Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru svečano je u rad puštena dvorana s imenom Antuna Branka Šimića.
Karta dijalekata u visokoj rezoluciji
Zagrebačko kazalište Planet Art izvest će 22. siječnja u Hrvatskom domu "Herceg Stjepan Kosača" u Mostaru u 20 sati predstavu Michael Cristofer "Prekidi" u režiji Marka Torjanca. Izvedbu predstave organizira Hrvatsko narodno kazalište (HNK) Mostar, a riječ je o romantičnoj komediji u kojoj glume Nataša Janjić i Amar Bukvić.
Ulaznice se mogu kupiti od 19. siječnja na blagajni Kosače od 19 do 20 sati ili rezervirati na broj mobitela 063/317-348, priopćeno je iz HNK-a Mostar. (F)
U 21. stoljeću se, iako sa smanjenim intenzitetom, nastavila serbokroatistička propaganda. Jedna od najaktivnijih osoba u tom specijalnom ratu je Snježana Kordić, lingvistica hrvatskoga podrijetla zaposlena u Njemačkoj. Njezini se članci i tekstovi mogu vidjeti i na internetskoj stranici www.snjezana-kordic.de , a praktički je kućni lingvist časopisa "Književna republika" (glasilu Društva hrvatskih pisaca), u kojem su objavljivane njezine brojne polemike s istaknutim hrvatskim jezikoslovcima i inozemnim kroatistima (Stjepan Babić, Ivo Pranjković, Leopold Auburger,..). No, taj časopis nije htio objaviti polemički odgovor hrvatskoga jezikoslovca iz Njemačke Zvonka Pandžića, koji je stoga tiskan u glasilu Društva hrvatskih književnika "Republika". Taj tekst, uz neznatne izmjene, donosimo na našim stranicama.
Prije no što prijeđemo na jezičnopolitičke prilike u suvremenoj Bosni i Hercegovini, dat ćemo kratak prijegled jezične povijesti toga područja. Do doseobe Slavena u više valova (6. i 7. stoljeće) Bosna je bila središnjim dijelom rimskoga Ilirika u kojemu su obitavala brojna ilirska (i ne samo ilirska) plemena i narodi govoreći svoje narodne jezike.
Tekst iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000., iako obrađuje tematiku ilirskoga ili slovinskoga naziva za hrvatski jezik-pa bi odgovaralo njegovo postavljanje na stranicu posvećenu toj temi- ipak smo radije stavili na ovu, «publicističku» stranicu jer po pristupu i argumentaciji pripada polemičkim radovima- a još više po arhivarskom pristupu, sličnom onomu Vatroslava Murvara.
U časopisu «Jezik» koji izdaje Hrvatsko filološko društvo, u broju 1. za godinu 39., u listopadu 1991., na stranicama 18-26 izašao je članak akademika Brozovića pod naslovom «Sumrak srpske lingvistike», u kojemu se osvrće na interview koji je dao poznati srpski slavist i rusist Radmilo Marojević.
Ovdje smo samo dali dio ilustrativnoga referata profesora Vinka Grubišića, održanoga na 2. hrvatskom slavističkom kongresu (pridjev «hrvatski» neka ne zavara čitatelja- radi se o međunarodnom znanstvenom skupu održanom u Hrvatskoj), koji dobro prikazuje položaj hrvatskoga jezika u anglosaskoj dijaspori- a posebno «serbocentrične» opsjene dijela onodobnih slavista poput pokojnoga Kennetha Naylora.
Da sam prvi govorio (1), zapitao bih vas zašto ovako svečano predstavljamo pretisak kojemu nije okrugla obljetnica, nego 353. godina od pojavljivanja. Ne znam bismo li čuli pravi odgovor. Sada već znamo, ali se opet možemo zapitati što tu ima reći profesor suvremenoga hrvatskoga književnoga jezika.
Brozović upravo to kazuje i dokazuje.
Na kraju valja dodati da je cio Brozovićev prikaz temeljen na jasnom razgraničenju nekih osnovnih pojmova, razvoj je često osvjetljavan usporedbom sa sličnim zbivanjima u ostalom slavenskom i neslavenskom svijetu tako da je ta slika jasna i u europskom kontekstu. Zato će majstorska freska Dalibora Brozovića ostati trajno dostignuće naše lingvistike. U njoj ćemo odsad promatrati povijest svojega književnog jezika i njegovo suvremeno stanje.
Ugledni hrvatski jezikoslovac, akademik Stjepan Babić, u popularno pisanoj knjizi «Hrvatski jučer i danas» obradio je mnoštvo tema, od jezične povijesti, miješanja politike u lingvistiku, sporova među jezikoslovcima, jezičnih savjeta,...do analize stila govora političara i raznih «lakših» tema.
U razmatranjima odnosa jezika hrvatskoga i jezika srpskoga postoje već ustaljena viđenja koja se temelje poglavito na rodnoj (genetskoj) i tipološkoj bliskosti odnosno istosti, ovisno o autorima. Pokušajmo pokazati te odnose iz malo drugačijega kuta, slažući u drugačiji mozaik neke već napisane tekstove. Služit ćemo se pritom najtemeljnijin pojmovima sustavoslovlja i nauka o skupovima.
Moja je postavka da je u slučaju hrvatskoga jezika politika od početka slavistike igrala preveliku ulogu i da su katkad politički razlozi bili jači od znanstvenih. Posebice je to bio, i još je uvijek, slučaj kad se raspravijalo o odnosu hrvatskoga jezika i srpskoga jezika.
Ako J. Dobrovskoga smatramo ocem slavistike, onda s pravom može mo reći da sve što je on radio i pisao ide u početak slavistike, pa tako i ova rečenica iz prepiske Dobrovskoga s Kopitarom: “Da mi barem nisu naložili da napišem slavensku gramatiku, mislim na one iz policije.
Oko godine 1100. ubilježio je u kamenu ploču hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom opat Držiha, da je “Zvonimir kralj hrvatski”, kako on to doslovno veli, poklonio neku ledinu crkvi sv. Lucije na otoku Krku.
Kontaktirajte nas