Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9773
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Literatura » Recenzije knjiga » U Mostaru predstavljena knjiga “Zdravo oko - sjećanja” Zvonka Bušića

U Mostaru predstavljena knjiga “Zdravo oko - sjećanja” Zvonka Bušića

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 10.02.2015. 10:58

Hercegovina je zemlja gladna kruha i žedna slobode, opisivao je Zvonko Bušić zavičaj i politički kontekst iz kojeg je dolazio. Rečeno je to večeras na promocije knjige Zvonka i Julienne Bušić i ''Zdravo oko'', održanoj u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru. Pored Julienne, knjigu memoara Zvonka Bušića predstavljali su Dražen Budiša i Nino Rasupdić.

Govoreći o knjizi, Julienne je kazala kako je ona naslovljena ''Zdravo oko - sjećanja'' prema citatu rimskog cara Marka Aurelija: ''zdravo oko vidi sve što je vidljivo u ovom svijetu, ali bolesno vidi samo ono što mu je ugodno''.

-Zvonko je imao zdravo oko. Nije lako živjeti kad vidiš sve; i ružno i lijepo i užasno. Nije lako živjeti bez iluzija. Zvonko je cijeli svoj život posvetio svome narodu i svojoj domovini. Dao je sve što je imao za domovinu, i to čak dva puta. Neki kažu da je otišao tek nakon što je vidio da više nema što dati. Bio je takav čovjek, morao je davati i biti od koristi, kazala je Julienne.

Ili opušten ili slijep

Otkrila je kako je Zvonko često znao citirati i Dostojevskog koji je rekao kako nije dovoljno samo živjeti, nego je potrebno imati i nešto zbog čega živiš.

-Mnogi su mu rekli, kad je konačno došao doma, da bi se trebao opustiti, ići pecati, plivati, putovati... On je sve to pokušao, ali bi potom imao grižnje savjesti. Nije mogao jer je vidio u kojem smjeru ide Hrvatska. Vidio je da su se vratila stara vremena, nitko ne prosvjeduje nego svi odmah prihvaćaju. Nije mogao gledati to bolesno stanje u kojem su mnogi postali materijalisti i zaboravili što je vrijedno u životu a što nije, rekla je Julienne.

Veli kako je Zvonko vidio da se Hrvati opet u životu moraju sramiti, ili se čak i boje reći da su Hrvati te da nemaju svoje heroje, kao druge zemlje.

-Razlog tomu je što u Hrvatskoj imamo medije i političare koji se rugaju herojima. ''Pa što je ovo'', pitao bi me, ''kako bih mogao ići na pecanje, odmoriti se i praviti se gluhim i slijepim?'' To je bio Zvonko! Za njega pasivnost i apatija nisu dolazili u obzir. On je bio stava da se treba aktivirati i riskirati, ne samo u politici, nego i u svakodnevnom životu, istaknula je Julienne.

Kazala je i kako je tvrdio da se riskirati mora jer život bez rizika nije život. Čovjek koji ništa ne riskira i nije ništa i nema ništa. On će, možda izbjeći patnje i boli života, ali neće ništa naučiti, niti narasti, niti će osjećati duboke emocije. Ostat će rob svoga straha. Jedino oni koji riskiraju, žive život dostojan čovjeka.

-Zvonko je preživio 32 godine strogog zatvora, bio je izopćenik i miljenik, otmičar, politički zatvorenik, povratnik, suprug, brat i sin. Ali uvijek mu je najvažnije bilo biti čovjekom. Kroz sve zatvorske godine on je razmišljao i pisao o tome što znači biti čovjek. Mi ćemo sve te njegove zapise arhivirati i učiniti da budu dostupni svima, izjavila je Julienne.

Dražen Budiša je govorio, između ostaloga, o političkom kontekstu vremena u kojem je odrastao Zvonko Bušić, ''čovjek koji je zbog slobode pisane riječi oteo zrakoplov''. Istaknuo je kako je sam Bušić često znao govoriti da ''dolazi iz Hercegovine, zemlje gladne kruha i žedne slobode''.

-Da sam se rodio negdje drugo, a ne u Gorici, nikad u životu ne bih prekršio zakon, otkrio je Budiša jednu od čestih Bušićevih uzrečica.

Opisao je kako je u vrijeme Bušićeva sazrijevanja UDBA hapsila stotine ljudi zbog toga što su pozivnice za svadbu koje su dobili imale flomasterom povučene crte crvene, bijele i plave boje.

-Kazivao je da su oni koji su se u njegovo vrijeme pobunili protiv sistema možda bili pijetlovu koji kukuriču i prije svitanja kako bi narod bio budan u odsudnom času, kad se budan mora biti. Svjedoci smo da je hrvatski narod bio budan kad se trebalo boriti za slobodu, rekao je Budiša.

Nije više mogao u špilji

Također, rekao je kako je Bušić najprije otišao iz politike, a onda i iz života.

-Nije više mogao živjeti u Platonovoj špilji, kazao je Budiša.

Nino Raspudić je naglasio kako Zvonko Bušić nikada nije namjeravao ugroziti bilo čiji život osim svojega te kako je jednostavno pisanje o njemu kao teroristu bez uzimanja u obzir konteksta, u najmanju ruku podlo.

-Uz prijetnju običnim loncem koji je glumio bombu u avionu, i jamstvo ozbiljnosti koje je davala prava bomba ostavljena u zaključanom pretincu s uputama na zemlji, Bušić je sa ženom Julie i još trojicom prijatelja, prisilio Amerikance baciti prohrvatske letke iznad Pariza i Londona. Šanse da će netko stradati bile su svedene na minimum. I baš se taj promil najgore mogućnosti ostvario. Da se tako nije dogodilo, da mladi policajac Brian Murray nije neovlašteno prčkao oko bombe koju su prethodno bez problema izvadili iz pretinca i odvezli na poligon za demontažu, sve bi bilo drukčije. Bila bi to elegantna akcija upozoravanja na totalitarni režim, a Bušić, koji je bio spreman preuzeti svu odgovornost na sebe, odležao bi nekoliko godina i poslije vjerojatno nastavio obiteljski život sa svojom Julie, pročitao je Raspudić odlomak iz svoje kolumne posvećene Bušiću.

Raspudić je rekao i kako je Bušićeva životna priča zanimljiva svima, pa i onima koji nikada neće razumjeti politički kontekst vremena u kojem se odvijala.

-Nakon 32 godine u zatvoru njemu je bilo neobično paliti i gasiti svjetlo. To je 32 godine netko drugi činio za njega, rekao je Raspudić.

Inače, ''Zdravo oko - sjećanja'' je knjiga memoara Zvonka Bušića koju je dovršila njegova žena Julienne, a predstavljanje u Mostaru je organizirala Hrvatska kulturna zajednica Troplet, uz potporu Hrvatskog Doma Herceg Stjepan Kosača.

Zvonko Bušić rođen je u Gorici kod Gruda, 23. siječnja 1946. a umro je 1. rujna 2013. u Rovanjskoj. Bio je hrvatski politički aktivist i jedan u skupini otmičara putničkoga zrakoplova sa 76 putnika, na letu od New Yorka do Chicaga, u rujnu 1976. godine. Zbog te otmice zrakoplova i pogibije policajca prilikom deaktivacije bombe koju je ostavio u pretincu njujorške podzemne željeznice, 1977. godine je u Americi osuđen na doživotni zatvor, a pomilovan je u srpnju 2008. godine, nakon čega se vratio u Hrvatsku.

Dnevnik.ba