Ma kakvu incijativu, nisu se javljali, na njihov jedan metak mi bi ispalili milijun, najzanimljivija stvar je bila pogled na Mostar noću sa neke uzvisine, točno se vidi kuda se pružala linija bulevar - šantićeva..., ovamo na našoj strani svijetli ko las vegas, ulična rasvjeta, svjetleće reklame, kafići rade, auta po ulicama..., a sa druge strane totalni mrak, jedino svijetlo koje se moglo vidjeti to je neprestani bljeskovi detonacija...

Još ćeš me pokušati uvjeriti da nije bilo onako kako sam napisao

Šta bi trebali sada srati i lagati kako smo bili u gabuli, kako nismo imali oružja ni municije, kako nismo imali što jesti itd.?

Kažu ljudi na forum-hru da nisu ratovali.

Kažu ljudi na forum-hru da nisu ratovali.

Da, dobri su borci, možda i najbolji u Armiji BiH – to oni znaju, da nije tako ne bi im Vikicevi specijalci veceras bili u rezervi, u potoku, daleko od metaka, a za njih se mnogo toga culo.

. Ja npr. znam da je iz Sarajeva otišao dio specijalne jedinice MUP-a (Vikićevci) ali to je bila četa ili manje od toga.

teufik77 je napisao/la:
taj sukob je bio nepotreban.Samo smo prvih 5-6 mjeseci mogli pobjediti Hvo,(npr.Bugojno)a Hvo iz S. Travnika,Kaknja i Varesa zavrsio je u Kiseljaku gdje je se pripremala velika ofanziva,,kako je rat odmicao mi smo bili sve slabiji
Zvrtaljku smo izgubili(bio sam u Bilalovac)gdje je se spremalo povlacenje znaci padaju Kacuni (vec su pale Here i Kute,,,a izgubili smo vise od pola opstine Fojnice)
Prijavio sam se na forum kad vidim sto neki pisu uopste nije istina to im neko pricao.
Njveca kazna je bila ici na Kiseljak i Kulu(Busovaca).

Vjeruješ izmišljotinama.

Dragan Vikić i njegova jedinica nikad nisu djelovali u zoni 3. ili 7. Korpusa AR BiH protiv HVO-a. Nikad. To su dnevno političke propagandne izmišljotine čiji je cilj poznat.

A i da je djelovao, ništa mu se ne bi imalo prigovoriti jer bi se borio protiv istih snaga koje su počinile zločine u Ahmićima, Vrbanji, Stupnom Dolu itd.

U tom Starom Vitezu HVO je počinio zločine do tad neviđene u cijelom ratu. Na sam dan napada na Ahmiće dotjerali u Stari Vitez su cisternu punu eksploziva koju su aktivirali. Od eksplozije su bukvalno letjeli betonske ploče sa kuća, krovovi i zidovi istih. Mrtvih civila je bilo na sve strane.

Zadnji dan sukoba, odnosno noć uoči primirja, HVO je pokušao najmanje 15 pješadijskih napada kako bi zauzeo taj Stari Vitez i nije uspio, a imao je ogromne gubitke jer su pokušavali u taj dio grada ući preko stadiona. Naravno branioci su imali podršku od jedinica izvan obruča tako da je HVO tu popušio pravo i uzalud.

Evo ti opet citat forumaša COD2:

Je li imaš saznanja što je bilo 1993. sa onim tunelom na ulazu u Mostar iz pravca Čapljine? Izgleda kao idealno i veliko sklonište.

Svim prijateljima i znancima objavljujemo da je naš dugogodišnji član, gospodin
IVICA MLIVONČIĆ

novinar
iznenada preminuo u 83. godini života u ponedjeljak, 1. travnja 2013. godine u Splitu.
Pogreb poštovanog kolege bit će u četvrtak,
4. travnja 2013. godine u 17 sati na gradskom groblju Lovrinac u Splitu.
Počivao u miru.
Hrvatsko novinarsko društvo

Dok su predstavnici MUP-a Županije hercegovačko-neretvanske tvrdili novinarima kako nema dokaza kako se Dominik Ilijašević Como, koji se nakon jednomjesečnog godišnjeg odmora nije vratio u zatvor u Mostaru, nalazi u Hrvatskoj i dok su istodobno mediji iz BiH prenosili izjavu iz zadarske policije kako ne mogu potvrditi da se on nalazi na njihovu području, Ilijašević je već bio dao intervju Večernjem listu.

