Što je svrha ove teme?

oktobar 94-te , 5-ti korpus armije BiH napreduje prema Petrovcu snage 2-og KK nemocne pred napadima se povlace ... nevidi se rijesenje a potrebno je hitno . Izvodjenje frontalnih protunapada Srpske vojske samo uradja ogromnim gubicima sto jos vise utice na moral pripadnika 2-og Krajiskog korpusa i donosi se odluka koja bi trebala uroditi plodom a to je da se duboko u neprijateljsku pozadinu ubaci grupa koja ce u odlucujucem trenutku udariti u srce neprijatelja na komunikaciji Bihac - Petrovac s ciljem odsjecanja njihovih snaga koje napreduju prema Petrovcu , plan spreman ali 2-gi KK u svom sastavu ne posjeduje takvu jednicu dolazak Ratka Mladica i Radovana Karadzica donosi jedino moguce rijesenje u tom trenutku a to je da takvu operaciju mogu izvesti borci iz Republike Srpske Krajine. Mladic i Karadzic odlaze za Knin ali u Kninu ih docekuje iznenadjenje RSK ima takvih jedinica ali im je potrebno vrijeme za okupljanje... General Mladic poznavajuci mentalitet Krajisnika izadje iz Glavnog staba i ode u radio Knin govor koji je odrazao tad je bio jedini kad je Ratko Mladic plakao (ja drugi nisam cuo) i pozvao krajisnike da mu pomognu. Naravno radio Knin se slusao u svakoj kuci i tu istu noc u Sjevernu kasarnu u Kninu dolaze izvidjaci iz Obrovca , Benkovca , Vrlike , Drnisa i Kistanja. 100 ljudi 100 uniformi al jedno srce jedan cilj.... da prestane vapaj Srpskog naroda !!! U toku noci pokret prema Grahovu , Drvaru , Petrovcu. Ta mjesta su bila ona ista kao i 92 kad je vecina tih istih mladica prolazila na bitku za Koridor,Kupres,Jajce,,,ali ovaj put u tim mjestima nije bio narod koji ih je obasipao cvijecem i jabukama svi su bili u panici i strepnji dali ce biti odsjeceni od ostatka Republike Srpske. Jedinica je brojala oko 100-ak boraca pod komandom puk.ili potpukovnika Lakica proslo je kroz Petrovac i doslo u istureno komandno mjesto po daljnje zapovjesti koje su vec cekale na stolu a zapoves je brza promjena pravca do jutra gdje treba za 4 sata osloboditi Kulen Vakuf to je bio ispit za tu Jedinicu dali je spremna za glavni zadatak. Vakuf je odradjen perfektno i vec sledeci dan se jednica vraca u isto ono istureno komandno mjesto po drugi zadatak koji naravno niko nije znao , izdaje se naredba da se jedinica izmjesti u prve borbene linije na pravcu Petrovac - Bihac u reonu odbrane drvarske brigade jedinica dosavsi na teren zatice katastrofalno stanje gdje dva bataljona napadaju jedno brisano brdo s ogromnim zrtvama napominjem da ova jedinica Krajisnika nije bila tad rasporedjena u te borbene linije vec je boravila tu s zadatkom odmora koji ni njima nije bio jasan dali im 3 dana odmora a bili u jednoj akciji al ajd srpska posla... Drugog dana boravka na toj liniji izbrojano je preko 20 mrtvih i 50-ak ranjenih srpskih boraca za krajisnike je to bilo porazavajuce i traze od svojih pretpostavljenih a to su dva vodnika i jedan porucnik da ucine nesto. Vodnik s dva borca odlazi u komandu tih jedinica nazad u pozadinu nekoliko kilometara i postize dogovor da krajisnici zauzmu brdo ali pod dva uslova,komanda prihvata i vodnik se vraca i obavjestava Krajisnike da je dogovoreno sve i da se posalju dvije ekipe koje ce osmotriti teren dabi se pripremio plan za napad. Kasno navecer oko 11 sati je ispunjen prvi zahtjev krajisnika a to je da se dovedu kamioni sa zvucnicima s kojih ce biti pustane Srpske pjesme cijelu tu noc to se podrucje treslo od pjesama koje su orile . 