Cjelovit prikaz bosansko-hercegovačke povijesti iz pera uglednoga hrvatskoga povjesničara
Klasično historiografsko djelo o posljednjem razdoblju stare bosanske države, autora koji je jedan od najvažnijih povjesničara hrvatske i bosanske medievistike uopće. Preuzeto sa stranice http://crohis.com/
Prijetisak kultnoga publicističkoga djela iz 1941. u kojem su raskrinkani mnogi srpski nacionalistički mitovi i krivotvorine, od jezika do povijesti, od kulture do antropologije. Analizirana je propagandistička djelatnost istaknutih srpskih kulturnih djelatnika (Vuk Karadžić, Jovan Cvijić, Aleksa Ivić, Jovan Skerlić, Slobodan Jovanović, ...), kao i herostratstvo hrvatskih filologa i pisaca (Vatroslav Jagić, Tomo Maretić, ...)
Moderno eruditsko djelo o prijepornicama starije hrvatske i južnoslavenske povijesti i njezinim čestim temama: historijskim izvorima poput Porfirogeneta, statusu Humskoga kneštva, etno-kulturnom krajoliku ranih Sklavinija i ulozi Grgura Ninskog
Na osnovi literature, tiska i vrlo ograničenih arhivskih izvora, autor razmatra je li Republika Hrvatska 1995. godine u vojnim akcijama oslobađanja područja, koja su bila pod nadzorom srpskih pobunjenika, izvršila planirano protjerivanje tamošnjeg srpskog stanovništva. Pri tome pokazuje da su objašnjenja, koja naglašavaju hrvatsku odgovornost za “etničko čišćenje” srpskog stanovništva na pobunjeničkim područjima, uglavnom pojednostavljena i ne daju pravu i potpunu sliku tih događaja.
Autor naglašava da se od povjesničara očekuje revizija postojećih rezultata u historiografiji, a da su nove interpretacije nužne ako želimo ispraviti pogrješke prethodnika. Svrha ovog članka identifikacija je nekih preprjeka na koje su nailazili F. Tuđman i njegova vlada, u cilju da stvore hrvatsku državu. Teze o tom da je Tuđman vodio dvostruku politiku i da je želio sa S. Miloševićem podijeliti Bosnu i Hercegovinu temelje se na nerazumijevanju njegovih ideoloških pogleda i politike te stvarnosti 1990-ih. Naime, Tuđman je inzistirao na suradnji s hrvatskim Srbima, ali nije želio srpskim pobunjenicima dati četvrtinu hrvatskoga državnog teritorija. Također je htio zaštititi Hrvate izvan Hrvatske, a hrvatsko iseljeništvo vratiti u domovinu. Njegov ideal bila je Hrvatska koja će obuhvatiti što više Hrvata, ali je također svoju politiku oblikovao u skladu sa zahtjevima međunarodne zajednice.
Autorica opisuje stanje u opkoljenom i bombardiranom Sarajevu s naglaskom na opisivanju položaja Hrvata u gradu koji su srpski agresori i pobunjenici nastojali osvojiti.
Sjećanja i podatke iz ratnih događaja te svoja razmišljanja autorica usmjerava na ulogu i položaj hrvatskih kulturnih i vjerskih institucija u Sarajevu te složenu situaciju u kojoj su se našli Hrvati kao najmanja nacionalna zajednica u Sarajevu razapeta između ponovno «ispremiješanih» nacionalnih i državnih interesa.
Izvanredne prilike, pojam koji se u SFRJ službeno pojavio početkom
osamdesetih godina, predstavljao je osnovu za uvođenje izvanrednog stanja u dijelu ili na cjelokupnom području zemlje.Na temelju pronađenih izvornih dokumenata, te raznih povjerljivih pravila i dostupnih brošura autor daje osnovne podatke o izvanrednim prilikama, ulozi oružanih snaga u njima te njihovu korištenju kao temelja agresivnog djelovanja srbizirane JNA u ratu protiv Republike Hrvatske.
U prvom dijelu rada autor je na temelju arhivske građe, novina i literature dao prikaz etnogeografske uvjetovanosti Dubrovnika u velikosrpskim planovima, te pregled okolnosti i događaja koji su bili odlučujuća pri stvaranju Srpske demokratske stranke u Dubrovniku 10. ožujka 1991. godine.
Samu osnivačku skupštinu, koju autor smatra dijelom agresije na Dubrovnik tj. njezinom najavom, predočio je na temelju autentičnog video zapisa koji jeu cijelosti transkribiran.
Autor u ovome radu piše o pregovorima, koji su tijekom 1991. godine, a i
kasnije vođeni između hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića. Analizira razloge vođenja ovih razgovora, političke okolnosti u kojima su vođeni, te brojne manipulacije i konstrukcije nastale u vrijeme i nakon tih pregovora, od kojih je najraširenija, ali i vrlo upitna ona o «podjeli Bosne». Autor nastoji odgovoriti iz kojih razloga i u kojim krugovima je nastala tvrdnja o «podjeli Bosne».
Na temelju dostupne arhivske građe, autor rekonstruira vojno-političko stanje u istočnoj Hercegovini od travnja do prvih dana srpnja 1941. Okosnica je na lipanjskom ustanku lokalnog srpskog stanovništva protiv novouspostavljene Nezavisne Države Hrvatske. Razmatraju se razlozi ustanka i njegov tijek sposebnom pažnjom na vojnom aspektu.
Autor analizira društvene strukture, etničke identifikacije i političke odnose
proizašle iz njih i u svezi s njima u Bosni i Hercegovini. Temeljem toga razlaže
stvaranje i oblikovanje modernih nacionalnih identiteta te njihov utjecaj u izbijanju i razvoju sukoba između Hrvata i Bošnjaka/muslimana.
Autor je na temelju arhivskog gradiva i memoarske literature analizirao
muslimansko/bošnjačko-hrvatske kao i odnose Republike Hrvatske i
Republike Bosne i Hercegovine s posebnim osvrtom na muslimansko-hrvatskirat 1993. -1994.
Kontaktirajte nas