Razgovarala: Marina Borovac, Večernji list


Ekipa Večernjaka našla se s njim na otoku Viru, u kući Comina prijatelja, kamo je došao još 10. rujna. Zahtjev za izdavanje osobne iskaznice bio je predao 17. rujna u PU zadarskoj. Na Viru je dočekao i informaciju da je Bosna i Hercegovina za njim raspisala tjeralicu.

Osuđen je na ukupno 15 godina zatvora zbog zločina nad Muslimanima 23. listopada 1993. godine u Stupnom Dolu kod Vareša, nedaleko od sarajeva te za ubojstvo Davora Lovrića u Kiseljaku. Svojedobno mu se sudilo i za ubojstvo federalnog doministra policije Joze Leutara u Sarajevu, no svi optuženi u tom procesu na kraju su oslobođeni.


Zašto ste pobjegli?

Smatram da u Bosni i Hercegovini više nemam što tražiti. Mi se Hrvati iz BiH kao narod ponosimo što imamo dvije države. I zašto ja ne bih imao pravo biti tu? Hrvatska i BiH imaju sporazum o izvršenju kaznenih sankcija i ako hrvatski sud prizna odluku suda u BiH, mogu ovdje nastaviti izdržavati kaznu. I uopće se ne krijem, na poznatoj sam adresi. Vjerujem u hrvatsku državu, zakon i pravosuđe.


Malićbegović me osudio jer nisam dao da nas Armija "oslobodi"

Je li vas na Viru tražila policija?

Ne, ima vremena, tjeralica je tek raspisana. Ali, ja ću se odazvati policiji, sudovima. Tu sam, ne bježim. Odležao sam ondje devet godina i pet mjeseci. U Hrvatskoj imam pravo na uvjetni otpust nakon dvije trećine izdržane kazne. Pa, dobili su ga i Norac i Orešković i Abdić. Ipak, htio bih reći da presudu suda u Zenici za ratni zločin ne priznajem, niti ću ju ikada priznati, jer se radi o montiranom procesu. Taj je sudski postupak protiv mene trajao šest godina i osam mjeseci do prvostupanjske presude, pravomoćna je donesena nakon sedam godina i četiri mjeseca. proces je šest puta počinjao iznova, a predsjednika vijeća Mladena Veseljka i njegova zamjenika, koji su postupak doveli gotovo do kraja, smijenili su Bošnjaci preko svojih veza u OHR-u. Zatim su doveli islamista u duši da me osudi - suca Enesa Malićbegovića - koji je u ratnom razdoblju u Zavidovićima koketirao s arapskim mudžahedinima. Prvobitna optužnica je imala dvanaest točaka, tužitelj je nakon šest godina odustao od sedam točaka, za jednu sam oslobođen, no Malićbegović me osudio na maksimalnu kaznu. Sve je na tom sudu prošlo - i to što su me “svjedoci” u istrazi opisivali kao visokog i krupnog, a kad su me ugledali u sudnici, kazali da nije dobro zapisano. Po jednoj točki optužnice osuđen sam na temelju iskaza žene koja boluje od shizofrenije, a koja je dala tri različita iskaza. Suludo. Ali, oni hoće moju glavu.

Zašto?

Jer sam bio jedan od ključnih ljudi koji su spriječili da nas Armija BiH u Lepeničkoj dolini “ne oslobodi!. A oni su, znate, oslobađali od života, imovine, svega... Drugo, ja nisam bio ratni profiter, mene ne voli ni hrvatski dio politike koji se obogatio kroz rat, koji nije ratovao, a uzeo je činove. Zato postoji dogovor te dvije strane: Eto vam Como. Do sada je protiv mene vođeno osam sudskih postupaka. Zato mislim da ovo treba presjeći. Nema više smisla.


