školi u Kninu 1953. godine, učiteljevao je u selima Dalmatinske zagore.
Razlicit od Ujevica vec i prilozima u Hrvatskoj mladoj lirici, Ivo Andric (1892-1975) imao je i posve drukciju zivotnu i knjizevnu sudbinu. Hrvat iz Bosne (roden u Travniku), Andric se kao sarajevski gimnazijalac kretao u drustvu omladinaca iz buntovnicke "Mlade Bosne", a kao zagrebacki student upoznao je Matosa, i premda se nije svrstao u krug matosevaca, Matosevu smrt komemorirao je predavanjem u Klubu hrvatskih studenata "Zvonimir" u Becu ("Vihor", 1914). Interniran za vrijeme rata kao jugoslavenski nacionalist, poslije "ujedinjenja" usao je u diplomatsku sluzbu, u kojoj brzo napreduje do pomocnika ministra vanjskih poslova i najzad izvanrednog poslanika i opunomocenog ministra u Berlinu.
HVALOV ZBORNIK, rukopis iz poc. XV st. Na 353 lista pergamenta ispisao ga je 1404. bosancicom, sa starijega glag. predloska, "Hval krstjanin", "u cast slavnom gospodinu Hrvoju, hercegu splitskom i knezu Donjih Krajeva i drugih mnogih zemalja".
JAJCE, grad u sred. Bosni, na utoku Plive u Vrbas. Prvi se put spominje u pisanim dokumentima 1396. Bio je posjed Hrvoja Vukcica Hrvatinica, a oko sred. XV st. prelazi u vlast kralja. God. 1463. pada pod Turke, ali ga vec potkraj iste godine preotima Matijas Korvin i tu osniva Jajacku banovinu za obranu od Turaka.
Posebni dio kulturne bastine Hrvata Bosne i Hercegovine cine mnogobrojna umjetnicka djela nastala na tlu Hrvatske po narudzbi bosanskohercegovacke vlastele.
Najstarija gradjevina gotickog stila na podrucju koji danas pokriva Bosna i Hercegovina je nekadasnja dominikanska crkva sv. Antuna, danas Fethija dzamija u Bihacu.
Romanicki impulsi pristizali su u Bosnu I Hercegovinu sa Jadrana i podrucja ugarsko-hrvatske drzave. Buduci da su te oblasti i same predstavljale periferiju Zapada, one su cinile svojevrstan filter u ekspanziji stila, ukusa i ideja.
Hrvati su po svom dolasku na danasnji teritorij Bosne i Hercegovine potrazili prva zaklonista u rusevinama rimskih zgrada, a kasnoanticke refugije upotrijebili kao svoja uporista za najnuzniju obranu.
Na ovoj su stranici predstavljeni znanstveni radovi uglednih hrvatskih lingvista i književnih povjesničara, Radoslava Katičića i Rafe Bogišića, o istoznačnosti slovinskog ili ilirskoga imena s hrvatskim u hrvatskoj renesansnoj književnosti.
Na ovoj (a i drugim stranicama na kojima je glavnom temom hrvatski jezik) nakana nam je dati povijesni oris nastanka, kao i prikaz sadašnjega stanja i protimbi koje se pletu oko hrvatskoga standardnoga jezika- najčešće inspiriranih političkim ideologijama jugoslavenstva, i, rjeđe, velikosrpstva (u posljednje vrijeme tomu se «dvojcu» pridružio i bošnjački protuhrvatski jezični ekstremizam kao kopija jugoslavenskog «srpsko-hrvatskoga» unitarizma koji je dominirao dvama propalim Jugoslavijama.
Kontaktirajte nas