2 sata poslije ponoci dvije grupe dolaze u rovove i odlaze prema vrhu tog brda i nasaje tisina do pola 5 ujutro kad je pocela pucnjava uz detonacije bombi koja je trajala nepunih 15-ak minuta da bi odjednom potpuno utihnula naravno pratio se razvoj sitacije preko veze i znalo se da je brdo oslobodjeno ali rijeci jednog borca kog je znala vecina Krajisnika po njegovoj hrabrosti (nebih ga imenovao jer danas zivi u inostranstvu) su bile rijeci idite u komandu po jance trebaju biti peceni do 10 sati to je bio njegov drugi uslov da se svim borcima na toj liniji iz komande posalje 5 pecenih janjaca sto je komanda naravno ispostovala . Treci dan rano ujutro je naredjeno postrojavanje ali dalje u pozadini 2 kilometra gdje se krajisnicima obratio gen.Manojlo Milovanovic i objasnio staje njihov zadatak i rekao ako neko nezeli ili nemoze nek odmah odustane odmah su krajisnici reagovali i trazili kompromis cilj ce biti obavljen al s njihovim planom i nacinom sto je gen.Milovanovic prihvatio s rezervom jer je to bilo 100-ak ljudi s dva rezervna vodnika i jednim porucnikom ali je cilj postavljen prekid komunikacije Bihac-Petrovac u mjestu Ripac. To je znacilo prodor u neprijateljsku teritoriju skoro 20 kilometara i trazili su nekoliko domacih boraca koji poznaju teren i jednog visokog oficira Vojske Republike Srpske kao garanciju da nece biti zrtvovani jer je plan znacio da ti borci koji ako se uspiju probiti do Ripca zapocnu akciju potpunog oslobodjenja okupiranog podrucja i ako im nebi ubrzo stigla pomoc oni bi bili zrtvovani , jedinici je pripojeno 5 izvidjaca grahovske brigade s komandantom grahovske brigade i krenulo se slijedeceg dana u 4 ujutro padala je kisa. Bio je to dugacak put na koji je krenulo 112 boraca bez mnogo opreme i zaliha dabi se sto lakse kretali i ostajali neprimeceni bio je to put od 41 sat kad se stiglo na odrediste a to je bilo iznad mjesta Ripac gdje se nalazila teska artiljerija 5 korpusa armije BiH bilo je vecer nesto oko 8 sati i bilo je vrijeme za odmor koji je trajao do 3 sata ujutro. Kisa je padala kao luda ljudi su bili iscrpljeni napeti niko nije rijeci progovorio vec dva dana niko nije cigaru zapalio nuzda se vrsila u lezecem polozaju svi su znali znacaj tisine... U 3 sata ujutro rasporedjeni su u tri grupe i krenuo je napad na njihovu artiljeriju padali su kao kruske zbunjeni borci 5-og korpusa nisu imali vremena ni metka opaliti artiljerija je bila onesposobljena i poslat je znak komandi 2-gog Krajiskog korpusa da operacija moze da pocne sto je uslijedilo nakon nekoliko trenutaka grmlavinom iz Srpske artiljerije a Krajisnici su kreuli dalje a to je bilo sto brze izaci na komunikaciju i presjeci je s naredbom niko nesmije u Bihac iz iz Bihaca bila je to trka s brda gdje noge same lete gdje ljudi padaju jedni preko drugih s ciljem da sto prije presjeku cestu da se nijedan borac 5-og korpusa ne izvuce nekaznjeno za ono sto su ucinili Srpskom narodu na tom podrucju na tom putu u samom mjestu Ripac je unistena njihova komanda ovladalo se cijelim Ripcom a u prvim trenutcima vozila koja su prolazila komunikaciom su unistena poruka je poslata put je nas!!!!
Kasno poslije podne stizu prve jedinice Vojske Republike Srpske u Ripac cudno gledajuci u momke koji su stajali sa strane puta postrojeni u cast dolaska vojske RS rasporedjene su jedinice vojske na iste one polozaje koji su bili prije napada 5-og korpusa i bilo je vrijeme za pravljenje racuna ...
Krajisnici su u Ripcu predali vojsci RS 78 leseva pripadnika 5-og korpusa armije BiH i 42 zarobljena od kojih je jednog general Mladic poslao s porukom u Bihac , a na strani boraca Vojske Republike Srpske Krajine nije bilo poginulih vec 12 ranjenih boraca.
Slijedeceg dana je izvrseno postrojavanje gdje je gen.Milovanovic procitao zahvalnicu GS VRS i dodjelio priznanje jedinici s poklonom za sve borce a to su bile nove uniforme. Jedinica je jos 10 dana ucestvovala u drugim akcijama i na drugom podrucju al neki drugi put o tom ovaj put u nepoznato je ipak bio nesto vise ..

