Razlozi mirnodopskog iseljavanja Hrvata iz Bosne i Hercegovine potkrepljuju tvrdnju da su upravo oni najmanje zadovoljni Daytonskim mirovnim sporazumom. Mnogobrojni su primjeri koji govore o neravnopravnom položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Počevši od dvoentitetske države u kojoj Srbi imaju samostalan entitet, a drugi (Federaciju BiH) dijele Bošnjaci i Hrvati. Hrvati su u Federaciji utopljeni u bošnjačkoj većini. To se očituje na raznim primjerima, među kojima je i primjer Federalne TV koja je u stvarnosti bošnjačka televizija (na njoj se ne govori hrvatski jezik, ne gledaju se sadržaji koji bi odgovarali hrvatskom gledateljstvu u kulturnom, vjerskom i svjetonazorskom smislu). Od ukupnog broja smijenjenih dužnosnika Visoki je predstavnik smijenio najviše hrvatskih dužnosnika. Slučaj Hercegovačke banke, kada SFOR-ove "sigurnosne" snage ulaze tenkom u banku, samo je jedan od primjera demonstracije sile nad hrvatskim ustanovama i jedinstven primjer u svijetu za rješavanje bankarskih nepravilnosti. Federacija je postala legalni okvir za neravnopravnost Hrvata.
Knjiga Srećka Stipovića koja kroz niz fotografija govori o stradanju hrvatskog naroda u Lašvanskoj dolini.
Složena europska društva, tj. ona koja su višenacionalna, višejezična ili višereligijska, osim bogatstva, zahtijevaju i veći stupanj tolerancije u svakom pogledu, pa tako i u medijskoj politici. U ovom radu bit će predstavljena uloga javnih RTV servisa s posebnim osvrtom na njihovu važnu ulogu u politički kompliciranim konsocijacijskim društvima kao što su: Belgija, Švicarska i Bosna i Hercegovina. I dok su Belgijanci i Švicarci ustrojili funkcionalne javne servise, bez obzira na sve poteškoće, i kojima u većini primjera mogu biti zadovoljni pripadnici raznih etničkih i jezičnih zajednica bez osjećaja da su zbog svoje pripadnosti zakinuti, u Bosni i Hercegovini je stanje posve drukčije, i što se tiče financijske stabilnosti, i poštivanja profesionalnih standarda i prihvaćanja pripadnika sva tri naroda javnoga servisa kao vlastitoga. Nezadovoljstvo posebice iskazuju Hrvati, čije političke i intelektualne elite, kao i brojni građani, navode da su zakinuti zbog nepostojanja RTV kanala na hrvatskom jeziku u sklopu javnoga RTV servisa.
Prezentacija ratnog znakovlja postrojbi HVO ZP Vitez samo je objava jedne činjenice i povijesno svjedočenje o postojanju hrvatskih postrojbi, vojnika i branitelja u BiH, koju je vijekovima branio i nastanjivao hrvatski čovjek i vojnik. Postrojbe i znakovlje HVO ZP Vitez nastali su u obrani i iz životne potrebe Hrvata iz središnje Bosne za opstankom i očuvanjem svoga određenja pred dvostrukom agresijom.
S obzirom na zemljopisnu međuovisnost Dalmacije i Bosne i Hercegovine, bosansko-hercegovačke političke prilike za Hrvatsku imaju značenje kao ni za jednu drugu državu. Dok god je Bosna i Hercegovina politički nestabilna na Hrvatsku će se zbog prostornog smještaja njenog dalmatinskog segmenta s pravom gledati kao na zemlju koja je dijelom nestabilne regije. Autor: dr.sc. Saša Mrduljaš, Institut Ivo Pilar - Split
Istraživačko dokumentacioni Centar sa sjedištem u Sarajevu, uz pomoć ministarstva vanjskih poslova Norveške je završio prvu fazu projekta "Ljudski gubici u BiH 1991-1995." koji se odnosi na direktne žrtve rata. U ovom izdanju su obrađeni poginuli u redovima HVO-a, podaci su sistematizirani i podijeljeni po mjesecima, godinama, regijama pogibije kao i nacionalnoj, dobnoj i spolnoj pripadnosti. Po ovim podacima, HVO je pretrpio 5.719 ubijenih i nestalih od kojih su 90% bili Hrvati, 8% Bošnjaci, 1.5% Srbi i 0.5% Ostali.
Ratna zbivanja u BiH (1992-95), posebice svestrano provođena “etnička čišćenja” te zbjegovi stanovništva pred protivničkim vojskama u bitnome su pridonijeli promjeni etno-teritorijalnih rasporeda u toj zemlji. S obzirom na to da nakon povratka mira i uspostave “daytonske” BiH (1995.) nije došlo do znatnijega povratka protjeranoga i izbjegloga življa, može se, uz ostalo, zaključiti da je ratom uzrokovana trajna “etno-lokacijska” redefinicija unutar BiH. Autor: Saša Mrduljaš - Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Centar Split, Split
Hrvatski filolog Zvonko Pandžić polemizira sa serbokroatističkim stavovima o hrvatskom jeziku koje iznosi lingvistica Snježana Kordić. Tekst je prvotno objavljen u književnom časopisu “Republika”.
