Opis i popis ratnih zločina muslimanskih snaga u hrvatsko-muslimanskom ratu 1993.-1994., dostupan na stranici http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/index-bh.htm
Iz Uvoda: Naime, primjetno je da se već duže u određenim medijima, političkim krugovima i uopće u javnom diskursu izbjegava Bosnu i Hercegovinu nazvati njezinim punim i pravim imenom, nego je zovu samo Bosnom. O ovome postoji niz potvrda i reakcija u bosansko-hercegovačkim medijima, pa se ne može govoriti o slučajnosti ili o nepoznavanju problema. Je li u pitanju jezična ekonomija, intelektualna lijenost, malograđanska ignorancija, osmišljeni politički projekt, ili ima možda od svega toga po malo? To ćemo pokušati utvrditi u ovom tekstu.
Analiza sukoba koji je često označavan kao neformalni početak rata između Hrvata i Muslimana-Bošnjaka. Autor je moderni hrvatski vojni povjesničar i pisac nekoliko visoko vrjednovanih knjiga o ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Detaljna studija o pripremi agresije na Hrvatsku i BH. Preuzeto iz časopisa «National security and the future», http://www.nsf-journal.hr/issues/index.htm
Tekst o modelu konsocijacijske ili sudruštvene preobrazbe Bosne i Hercegovine. Objavljen u časopisu «Status»
Knjiga sastavljena od podlistaka objelodanjenih u «Slobodnoj Dalmaciji». Tema je muslimansko-hrvatski rat 1993.-1994. u BiH i stradanje Hrvata
Znamenita studija hrvatskoga povjesnika o najranijoj prošlosti hrvatskoga juga, pokrivajuća, uglavnom, razdoblje od 9. do 11. stoljeća. Objelodanjen 1929., Bjelovučićev tekst i dalje je vrelo dragocjenih podataka o tom razdoblju povijesnih zemalja i gradova Huma, Zahumlja, Duklje i Dubrovnika. Preuzeto sa stranice http://crohis.com/
Detaljna raščlana naravi srednjovjekovne crkve koja ne bijaše ni bogumilska ni dualistička.
Na stranicama časopisa «Svjetlo Riječi», http://www.svjetlorijeci.ba/
Cjelovit prikaz bosansko-hercegovačke povijesti iz pera uglednoga hrvatskoga povjesničara
Klasično historiografsko djelo o posljednjem razdoblju stare bosanske države, autora koji je jedan od najvažnijih povjesničara hrvatske i bosanske medievistike uopće. Preuzeto sa stranice http://crohis.com/
Prijetisak kultnoga publicističkoga djela iz 1941. u kojem su raskrinkani mnogi srpski nacionalistički mitovi i krivotvorine, od jezika do povijesti, od kulture do antropologije. Analizirana je propagandistička djelatnost istaknutih srpskih kulturnih djelatnika (Vuk Karadžić, Jovan Cvijić, Aleksa Ivić, Jovan Skerlić, Slobodan Jovanović, ...), kao i herostratstvo hrvatskih filologa i pisaca (Vatroslav Jagić, Tomo Maretić, ...)
Moderno eruditsko djelo o prijepornicama starije hrvatske i južnoslavenske povijesti i njezinim čestim temama: historijskim izvorima poput Porfirogeneta, statusu Humskoga kneštva, etno-kulturnom krajoliku ranih Sklavinija i ulozi Grgura Ninskog
Na osnovi literature, tiska i vrlo ograničenih arhivskih izvora, autor razmatra je li Republika Hrvatska 1995. godine u vojnim akcijama oslobađanja područja, koja su bila pod nadzorom srpskih pobunjenika, izvršila planirano protjerivanje tamošnjeg srpskog stanovništva. Pri tome pokazuje da su objašnjenja, koja naglašavaju hrvatsku odgovornost za “etničko čišćenje” srpskog stanovništva na pobunjeničkim područjima, uglavnom pojednostavljena i ne daju pravu i potpunu sliku tih događaja.
Autor naglašava da se od povjesničara očekuje revizija postojećih rezultata u historiografiji, a da su nove interpretacije nužne ako želimo ispraviti pogrješke prethodnika. Svrha ovog članka identifikacija je nekih preprjeka na koje su nailazili F. Tuđman i njegova vlada, u cilju da stvore hrvatsku državu. Teze o tom da je Tuđman vodio dvostruku politiku i da je želio sa S. Miloševićem podijeliti Bosnu i Hercegovinu temelje se na nerazumijevanju njegovih ideoloških pogleda i politike te stvarnosti 1990-ih. Naime, Tuđman je inzistirao na suradnji s hrvatskim Srbima, ali nije želio srpskim pobunjenicima dati četvrtinu hrvatskoga državnog teritorija. Također je htio zaštititi Hrvate izvan Hrvatske, a hrvatsko iseljeništvo vratiti u domovinu. Njegov ideal bila je Hrvatska koja će obuhvatiti što više Hrvata, ali je također svoju politiku oblikovao u skladu sa zahtjevima međunarodne zajednice.
Autorica opisuje stanje u opkoljenom i bombardiranom Sarajevu s naglaskom na opisivanju položaja Hrvata u gradu koji su srpski agresori i pobunjenici nastojali osvojiti.
Sjećanja i podatke iz ratnih događaja te svoja razmišljanja autorica usmjerava na ulogu i položaj hrvatskih kulturnih i vjerskih institucija u Sarajevu te složenu situaciju u kojoj su se našli Hrvati kao najmanja nacionalna zajednica u Sarajevu razapeta između ponovno «ispremiješanih» nacionalnih i državnih interesa.