Pripremano nekoliko procesa "za svaki slučaj"

Kako su okončani prijašnji sudski postupci?

Imao sam tri optužnice u Općinskom sudu Kiseljak – po jednoj sam pravomoćno oslobođen, jedna je otišla u zastaru, po trećoj sam osuđen na tri mjeseca, uvjetno na godinu dana. To je sve bilo bezveze; držao sam lokal i onda udariš nekom šamar, a on odma’ viče: nasilničko ponašanje. Imao sam nekada davno optužnicu za peterostruko ubojstvo u Herceg Bosni, kad se sudilo meni, Ivici Rajiću i još jednom dečku, ali sam bio oslobođen. Taj je proces mirovao 12 i pol godina. Onda su, za slučaj da u Zenici budem oslobođen, ponovno aktivirali taj postupak i dali ga na sud u Novi Travnik.

Potom ste 2009. godine osuđeni za ubojstvo Davora Lovrića?

Da, na četiri i pol godine. Sudac Slavko Marić promijenio je optužnicu u kojoj je pisalo da sam ga ubio po naredbi Ivice Rajića. Kad se dokazalo da nikakve naredbe nije bilo, da je on povukao pištolj na mene, sudac je promijenio optužnicu i rekao da bih ga ja ubio i bez naredbe.


Sudac mjenjao optužnicu

Pa kako sudac može mijenjati optužnicu?

Vidiš da može. Uglavnom, tu su mi odluku zbrojili sa presudom za Stupni Do i dobio sam ukupno 15 godina zatvora. A taj je Lovrić bio naš. Al’ je poludio pa silov’o dvije djevojčice od 15 godina, Hrvatice. Jedna se ubila. I onda je silov’o dvije 15-godišnje Muslimanke. Radio je i dalje probleme i rek’o sam Rajiću da ga hoću zatvoriti na tri mjeseca, da dođe k sebi. Doš’o sam po njega, a on je na mene poteg’o pištolj. A ja na njega automat. Eto, tako ti je to bilo. Moje je prokletstvo što branim istinu, ne želim nagodbe, a nitko mi ih nije ni nudio. Ne mogu priznati da je Ivica Rajić izd’o naredbu da se poubijaju žene i djeca u Stupnom Dolu kad te naredbe nije bilo. Stupni Do je bio vojno branjeno mjesto. Kad Armija BiH ulazi u Stupni Do, odnosno u Vareš, 3. studenog 1993. godine prave izvješće o Stupnom Dolu i Husnija Mahmutović sa još dva čovjeka broji 17 žrtava. Ne više. Godinu dana kasnije nabrojali su 38 mrtvih. U tom drugom dokumentu piše da je ubijeno deset pripadnika Armije BiH i šest civilne zaštite, a da su ostalo civili, a meni u presudi piše da su svi ubijeni civilne žrtve. U sudskom postupku sam dokazivao da sam ja, kad se desio zločin, vodio grupu na brdo Bogoš. Nabrojao sam 25 ljudi koji su bili sa mnom. Rekao sam i da su dvije grupe bile dalje, jednu je vodio Miroslav Anić, a drugu Slavo Antić. Anić je zauzeo pola sela. Iza te dvije grupe ostali su leševi. Tko je koga ubio, pojma nemam jer nisam bio tu. Ali ne, na sudu je bilo dovoljno da svjedoci kažu da su me vidjeli, a ne i da sam nekoga ubio. I eto ti 15 godina robije. Pa ni u jednoj državi nećete dobiti maksimalnu kaznu zato što vas je netko negdje vidio. A kad sude pripadnicima Armije BiH, onda sude samo izravnim počiniteljima. Moji svjedoci ne znače ništa, uz obrazloženje da im se ne može vjerovati jer su pripadnici Maturica. Pa ne mogu ja dovesti za svjedoke pripadnike 7. muslimanske brigade kad sam se borio protiv njih! I takvom suludom presudom uništavaju mi život. Tako su mi složili i proces za Jozu Leutara, kojeg nisam ni znao ni poznavao, kao ni one s kojima sam osuđen, izuzev Jedinka Bajkuše, moga konobara. Andabaka sam vidio tek 1996. Budaletina, šećeraš. I onda meni neko tamo dođe i kaže: Tebi je Andabak naredio. Ma j... te Andabak.


