Povijest Bosne Povijest Bosne Noela Malcolma je besumnje najpoznatija i najčitanija cjelovita povijest područja koje pokriva sadašnja Bosna i Hercegovina. Knjiga je to koja zbog svoga utjecaja u oblikovanju inozemnih predočaba o jednome od globalnih kriznih žarišta zavrjeđuje nešto širi osvrt.
Vjerojatno je najbolje da za recenziju ovoga djela navedemo napis objavljen u povodu predstavljanja Litterarum studia.
«Knjigu »Litterarum studia«, s podnaslovom »Književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja« istaknutoga hrvatskog klasičnog filologa i kroatista, akademika Radoslava Katičića, i prije nego što je predstavljena javnosti, u utorak u Matici hrvatskoj, već su mnogi proglasili najznačajnijim književnim događajem u ovoj godini.
Najglasovitiji je turski putopisac Evlija Čelebi (1611.- poslije 1682.) dugo bio zanemarivan- kako u vlastitoj zemlji, tako i u inozemstvu. Tek je 20. stoljeće, prvo na poticaj europskih turkologa i orijentalista, a zatim i nošeno plimom naraslog interesa turskih kulturnih djelatnika vidjelo izdanje Evlijine Sejahatname, živopisnoga remek djela i riznice podataka o mnoštvu zemalja i krajeva Azije, Europe i Afrike koje je neumorni globtrotter Evlija Čelebi skupio na dugogodišnjim putovanjima, tjeran ponajviše vlastitim nemirnim duhom.
Hrvatska i Europa-Srednji vijek i renesansa drugi je svezak kapitalne edicije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koja smjera reprezentativno prikazati sažetak sveukupnoga korpusa hrvatske civilizacije. Nakana je cijeloga projekta u 5 opsežnih svezaka, prinosnici-autori kojih su najugledniji hrvatski znanstvenici iz raznih područja, dati detaljan, no čitak i zanimljiv prijegled hrvatske nacionalne baštine od 7. do 20. stoljeća. Prvi je svezak, koji «pokriva» rano razdoblje hrvatske kulture (7.-12. stoljeće) izašao na hrvatskome jeziku, kao i u francuskom i engleskom prijevodu.
Ovo je opsežno djelo (preko 470 stranica velikoga formata) akademika Markovića sintetički pokušaj prikazbe povijesnih mijena granica zemalja Bosne i Herecgovine, kako su ih bilježili suvremenici (ponajviše zapadni Europljani).
Biserje, prijelomna antologija urednikom koje bijaše istaknuti bošnjačko-muslimanski pisac i svestrani kulturni djelatnik Alija Isaković (autor za bošnjačku nacionalnu samosvijest još utjecajnijih knjiga, poput Rječnika karakteristične leksike u bosanskome jeziku i Rječnika bosanskoga jezika ), ima poseban položaj koji unekoliko priječi objektivan prikaz same knjige.
Smail je Balić (nadsavjetnik za orijentalne jezike i lingvistiku Austrijske nacionalne biblioteke te istraživač Instituta za povijest arapsko-islamskih znanosti na Sveučilištu »J. W. Goethe« u Frankfurtu) u ovome prijelomnom djelu po prvi puta sustavno prikazao kulturu Bošnjaka, tj. bošnjačko-muslimanskoga naroda, do tada različito nazivanoga (Muslimani, Jugoslaveni muslimani,...).
Knjiga Zdravka Tomca, uglednog hrvatskog političara (potpredsjednik Sabora, član hrvatske «vlade nacionalnoga jedinstva») nastavak je prethodne uspješnice Iza zatvorenih vrata, u kojoj Tomac razglaba o pikanterijama i političkim natezanjima oko borbe Hrvatske za međunarodno priznanje i obranu od srpske agresije.
Bilandžićeva Hrvatska moderna povijest spada u najbolja djela suvremene hrvatske historiografije-i po modernosti pristupa, i po obuhvatnosti i temeljitosti raščlane, kao i po monumentalnosti ostvarenja. Radi se o knjizi većega formata od preko 800 stranica, s obiljem podataka, tablica, brojki, citata i statistika.
Recenzija: Bespuća su najpoznatije djelo prvoga hrvatskog predsjednika, prevođena i na strane jezike (doduše, u «pročišćenoj» verziji zbog navodno mutnih dijelova koji su senzibilizirali židovsku zajednicu-no, o tome će još biti riječi). Ako pogledamo cjeloviti Tuđmanov spisateljski opus, Bespuća povijesne zbiljnosti se nameću kao knjiga središnja po važnosti i utjecaju, ali ne i kao njegovo najvrjednije djelo.
Halilovićev je Pravopis bosanskoga jezika prvi pravopisni priručnik kojega je auktor Bošnjak-musliman, te koji smjera postaviti pravopisne odredbe za bošnjački standardni jezik i pomoći u njegovu razlikovanju kako od hrvatskoga, tako i srpskoga jezika.
Knjiga Davora Marijana Smrt oklopne brigade: Prilozi za istraživanje rata za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu 1990.-1992. je najdetaljnija i najozbiljnija pristupačna studija o tome razdoblju rata. Autor, član tima koji radi na projektu Domovinskog rata na Hrvatskom institutu za povijest rata, prije dolaska na Institut šest je godina radio u Vojnom arhivu MORH-a, kao i u arhivu HIS-a, te je uspio prikupiti i dokumente iz privatnih izvora (uključujući i one sa srpske strane).
Akademik je Moguš svoju Povijest hrvatskoga književnoga jezika (do sada jedinu cjelovitu «vanjsku povijest» hrvatskoga jezika- monumentalno djelo Zlatka Vincea je usredotočeno ponajvećma na 19.stoljeće, dok je magistralna Brozovićeva studija o povijesnim mijenama hrvatskoga jezika previše sažet i širemu čitateljstvu ne suviše intrigantan ni dostupan spis) utemeljio na spoznajama iz, u kroatističkim krugovima općeprihvaćene raščlane Dalibora Brozovića o hrvatskom jeziku, tiskane kao uvod u knjigu «Hrvatska književnost u evropskom kontekstu» u Zagrebu 1978.
Jedna riječ iz naslova Zimmermanove knjige, «katastrofa», može se mirne duše primijeniti na vrijednosnu prosudbu ovih političkih memoara. Zimmerman, posljednji američki veleposlanik u propaloj komunističkoj Jugoslaviji dao je svoje ignorantsko viđenje «godina zapleta» u doba raspadanja SFRJ.
Knjiga Vatroslava Murvara, autora koji je nakon sloma NDH potražio utočište u Italiji i SAD (po struci je bio pravnik, s doktoratom iz pravnih i političkih znanosti), objavljena je prvi puta pod naslovom Na izvorima neistina u Zagrebu 1941.
Kontaktirajte nas