Bio je to prvi ozbiljni sukob hrvatske i srpske bosanskohercegovačke vojske. Rad se temelji poglavito na građi JNA, odnosno VRS. Hrvatski izvori nisu pronađeni. Uzrok borbi bio je nemogućnost političkog dogovora o budućnosti Kupresa. Sukob koji je trajao tjedan dana završio se potpunim hrvatskim neuspjehom i protjerivanjem, odnosno bježanjem hrvatskog i muslimanskog civilnog stanovništva s Kupreške visoravni.
Razlog hrvatskog neuspjeha uz loše vođenje i zapovijedanje, bila je i tehnička inferiornost prema srpskoj vojsci. Borbe su odlučene uporabom oklopnog bataljona Kninskog korpusa. Srpska strana je u sukobu pokazala sve ono što će kasnije biti značajka njenog borbenog djelovanja, kao što su etničko čišćenje nesrpskog stanovništva, razaranje stambenog fonda, vjerskih objekata i sl. Pokazala je također razloge svog uspjeha, materijalnotehničku premoć nad protivnikom.
U radu su navedeni razlozi i uvjeti nastanka moderne državnosti Bosne i Hercegovine. Autor uspoređuje deklaraciju Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH s kasnijim ustavnim definicijama, analizira položaj i odnose konstitutivnih naroda u BiH. Posebnu pozornost pridaje hrvatskoj političkoj i društvenoj eliti, njezinom odnosu prema svome narodu i vlasti, te uopće stanju i odnosu političkih elita u BiH. Autor analizira položaj Hrvata u BiH te njihov odnos prema Republici Hrvatskoj. Uspoređuje ga s odnosom Hrvatske prema BiH i tamošnjim Hrvatima. Objašnjava razliku između naroda (etničke skupine) i nacije te modernih i postmodernih shvaćanja identiteta. U radu su prikazani brojni podatci i izjave bošnjačkih dužnosnika koji oslikavaju njihove političke ciljeve, odnos prema Hrvatima i hrvatsku poziciju u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Rasprava velikoga hrvatskoga povjesničara o spomenima hrvatskoga imena, od Crnoga mora i Poljske i Ukrajine do južnoslavenskih prostora. Obilje podataka u tekstu koji je istodobno popularno štivo, te prava riznica rjeđe spominjanih vrela o hrvatskome imenu i identitetu. Pretisak knjige izvorno objelodanjene 1930.
Bilandžićeva Hrvatska moderna povijest spada u najbolja djela suvremene hrvatske historiografije-i po modernosti pristupa, i po obuhvatnosti i temeljitosti raščlane, kao i po monumentalnosti ostvarenja. Radi se o knjizi većega formata od preko 800 stranica, s obiljem podataka, tablica, brojki, citata i statistika. Djelo je detaljnije analizirano na stranici: http://www.hercegbosna.org/literatura/recenzije-knjiga/dusan-bilandzic-hrvatska-moderna-povijest-111.html
Pred nama je stručna publikacija koja vrlo pregledno iznosi historiografski utvrđene činjenice i okolnosti okvirnog tijeka i posljedica onoga što se krije pod pojmovima Bleiburške tragedije ili Križnog puta hrvatskog naroda. Simbolički naziv “Križni put“ za poratno stradanje hrvatskog naroda oslanja se na činjenicu, što su jugoslavenske komunističke vlasti upućivale žrtve na “marševe smrti“ u mnogobrojnim smjerovima po jugoslavenskom teritoriju.
Srpska velikodržavna agresija, njezina uspješnost u bosansko-posavskom prostoru, uvažavanje ratnih linija pri oblikovanju unutrašnje podjele BiH rezultirali su, uz ostalo nestankom »etničke« Posavine kao specifične etničko-prostorne cjeline unutar BiH. Jednako tako i gubitkom mogućnosti da hrvatski etnički prostori unutar nje budu prostornom osnovicom za nastanak političko-teritorijalne jedinice koja bi omogućila slobodan nacionalni i sveukupni razvitak posavskih Hrvata. Općenito gledano, uz takvu jedinicu, koja je uz ostalo trebala obuhvaćati barem najveći dio hrvatskih posavskih prostora koji su se našli u RS, hrvatske bi pozicije i u samoj BiH bile daleko snažnije. Autor: Saša Mrduljaš - Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Centar Split, Split
U ovom radu analizira se karakter pozicione hrvatske politike unutar BiH u kontekstu njezinih (inicijalnih) pozicija prema veličini hrvatske jedinice u složeno uređenoj BiH. Djelovanje hrvatske politike na uspostavu autonomne hrvatske teritorijalne jedinice u BiH uglavnom se svelo na hrvatske etničke prostore i na njihovu obranu, uz spremnost, izraženu na pregovorima vođenim pod okriljem međunarodne zajednice, da hrvatska jedinica obuhvaća čak i manje teritorija od veličine hrvatskih etničkih prostora u BiH.
Autor: Saša MRDULJAŠ
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Centar Split, Split
Kontaktirajte nas