Sa jednog foruma.

Alex previše gleda RTS i vjerovatno je još pod dojmom onih ratnih vijesti iz Bosne gdje neka novinarka (srpkinja) izjavljuje da muslimani srpsku decu bacaju lavovima. Bre lavovima... K'o da smo na safariju bre...
I zbog toga Alex i njemu slični nikada neće spoznati istinu koja oslobađa, već će čitav život biti zaneseni svojim mitovima i junačkom pobjedom na Kosovu polju gdje je "nebeska vojska" potukla turke tako da su se ovi dali u bijeg sve do matice Turske, a Dušanovo carstvo je nastavilo da živi još vijeke vjekova bre...

Eh da nam ne bi embarga, ili da nam je bilo samo 5% od naoružanja koje je JNA ostavila VRS-a. Eh gdje bi nam bio kraj

Mislim, i ovako smo ih više nego solidno otpremili u nebesko dušanovo carstvo, omjer poginulih vojnika ARBIH i VRS je 30000 : 20000. Ova cifra je dovoljno pokazuje ko je koga isprašio ako se uzme u obzir naoružanje kojim su raspolagale ove dvije vosjke. Što se tiče cifra civilnih žrtava, pa to je općepoznato tako da ne bih o tim ciframa...

I deder srbine progovori još koju u odbranu junačkog srpstva. Inače ste najveće junačine kad treba smaknut civile. To vaše junaštvo je poznato širom svijeta, o njemu se priča i piše. Nema šta, junačine prave.

Ali i dalje se ti naj ekstremniji mudžahedini bolje ponašaju nego i NAJ MIROLJUBIVIJI četnici. Ovo vam je neuspijeli pokušaj izjednačavanja vaših zločina sa drugim narodima. Shvatite krvožderni ste narod čije države su zasnovane na etničkom čišćenju. I to što par mješanaca na ovom forumu se složi sa vama, neznači da vas voli ijedan pravi Hrvat Herceg-bosne. Ako nevjerujete pojavite se sa Srbskom zastavom u bilo kojem Hrvatskom mjestu.

Mirsad Selmanović, ratni načelnik Štaba Petog korpusa Armije BiH, jedan je od pouzdanih svjedoka ratnih događaja u „bihaćkom džepu“ tokom tri i po godine opsade. Rat je završio u činu brigadira. Selmanović je učesnik i odličan poznavalac borbenih sadjejstava jedinica Petog korpusa Armije BiH sa jedinicama Hrvatske vojske u vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“ koja je počela 4. avgusta 1995. godine.

Oslabljena moć

Selmanović ističe da je prije „Oluje“ vojska tzv. SAO Krajine izvršila napad na linije koje je držao Peti korpus sa najjačim svojim snagama na potezu Ličko Petrovo Selo Johovica, 20 kilometara od Bihać a, uz opsežno korištenje vojne tehnike i ubojnih sredstava. Ovu operaciju karakteriš e prevelika upotreba artiljerije svih kalibara uz učešće oko 15.000 vojnika. Tu njihovu operaciju u sedmodnevnom intenzivnom trajanju mi smo zvali „Spržena zemlja“, a oni su je izveli pod nazivom „Mač“. Cilj „Spržene zemlje“ bio je zauzimanje Cazina. Mi smo se odbranili, nanijeli im gubitke u ljudima i vojnom materijalu, a zarobili smo, između ostalog, i tenk M-84. Težište napada bio je njihov specijalni korpus na čelu sa komandantom Miloradom Stuparom čije smo vojnike mogli gledati na vojnoj paradi u Slunju sa paravojnim jedinicama Fikreta Abdića priča Selmanović.

