U ovome će odjeljku biti predstavljen raznorodni materijal iz pera najuglednijih stručnjaka za povjesnicu starijega doba. Kako sami auktori pripadaju raznim vremenskim razdobljima i školama (pa već time status znanstvenosti varira od pisca do pisca- da se i ne govori o intencionalnosti pojedinih stručnjaka), mi ćemo jedino dati kratke uvodne opaske koje predstavljaju naš stav o vrijednosti i profilu pojedinih uradaka. Sami radovi se mogu raščlaniti na nekoliko načina.
Dolazak i naseljavanje Slavena na podrucju sadasnje Bosne i Hercegovine. Tijekom toga vremena, Slaveni su, uz asimilaciju zateknutih Kelta, Ilira i Rimljana, primili krscanstvo i uz razvitak vlastitih kulturnih i umjetnickih oblika, oblikovali politicke institucije i, konacno, i vlastitu drzavu.
1299.- Hrvatski ban Pavao Subic Bribirski uzima naslov "gospodar citave Bosne" (totius Bosniae dominus). Njegova se vlast prostirala od Gvozda do Jadranskog mora, Neretve i Drine. Bosnom upravlja i njegov nasljednik Mladen II. Bojeci se mocne hrvatske drzave Mladena zajednicki svladavaju, uz pomoc hrvatskih velikasa, g. 1322. Mlecani i hrvatsko-ugarski kralj Karlo I. Robert.
1878. Zavrsen je rusko-turski rat i odrzan Berlinski kongres na kojem je donesena odluka da ce Bosnu i Hercegovinu, koja je jos bila formalno pod turskim vrhovnistvom, zauzeti Austro-Ugarska i dovesti pod svoju jurisdikciju. Austrijskim postrojbama, jacine 82,000 ljudi, suprotstavila se slabo organizirana pretezno muslimanska milicija od 40,000 vojnika (uz odredjen broj pridruzenih pravoslavnih harambasa), koju je vodio sarajevski agitator Hadzi Lojo. Glavne austrijske snage, tzv."okupacijske jedinice" od 9,400 vojnika pod zapovjednistvom Hrvata baruna Josipa Filipovica, brzo su prodrle kroz sjevernu Bosnu osvojivsi Banju Luku, Maglaj i Jajce. Nakon bitke kod Viteza u srednjoj Bosni u kojoj su presudno porazile vojsku bosanskih Muslimana, Filipoviceve postrojbe zauzele su Sarajevo (u kojemu je pruzen zestok otpor domaceg muslimanskog stanovnistva), te napredovanjem kroz Hercegovinu i Novopazarski sandzak zauzele cijelu Bosnu i Hercegovinu. Osvajanje je trajalo manje od tri mjeseca, tijekom kojih su ukupni gubici austrijskih jedinica iznosili 946 poginulih i 3,980 ranjenih vojnika. Ako se uzme u obzir lose stanje prometnica, moze se zakljuciti zajedno s jednim suvremenikom da je Austrija zauzela Bosnu i Hercegovinu za onoliko vremena koliko je trebalo njenim vojnicima da propjesace kroz nju s kraja na kraj.
1918.-1991.
Bivsa Jugoslavija je u casu raspada 1991. imala 23.472.000 stanovnika. Bila je sastavljena od sest republika, ustavno definiranih kao drzave. U sastavu Republike Srbije bile su dvije autonomne pokrajine, ustavno definirane kao federalne jedinice, kao i republike. Kao visenacionalnu drzavu cinilo ju je sest nacija: Crnogorci (600.000 - 2,6%), Hrvati (4.650.000 - 19,6%), Makedonci (1.420.000 - 6%), Muslimani (2.200.000 - 8,9%), Slovenci (1.820.000 - 7,8%), Srbi (8.460.000 - 36,3%). Iako tretirani kao narodnost, Albanci (2.150.000 -8%) su bili brojniji od triju juznoslavenskih nacija: Crnogoraca, Slovenaca i Makedonaca. Slijede Madjari koji su s 426.000 cinili 2%.
6. travnja 1941. Zapoceo napad Treceg Reicha i Italije na Kraljevinu Jugoslaviju, koja je kapitulirala 17. travnja. , za manje od 2 tjedna.
1945.-1991.
Jugoslavija kao federalna komunisticka drzava.