Uhićenje s ispaljenih 28 metaka

Andabak naredio, a Como izvršio ubojstvo Leutara?

Da, s ciljem rušenja Federacije i pripajanja teritorija RH. Koja konstrukcija! Kad su me uhitili za slučaj Leutar, sjedio sam za stolom. U mene su ispucali 28 metaka. Ranili me pogodili, htjeli da me ubiju. Sreća je bila da su se previše bojali, pa su im drhtale ruke.

Ili vas metak neće?

Neće. A sve to gura Bakir Izetbegović zato što je on naredio Ismetu Bajramoviću Ćeli da ubije Leutara. Kad je to Armin Jašarević kazao Sforu, federalni MUP je odmah otišo po silovatelja Merima Galijatovića koji je lež’o u kaznionici u Zenici i kome je Suljo Babić, ondašnji federalni tužitelj, bio ujak. Pišu mu iskaz i Merim kaže: Como, Andabak... i tako to kreće. Njima je samo trebao svjedok iz Zenice koji će ispričati priču da oni mene mogu otrest. Da su me ubili, sve bi bilo riješeno. Ovako, istraga ide dalje. Nek’ dođe Bakir Izetbegović u Hrvatsku na poligraf laži, a doći ću i ja. I proći ću ga 100 puta, a on nijednom jer je kriv. Ali struktura bliska SDA – direktor Federalne uprave policije Dragan Lukač, zatim ondašnji ministar policije Mehmed Žilić, pa šef krima iz tog vremena Faik Lušija i Zlatko Miletić, tada direktor Uprave policije - guraju non-stop istragu o Leutarovu ubojstvu na nas kojima se sudilo. I Ante Prkačin dobro zna zašto je pristao lažno svjedočiti i štiti Bakira. Tako je zapravo štitio sebe za ono što se događalo u Bosanskom Brodu. I ne trebaw zaboraviti da je on ipak Alijin general jer mu je Alija dao čin. S druge strane, imate ministra sigurnosti Fahrudina Radončića koji uporno govori da je Leutara ubila državna bošnjačka mafija na čelu sa Bakirom Izetbegovićem. I pozvao ga je ljetos pred parlament BiH da mu se suprostavi, ali Bakir nije došao. A ja zovem Žilića, Lušiju, Lukača i Miletića da odgovore jesu li po nalogu SDA skrenuli istragu o Leutarovom ubojstvu u krivom smjeru. Iako se nikome ne može dva puta suditi za isto djelo, sad trube da sam pobjego zbog toga što se sprema nova istraga u slučaju Leutar prema istim akterima. Ma nisam pobjegao zbog toga. Bio sam na slobodi, imao sam 30 dana godišnjeg odmora, otišo sam da ovdje nastavim izdržavati kaznu.

Zašto to niste prije učinili?

Jer nisam mogao. Prvi put su me pustili tek kad sam tri dana zagazio u desetu godinu izdržavanja kazne.


Vječiti ministar Bariša Čolak

Nisam ni mislila da ste trebali prije pobjeći, nego pitam zašto niste izdržavanje kazne u Hrvatskoj zatražili pravnim putem.