On napominje da je u knjizi generala Milisava Sekulića „Knin je pao u Beogradu“ visoki oficir komande vojske tzv. SAO Krajine izjavio da je ta vojska upletena u bespotrebne borbe sa Petim korpusom Armije BiH i da je tu oslabila svoju udarnu moć i, praktič no, omogućila brzo i efikasno izvođenje „Oluje“. Tada smo već znali da neće više biti snažnih napada niti borbenih djelovanja na prostor „bihaćkog džepa“ ni sa jedne strane, jer se više nisu imali čime boriti. Mi smo naše jedinice odmorili, sredili i pripremili za odlučujuće završne ratne operacije nastavlja Selmanović. U sadjejstvu sa Hrvatskom vojskom 502. brigada Petog korpusa bila je na pravcu Izačić Ličko Petrovo Selo, a odatle je napad išao u dva pravca prema Rakovici i Proboju i Plitvič kim jezerima. U Ličkom Petrovom Selu priključio se i dio prištapskih jedinica Petog korpusa, dok je 501. brigada izvodila borbena djelovanja prema Lapcu i preko planine Plješivice ušla u Korenicu. Preko Plaškog i Rakovice napadala je Prva gardijska brigada Hrvatske vojske i borci Petog korpusa i hrvatske jedinice imale su praktično prvi „dodir“ u Rakovici. Front prema Velikoj Kladuši bio je na potezu Johovica Pećigrad Velika Kladuša.

U Velikoj Kladuši su bile formacije Fikreta Abdića i na tom pravcu su djelovale 506., 510. i 517. brigada. Na bužimskom ratištu naše jedinice su bile na Ćorkovači, odnosno na granici sa Hrvatskom. Za to vrijeme, što je interesantno, jedinice Vojske RS nisu uopće bile borbeno aktivne i ničim nisu pomagale vojsci tzv. SAO Krajine. Iz Glavnog stožera HV u Zagrebu preko našeg vojnog atašea Zijada Poprž enovića dobijali smo depeš e zahtjeve da djelujemo prema Bosanskom Novom, jer je u tom trenutku HV imala značajne gubitke kod Petrinje zbog žestokog otpora vojske tzv. SAO Krajine. Angažirali smo dva bataljona iz 505. i 511. brigade u rejonu Ćorkovače. U jednom od tih borbenih djelovanja 5. avgusta 1995. godine poginuo je komandant 505. brigade brigadir Izet Nanić, koji je posthumno proglašen generalom Armije BiH prisjeća se Mirsad Selmanović. On podsjeća i na zaboravljenu veliku nesreću kada je u miniranom skladiš tu vojske tzv. SAO Krajine u Priboju, duboko u hrvatskoj teritoriji, živote izgubilo 17 boraca. Prema mišljenju Selmanović a, značaj Petog korpusa na ovim prostorima kako za stanovništvo u opkoljenom „bihaćkom džepu“ tako i za Republiku Hrvatsku još nije ni izdaleka dovoljno istražen i valoriziran. Zamislite samo da je „proradio“ voz Beograd-Knin!? Pitanje je kako bi se u dužem periodu rata uopće izvodila borbena djelovanja na ovom prostoru i da li bi bilo moguće stvoriti sve, maltene, idealne preduvjete za izvođenje operacije „Oluja“. I kako bi se to, u krajnjem slučaju, odrazilo i na konačno državno i teritorijalno ustrojstvo BiH!?

pita Selmanović i napominje da je Peti korpus „na sebi“ držao dijelove pet korpusa, plus paravojsku Fikreta Abdića, i uprkos tome opstao kao jedinica visokih borbenih kvaliteta. Spriječena tragedija Nekadašnji visoki oficir Armije BiH kaže da „bihaćki džep“ nije oslobođen operacijom „Oluja“, kako se tumači, piše i govori. Mi smo bili slobodni, ali u okruženju. Tačna formulacija bi bila da je „Oluja“ omogućila deblokadu „bihaćkog džepa“ nakon tri i po godine, što nam je omogućilo nesmetano snabdijevanje.

Značaj „Oluje“ u tom smislu je neupitan, kao što je neupitno da je Peti korpus bio saveznička vojska u ovoj velikoj vojnoj operaciji Hrvatske vojske. Peti korpus se tri i po godine muški borio i nosio sa daleko brojnijim neprijateljem i spriječio tragičnu neminovnost u slučaju pada „bihaćkog džepa“ da na zapadnom kraju Bosne i Hercegovine imamo još jednu, „krajišku Srebrenicu“ zaključuje Selmanović.

