Sin Hrvatina Vukčića Hrvoje je rođen u Kotoru (Kotor Varoš), utemeljio je grad Jajce, bio je pripadnik Crkve Bosanske, a njegov misal izrađen u Splitu predstavlja najljepši i najbolje ilustrirani glagoljski rukopis hrvatskog srednjovjekovlja.
Pojava i utvrdjivanje Osmanskog Carstva na sredisnjim dijelovima balkanskog prostora djelovala je od druge polovice XV. stoljeca, dakle, ne samo na maticna nego i na "rubna podrucja" hrvatskoga srednjovjekovlja
Jacanjem franjevackog reda i opcenito katolickog utjecaja, u Bosni je u suton njezine samostalnosti stvoreno novo uporiste drustvenog okupljanja.
Pojavom bosanskoga imena u vrelima XIV. i XV. stoljeca etnodrustveno ustrojstvo bosanskoga srednjovjekovlja nije postalo odredjenijim, jasnijim. Dapace, u njegovoj su razvojnoj matici upravo u tom razdoblju ojacale i neke druge etnokulturne sastavnice. Jednom je od najvaznijih bilo djelovanje franjevackog reda u Bosni.
Usporedo s uskom staleskom razinom pripadnosti sto je sadrze cirilske isprave, u latinskim vrelima XIV i XV stoljeca o srednjovjekovnoj Bosni pojavljuje se i znacenjski sire narodnosno nazivlje. Najprije u latinskim spisima o heretickoj "Crkvi bosanskoj".
Iz druge polovice XIII. stoljeca i prva dva desetljeca XIV stoljeca nije sacuvana nijedna bosanska isprava. Etnodrustvene pojave te epohe bosanske povijesti stoga ostaju izvan povjesnikova obzora, ali u casu kad je Bosna za bana Stjepana II.
Takvo gibanje naziva "Srblin" i "Vlah" izmedu srpske, dubrovacke i bosanske kancelarije pokazuje da su se oni u Bosni tada mogli pojaviti upravo zato sto se njezino etnodrustveno ustrojstvo i nazivlje kojim se ono iskazivalo u prvoj polovici XIII. stoljeca tek stvaralo.
Istrazivanje o etnodrustvenom razvoju srednjovjekovne Bosne suocava se s teskocama vec pri tumacenju narodnosnih izricaja u bosanskim cirilskim ispravama XIII. stoljeca, primjerice u trima ispravama bana Mateja Ninoslava.
Temeljne pojave u drustvenom razvoju srednjovjekovne Bosne - prostorno sirenje, prozimanje istocnih i zapadnih utjecaja, komuniciranje s okolnim podrucjima, napose s istocnojadranskom obalom, drustvena i drzavna individualizacija - bile su i osnovicom na kojoj se stvaralao i njezino etnokulturno ustrojstvo.
Drustvena zasebnost srednjovjekovne Bosne oblikovala se na stjecistu istocnih i zapadnih djelovanja. Misaoni utjecaji Istoka bili su razvojnom osnovicom Bosne, ali su od XII. stoljeca i strujanja Zapada bivala sve primjetnijima.
Prodor iz prvobitne prostorne jezgre bio je usporedan s razvojem samostalne bosanske drzave. Bosna se, mozda, vec u doba bana Kulina, potkraj XII. stoljeca, svakako do sredine XIII. stoljeca i bana Mateja Ninoslava, protegnula do srednjeg toka rijeke Drine, u smjeru srpskih zemalja, ali je za njezin razvoj bilo odlucnije sirenje u prostornom luku od zapada i jugozapada prema jugu, navlastito prema istocnojadranskoj obali, sto znaci prema hrvatskim podrucjima.
Pomicuci se u razlaganju o "rubnim podrucjima" srednjovjekovlja s istocnojadranskog pojasa prema kontinentalnom balkanskom zaledu, pozornost valja jos jednom usmjeriti prema visestruko iznimnom svijetu srednjovjekovne Bosne. U pojasu srednjovjekovnih podrucja sto su u hrvatskoj povijesti imali rubnu, vezivnu ulogu ona je zauzimala sasvim posebno mjesto.
Kontaktirajte nas