Prigodom polemike o nacionalnoj pripadnosti Bosne izneseno je vise stvari, koje bi imale dokazati, da je ona uvijek bila i danas ostala srpskom. Osvrnut cemo se barem na vaznije od tih prigovora i to u najkracim potezima, koliko je u jednoj maloj brosuri moguce. Daleko je od nas pomisao, da se nigdje i nikad u Bosni ne nalaze i izvjesni tragovi srpstva, kako to srpski polemicari u svojoj tjesnogrudnosti tvrde za hrvatstvo. Oni te dokaze napuhuju do apsurda i iznalaze po Vukovu receptu »Srbe sve i svuda«. Naravno da onda Hrvata u Bosni nema, jer ih naprosto ne smije biti.
Dr. Glusac grdno se vara, ako misli, da su seobama, osobito iza Beckoga rata (1683.-1699.), muslimani istom u Bosni ojacali. Po historijskim dokumentima izgleda, da ih je, recimo u XVI. i XVII. stoljecu bilo vise nego danas. Po putopiscu Evliji Celebiji varos Foca imala je 17 dzamija i 8 tekija, a Donje Skoplje cak 30 dzamija. Celebija navodi dosta sela i kasaba, koji su tada bile muslimanske, a danas vise nijesu. Vec spominjani Kuripesic istice, da je u Gornjoj Bosni 1530. bilo vise muslimana nego pravoslavnih.
U vrijeme bosanske samostalnosti spominju se u Bosni skoro iskljucivo dvije vjere i dvije crkve: katolicka i patarenska, koja se u domacim izvorima naziva »Bosanskom crkvom«, a njezini pristase »krstjanima« i »dobrim Bosnjanima«. Sva sredovjecna povijest Bosne protjece u znaku borbe za prevlast izmedu ove dvije crkve. Svi bosanski banovi i kraljevi katolici su ili bosanski »krstjani«, vlastela, narod i crkve katolicke su ili patarenske. Za trecu vjeru, za pravoslavlje u Bosni, mi iz pisanih dokumenata prije Turaka nista sigurna ne znamo.
Radi boljeg pregleda stvari, treba razlikovati pravu Bosnu, jezgru bosanske drzave, od dijelova, koji su joj kasnije pripojeni. Ti su bili: na jugu Zahumlje i Travunija, na zapadu Zavrsje, na sjevero-zapadu Donji Krajevi, na sjeveru Usora i Soli. Prava Bosna sterala se otprilike od Konjica do Vranduka i od Drine do Vranice ili najdalje do Vrbasa. Kao takova obuhvatala je tek petinu ili sestinu danasnjeg bosansko-hercegovackog teritorija.
U sredistu interesa javnosti stoji danas Bosna i Hercegovina. O njoj se danas govori, raspravlja, polemizira. Njezina se sudbina danas kroji. U takvim prilikama nije nikakvo cudo, da je na dnevnom redu rasprava o nacionalnoj pripadnosti Herceg-Bosne.