Nikada ja to ne bih dobio jer je na čelu ministarstva naš vječiti ministar Bariša Čolak. Nisam mogao dobiti ni premještaj iz Zenice dok nisam izdržo trećinu kazne u zatvoru zatvorenog tipa. Ja nisam čovjek koji se može nagađati na lažima. Nisam Ivica Rajić koji se nagodio u Haagu na lažima i pričao kako mi nije mogao zapovjedati u ratu. Ispričao je tamo da se slaže s tezom tužiteljstva da bi se, kad bi se išlo u sudski proces, dokazala agresija RH na BiH. Ma o čemu pričaš ti? Majmune. Isto to je i Blaškić napravio. Skupa s Nobilom izmislio je dvostruku liniju zapovijedanja, pa su sve svalili na Ivica Kordića koji, jadnik, nema nikakve veze s Ahmićima. Zatim su rekli da neće u žalbi osporavati da je RH izvršila agresiju na BiH. Ja ne mogu kao Rajić lagati da je ona kontraverzna Praljkova zapovjed da se u Varešu nema milosti ni prema komu do vojnika došla prije akcije u Stupnom Dolu. Nama je tu zapovjed Rajić pročitao dan nakon akcije, 24. listpada 1993. godine u 12 sati na Ponikvama, gdje su bile postrojene Maturice, Apostoli i vod vojne policije. Imam taj njegov zaštićeni dio iskaza u kojem kaže da je ta Praljkova zapovijed nekim čudnim putem došla do mojih vojnika prije napada na Stupni Do i to je osnovni uzrok počinjenja zločina. I onda imate presudu BiH šestorci gdje se kaže da je HVO protjerao Hrvate iz Vareša. A mi se kilavili da zadržimo 2. i 3. korpus koji su navaljivali od 17. listopada. Imam dokument koji nosi naziv operacija Vareš gdje je od 17. 10 do 3. 11 1993. godine za svaki dan opisano napredovanje BiH prema Varešu i koje položaje zauzimaju i koje postrojbe sudjeluju u napadu. Priložio sam ga u spis. Ali ne, ispade to kao napad na civilno stanovništvo. Oni su jadni heklali pa su došle krvave ustaše i sve ih poklale. A našeg naroda nema tamo. Branim istinu, pa otišla glava - otišla. Napisao sam knjigu o Stupnom Dolu, da vidite što je prava istina.


Što je prava istina?

A što je prava istina?

Da se zbio ratni zločin. Ali on nije bio planiran, nije se dogodio u obimu u kojem se prikazuje. Stupni Do je vojno branjeno mjesto u kojem je stradao dio civila. Desio se kao pokušaj HVO-a da zadrži kontrolu nad Varešom. Ne kažem da se nije desio ratni zločin. Al’ šta ja imam s tim?

Tko ima?

Imate dvije grupe koje su napale: Anićeva i Antićeva. Tko je koga ubio, na koji način je tko stradao, nemam pojma jer ja tu nisam bio. Kad sam zauzeo brdo Bogoš zove me Rajić i kaže daj dođi do Firge (Anića, op.a) i ovih dolje i zuzmite drugu polovinu sela. Rekao sam mu da ne mogu jer sam izgubio jednog čovjeka, dvojica su bila teško ranjena, sedam lakše. Tek kasnije sam saznao da je stradao dio civila. A na kraju je sve svaljeno na mene.

Kako?

