Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9762
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Vijesti » Svijet » Supruga Miloševićevog suradnika: ''U Zagrebu ću objaviti 15 tajnih dosjea''

Supruga Miloševićevog suradnika: ''U Zagrebu ću objaviti 15 tajnih dosjea''

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 05.01.2014. 10:20

$Supruga Miloševićevog suradnika: \'\'U Zagrebu ću objaviti 15 tajnih dosjea\'\'$

Priznanje Aleksandra Vučića kako je ''država ubila Slobodana Ćuruviju'', novinara koji se protivio režimu Slobodana Miloševića, rezultat je istrage koja je dovela do Radovana Markovića, ključnog čovjeka Miloševićeva obavještajnog sustava koji leži u zloglasnoj Zabeli. No, tragovi istrage vode i u Hrvatsku.

''Napravi li policija još samo jedan korak, preselit ću se u Zagreb i objaviti 15 tajnih dosjea koji će Srbiju baciti na koljena'', zaprijetila je Ivančica Marković, supruga Radomira Markovića (67), svojedobno jednog od najmoćnijih ljudi Srbije; u Miloševićevo vrijeme prvog čovjeka Resora državne bezbednosti (RDB), koji u najčuvanijem srbijanskom zatvoru Zabeli, pokraj Požarevca, izdržava 40-godišnju zatvorsku kaznu.

Markovićevu suprugu iznerviralo je ponašanje policijskog inspektora koji je njenog muža sredinom studenoga prošle godine posjetio u zatvoru ne bi li ga privolio da ispriča sve što zna o ubojstvu Slavka Ćuruvije, jednog od troje srbijanskih novinara čiju smrt nastoji rasvijetliti posebno formirana komisija Vlade Srbije.

Sugovornici Jutarnjeg u Beogradu smatraju da Ivančica Marković prijeti praznom puškom i da bez obzira na to što su nakon pada Slobodana Miloševića 5. listopada 2000. godine nestali neki dosjei iz srbijanske tajne službe, u njima ne postoji ništa spektakularno.

''Marković je možda sklonio neke dokumente koji bi mogli povezati pojedine srbijanske dužnosnike odgovorne za ratne zločine, no tu nema ničega senzacionalnog jer su te stvari, manje-više, već iznesene na suđenjima u Haagu'', kaže Veran Matić, predsjednik spomenute komisije, jedinstvene u svijetu, koja istražuje ubojstva troje novinara, uz Ćuruviju i Radislave Dade Vujasinović te Milana Pantića.

Pretres na granici

Ipak, kada se sestra Ivančice Marković 18. studenoga prošle godine vraćala iz Beograda u Švicarsku, srbijanska policija na granici ju je temeljito pregledala, kao i njenog supruga, stomatologa. Markovićeva šogorica, koja zajedno sa svojom sestrom Ivančicom posjeduje kuću u elitnom dijelu Zagreba, godinama živi u Švicarskoj, pa je najlogičnije da je Marković, nakon što je sklonio povjerljive dokumente iz tajnih trezora, prebacio dosjee u Švicarsku. Radi se navodno o dosjeima liderâ Demokratske opozicije Srbije (DOS) i Otpora, smatra novinar Beogradskog dnevnog lista Blic, dobro upućen u tu temu. No i on dijeli mišljenje predsjednika Komisije za istraživanje ubojstava novinara, Verana Matića, da ukradeni materijali iz sefova RDB-a ne sadrže ništa spektakularno.

Ali, činjenica da je Radomir Marković jednom članu Komisije za istraživanje ubojstva novinara rekao da ga je u zatvoru u Zabeli posjetioOliver Antić, savjetnik predsjednika Tomislava Nikolića, ujedno i predsjednik državne komisije za pomilovanje, te mu obećao da će dogodine biti na slobodi, izazvala je sumnje da Marković ipak ne blefira i da bi mogao imati kompromitirajuće dokumente.

Utamničen s Legijom

No, kada je priča o mogućem pomilovanju izašla u javnost, izazvala je burne reakcije, uključujući i najavu Danice Drašković, supruge Vuka Draškovića, predsjednika Srpskog pokreta obnove (SPO), da će “presuditi” predsjedniku Nikoliću bude li Marković oslobođen.

Marković je, naime, osuđen na 40-godišnju kaznu zatvora zbog atentata na Ibarskoj magistrali, u listopadu 1999., kada su poginula četvorica pripadnika SPO-a, a Vuk Drašković, meta atentata kojeg je po Miloševićevu nalogu organizirao Radomir Marković, prošao je s lakšim ozljedama. Markoviću je također suđeno i za otmicu i ubojstvo Ivana Stambolića, visokog državnog i partijskog funkcionara iz vremena Jugoslavije, ubijenog u kolovozu 2000. jer je postao izravna prijetnja Miloševićevu režimu.

Oliver Antić, kontroverzni savjetnik Tomislava Nikolića, nakon afere oko Markovića izašao je iz vladajuće Srpske napredne stranke (SNS), no premda je i dalje Nikolićeva desna ruka i nije napustio savjetničko mjesto, vjerojatno će se uskoro povući. Antić je demantirao da je Markoviću obećao pomilovanje, ali činjenica je, kažu u Komisiji za istraživanje ubojstava srbijanskih novinara, da je bivši šef RDB-a u Zabeli imao povlastice nezamislive za osuđenika na najtežu zatvorsku kaznu.

Marković je, naime, u zatvoru imao radnu obvezu na održavanju zatvorske fekalne pumpe, pa iako to zvuči ponižavajuće za bivšega generala policije, to mu je omogućavalo znatno lakši zatvorski režim u odnosu na onaj u zloglasnom, strogo čuvanom sedmom paviljonu, gdje se nalazi i nekoliko pripadnika Crvenih beretki, među njima i Milorad Ulemek Legija, osuđen za ubojstvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića.

U Komisiji koja istražuje ubojstva troje srpskih novinara zatražili su izvještaj tko je Markoviću odobrio povlašteni tretman u zatvoru. Kako 40-godišnja kazna zatvora za Markovića, s obzirom na njegovu životnu dob, znači doživotni zatvor, jedini način da ga se privoli na suradnju i otkrivanje činjenica vezanih za ubojstvo novinara Ćuruvije mogao bi biti blaži tretman u najstrožem zatvoru Zabela. No, Marković taj tretman već ima, a da nije dao niti jednu informaciju koja bi mogla rasvijetliti ubojstvo poznatoga srbijanskog novinara Slavka Ćuruvije.

Rođen u Zagrebu

Ćuruvija (rođen u Zagrebu 1945.) je najpoznatiji među tri politički motivirana ubojstva novinara u Srbiji, a likvidiran je 11. travnja 1999., na pravoslavni Uskrs. Ubojstvo se dogodilo u središtu Beograda, u tadašnjoj Ulici Ive Lole Ribara (danas Svetogorska ulica), ispred kuće u kojoj je stanovao.

Komisija za istraživanje ubojstva novinara, nakon gotovo godinu dana rada otkako je osnovana, došla je do zanimljivih podataka na temelju izlistavanja telefonskih razgovora i kretanja pojedinih pripadnika tajnih službi, za koje se sumnja da su sudjelovali u Ćuruvijinoj likvidaciji. U tu operaciju, sasvim sigurno, bio je uključen i Radomir Marković, jer je teško i pretpostaviti da bi tako važna stvar za Miloševićev režim - likvidacija novinara koji je zbog svog pisanja dospio na vrh liste državnih neprijatelja - mogla proći bez uključenosti Resora državne bezbednosti, na čijem se čelu nalazio Marković.

Bljesak