Susret u Tržačkoj Rašteli

Što se tiče dobro poznatog zvaničnog susreta dviju savezničkih vojski, Hrvatska vojska tražila je da taj susret bude u Tržačkoj Rašteli, na graničnoj liniji, i taj susret je 6. avgusta 1995. godine upriličen pred kamerama i zabilježen kao oficijelni susret. Bilo je to trećeg dana hrvatske vojne akcije „Oluja“.

Bijeg Legije i Kopca

Zarobili smo i dosta vojnika vojske tzv. SAO Krajine, koji su poslije razmijenjeni, ali na jedan detalj ću podsjetiti. Kada smo pobjednički ulazili u Veliku Kladušu pukovnik Božović zvani Kobac i Miroslav Ulemek Legija malo ranije su pobjegli ispred naših momaka. Njih je Fikret Abdić angaž irao da ojačaju njegovu vojsku. Ustvari, ti dani su označili i konačni slom Fikretove paravojske. Znajući koje su zlo nanijeli Petom korpusu, vojska tzv. SAO Krajine se tek po našem ulasku u Veliku Kladušu na Petrovoj gori predala Hrvatskoj vojsci. Valjda su se plašili da nam ne padnu u ruke, bojeći se odmazde. Ali, mi nismo takva vojska i takvi ljudi kaže Selmanović.

Policajci na granici

U akcijama jedinica Petog korpusa zarobljene su velike količine borbene tehnike, ubojnih sredstava, intendantske opreme, vozila što nam je dalo mogućnost da se kompletiramo i ojačamo snage Petog korpusa i praktič no pripremimo za operaciju „Sana“ i oslobađ anje gradova Bosanskog Petrovca, Ključa i Sanskog Mosta. Padom fronta prema tzv. SAO Krajini i Fikretovoj vojsci oslobođene su tri brigade za daljnje operacije u unutrašnjosti BiH. Na granici prema Republici Hrvatskoj ostale su samo policijske snage.

voz Knin-Beograd.Preko Vinkovaca ili "koridorm"?

:smijeh Tko da napadne banjaluku? 95, oni sami? Stata sto nisu, bilo bi smijeha.

Pa,mogao je bilo tko napasti BL,pa i oni.Abih.
Kako bi se proveli tijekom napada,ne bih komentarisao...

ali ono sto mi smeta je zabluda i opste prihvacena teza sa muslimanske a i hrvatske strane da je na tom prostoru pobjedjena i potisnuta Vojska Srbije a ne VRS.J

Kome su oni rekli 'hvala'?? Pa Sarajevo se nije moglo deblokirati sa onoliko vojske njihovog 1.korpusa a kamo li Bihac.Necu reci da tvrdim ali vjerovatno se ne bi ni odbranili od nekog planskog i ozbiljnog napada sa ciljem zauzimanja grada a bez pomoci HV deblokirali se ne bi nikada.Ipak za VRS napad HV je bilo previse,i tu nema dileme ali ono sto mi smeta je zabluda i opste prihvacena teza sa muslimanske a i hrvatske strane da je na tom prostoru pobjedjena i potisnuta Vojska Srbije a ne VRS.Ja obicno znam reci kamo srece da je Vojska Srbije ucestvovala jer bi mi smjena i boravak u jedinici umjesto 20-30 dana trajala vjerovatno 1-2 dana,a i to bi bilo previse ako bi me mjenjala recimo neka beogradska brigada.Eh,al' bi bila banja..

Boli stara rana ha mishko?Nema vise ko nekad da dodjes pa fino prodajes paprike,vareniku,sir ili sta si vec prodavao na bihackoj pijaci,pa onda lijepo u Paviljon na cevape ili kod Gurmana na bosanski lonac,pa na dvi tri u Adunu onako s nogu...sad se patis negdje u okolini N.Sada i cekas zeleno svjetlo australijske imigracione sluzbe da zauvijek isparish i poneses par starih fotografija plus ikonu koja je ostala od "prandjeda" jos...jebiga orlic sto bi rekli kod nas zesca pusha...hocete vi da se okupljate u Crvenoj Jabuci i kod buregdzije Vlade i mashtate o "srpskom bihacu"