Mate Boban je tražio da se provede istraga oko Stupnog Dola. Onda su u službi sigurnosti, po nalogu rukovodstva SIS-a čiji je djelatnik bio i Ivan Bandić, bratić Milana Bandića, procijenili da ja, valjda, ne bih trebao preživjeti rat. Preko SIS-a su sastavljene tri lažne izjave u kojima je sve svaljeno na mene. Jedna je bila navodno moja, koju niti sam dao niti potpisao, druga Marinka Ljolje, formalno-pravnog zapovjednika Maturica, a treća Marinka Jurišića. Ni Ljoljo nije, zapravo, davao izjave ni potpisivao, a Jurišić ni ne zna što je potpisao. Uglavnom, te su izjave otišle u Mostar, a odande u Zagrebu koji ih je poslao Haagu, a ovi vratiliu Županijski sud u Zenici, pa su došle meni u ruke. Osuđen sam da sam isti dan bio i u Stupnom Dolu, ubijao, i pljačkao i protjerivao po Varešu. Tražio sam obnovu sudskog postupka. Ali to traje već 14 mjeseci i nema odgovora, zamislite da se jedna žalba na Vrhovnom sudu Federacije BiH riješava toliko dugo i još nije riješena, a žalbe po nepravomoćnim presudama iz federacije taj isti sud riješi u roku od pet do osam mjeseci. Poslao sam i apelaciju u Strasburg, evo ima već dvije godine i pet mjeseci. Moji svjedoci, kojih je bilo 20, po tvrdnji suda nisu vjerodostojni, iako sud ne daje nikakvo obrazloženje za to. S druge strane, svjedoci tužiteljstva koji su mijenjali iskaze i davali po tri različita iskaza o istom događaju, davali različite opise i mijenjali moj stvarni izgled i opis, sud je uzeo kao vjerodsotjne, uz obrazloženjem da su se u istrazi malo zbunili. Mislim da je sud “povjerovao” u njihove iskaze zato što se radi o Muslimanima, a u pitanju su Muslimanske žrtve, dok se svjedocima obrane koji su svi Hrvati ne vjeruje iz razloga što su Hrvati. Rajića su mi odbili za svjedoka uz obrazloženje da se njegovim svjedočenjem ništa ne bi promijenilo u činjeničnom opisu stvari. K’o da je bio šumar, a ne zapovjednik koji nas je odveo tamo. Knjigu koju spominjem napisao sam prije dvije godine, čekao sam s objavom jer sam se nadao obnovi postupka. A sad ću ju objaviti, nek’ ostane zapisana istina. Političko Sarajevo na lažnim nagodbama piše novu povijest koja ne odgovara istini. U knjizi sam objasnio i sukob Rajić-Blaškić i srušio mit o Blaškiću kojem su dali sve počasti, a zapravo su ga trebali zatvoriti jer je izgubio Kakanj, Vareš, Travnik, Fojnicu, dijelove Zenice, Jajce, pola Novog Travnika. Eh, na suđenju sam šest i pol godina šutio, a onda sam vidio da se moram braniti.



Zašto ste šutjeli?

Jer je to montirani proces i ne možeš odmah izići s argumentima kojima raspolažeš. Naučio sam se to u slučaju Leutar kada sam izletio rekavši nakon tvrdnji zaštićenog svjedoka Galijatovića koji je kazao da je Jedinko dovezao auto, parkirao ga. Ja sam tad rekao da Jedinko niti ima vozačke niti zna voziti. E, onda su odmah promijenili tu tvrdnju i uveli u priču imaginarnu Tatjanu koja je “vozila”. Kažu, nepoznata osoba, a dali joj ime. Mustafa Bisić koji je glavni kreator optužnice u slučaju Leutar, koji je prikrio i zaštito Bakira Izetbegovića, danas je pomoćnik našeg vječitog ministra pravde Bariše Čolaka. Eto, Bisić ugledan, a ja kriminalac pa sa mnom u zatvor. Svi ključni akteri su napredovali i danas pričaju priče. Zlatka Miletića je Izetbegović imenovao za veleposlanika u nekoj državi. Tko će slomiti tu okuštalu strukturu SDA? Nitko živ.

Je li točno da je Stupni Do zapravo bio mjesto u kojem se sjekla zajednička švercerska ruta svih triju zaraćenih strana u BiH?

Tu su švercali Srbi i Muslimani, ne i Hrvati.

Zar nije sve puklo kad su Hrvati od Bošnjaka zatražili veću proviziju od dotadašnje?

Gluposti, ne znam ništa o tome. Ja nisam profiter.

Ali se govorilo da ste zaglibili u organizirani kriminal.

Da, montiralo se svašta, a ništa nije istina. Da je tako, zar bih danas živio u tuđoj kući, sam si pekao jaja i vozio kontraša – bicikl koji nema naprijed kočnice nego kočiš okrećući pedale unatrag.

Što danas posjedujete?

Kuću i restoran u Kiseljaku.

Imali ste taj restoran i prije rata?

Ne, bio sam građevinar.

U zatvoru u Mostaru zasigurno ste se susretali i s Branimirom Glavašem.

Svaki dan smo šetali. I on se bori za obnovu postupka, kivan je na Ivu Sanadera, misli da mu je on sve smjestio. Što će napravit, Bog zna. Rekao sam mu da je, po meni, napravio strašnu grešku što je otišao u BiH. To je država koja funkcionira od slučaja do slučaja. Nema ništa univerzalno. I da ne pričam što sam sve još Glavašu još rekao.

Kako ste prešli granicu?

Malo šumom, malo drumom. Kod kuće u Kiseljaku nadzirali su me agenti Sipe. Šeće čovjek pred kućom, rastvorio novine, a na njima rupa. K’o u Balkanskom špijunu. Dok su se snašli, ja sam već kvasio noge u moru.

Obilježavanje 20.obljetnice pogibije hrvatskih branitelja na Vrdima


Od herojskih bitki hrvatskih branitelja na Vrdima i polaganja života dijela njih za opstojnost Hrvata na stoljetnim ognjištima prošlo je dvadeset godina. Na jesen 1993. još je živo sjećanje. Mario Tica, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana ZHŽ-a prisjetio se tih događaja. - Ove godine obilježava se 20 godina od bitke na širem području Vrda koja je bila sudbonosna za opstojnost Hrvatskog naroda u Hercegovini i šire. Točno u jesen 1993. odvijala se poznata akcija elitnih postrojbi Armije BiH "Neretva 93." koja je imala za cilj protjerati i ovladati područjem gdje žive Hrvati i usprkos njihovim ogromnim težnjama nisu uspjeli, a pripadnici HVO-asu uspjeli sačuvati višestoljetne prostore. U borbi za goli opstanak, živote je položilo više od 20 pripadnika HVO-a, najviše iz Gruda i Širokog Brijega i samih Vrda. I ove godine, kao i svake dosad, na obljetnicu stradanja branitelja na Vrdima dostojno ih se prisjećamo, a ove godine njima u zahvalu smo postavili jedan križ kod groblja na Vrdima. Zahvaljujem se onima koji su pomogli u ovome projektu izrade i postavljanja križa, a projekt je financirala i napravila tvrtka Monting d.o.o Grude i direktor Marinko Alpeza. Također, na OV-u Širokog Brijega dogovoreno je da se cesta prema Vrdima proglasi Cestom Hrvatskih Branitelja HVO-a, kaže nam Tica. Što se tiče programa obilježavanja, u 10:30 je blagoslov križa od strane Vojnog biskupa Tome Vukšića koji će predvoditi i svetu misu u 11 sati. Nakon sv. mise slijedi polaganje vijenaca i svijeća kod spomen obilježja, a organiziramo i prigodno druženje uz domjenak kao prisjećanje na ponosne dane i naše stradale vitezove. Vrijedi naglasiti da će se na sam dan obilježavanja održati maraton s polaskom iz Gruda, ispred spomenika do Vrda, na relaciji Grude-Široki Brijeg-Vrdi.

Tica je prokomentirao i aktualne udare na branitelje HVO-a od strane federalnog ministra Zukana Heleza. - I danas smo svjedoci napad na pripadnike HVO-a i ostale Hrvatske branitelje samim time i Hrvate još nije prestao samo se provodi na neki drugi način. Svjedoci smo kriminalizacije Domovinskog rata i branitelja kroz neke famozne revizije koje su protuzakonite i protuustavne, a imamo niz primjera da su sudovi to dokazali. Tražimo da to prestane i da se sve vrati u zakonske okvire. Također je prokomentirao i svojevrsni udar drugog ministra branitelja Freda Matića. - Oni koje on spominje su hrvatski branitelji i oni su branili Hrvatsku. Nitko nema moralno pravo da teškim ratnim stradalnicima ukida mirovine jer to nisu nikakve privilegije, to su sve ranjenici i zarobljenici koji su prošli neprijateljske napade, torture, logore i nije u redu da uopće budu slučaj u društvu u kojem živimo, a kamoli da ih se ostavi bez osnovnih uvjeta za normalan život, zaključio je Tica.

Zadnje 3 godine se u HR medijima pisalo o bošnjačkim pizdarijama kao nikada.

Sveučilište u Splitu
Filozofski fakultet
Diplomski rad

Hrvatsko-muslimanski politički i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994.
Pozadina, motivi i tijek sukoba bosanskohercegovačkih Muslimana s Hrvatima

Student: Jure Kulišić
Split, 2011.
Odsjek za povijest
Studijska grupa: Povijest/Filozofija
Predmet: Hrvatska povijest nakon 1945.