Samo s područja Balkana u 15 st. u roblje je odvedeno pola milijuna ljudi od toga 100 000 iz BiH, Hrvatske i Mađarske.

U samoj BiH ne ostaje ni trećina stanovništva.

Samo si ti granica debil pa ne vidiš razliku između BiH u
15. st. i Bugarske a ta velika je razlika je što u BiH žive katolici koji vode stogodišnji rat s Turcima.
Pravoslavci imaju zaštitu Carstva i nisu opasnost jer su potpuno poraženi dok se na katolike gleda kao špijune i suradnike neprijatelja.

Tu vjeru mira nije uspio primiti ni kralj nego mu je pala glava iako mu je obećana milost, toliko je vrijedila Turska riječ.

Tip je stvarno debil. Ne kuži razliku između dvorca i kule.

Haha koliko roblja je odvedeno iz Afrike, Amerike, itd.?


To ti je jaro normala billo u to vrijeme. Kad si donji onda te jebu. Hocu reci, VOJSKA JEBE. Nema vojske koja ne jebe. Jebala je cak i ARBiH, ma kolio to oni koji propagiraju spiku da je iskljucivo VRS cinila zlocine, to da negirali.

Ali cinjenica je da su osmanski feudalci u prva dva stoljeca jednostavno manje jebali svoje podanike od ovih drugih. A isto tako su barem pokazali neku vrstu tolerancije u odnosu na druge vjere, dok su ovi drugi u to vrijeme poznavali samo jedan zakon: Zakon maca. Il postajes ono sto sam ja, il te nema.

A sto se roblja tice: Nacin da se izbjegne ropstvo > predjes na islam. ;) Nacin da se izbjegne ropstvo, recimo kod Mlecana > *** od ovce.

Niko ovdje ne prica o "vjeri mira" ili "vjeri rata". To su pateticne fraze kakvima se koriste na ovoj temi iskljucivo mentalno zaostali patriJotski bilmezi koji blage veze nemaju da su se prihvatili teme u kojoj zaista BLAGOG POJMA NEMAJU.

Dovoljno je vidjeti vas Bošnjake danas da se vidi da je okupacija od Turaka na Balkanu bila, vrlo razarajuća.

hahahah a lika! dvorac je nesta kao danas vila a kula je nesta kao bunker

naravno da su.. ipak je on izvorno katolik kao i njegovi preci..

Dokaz da je Bosna bila velikom većinom katolička zemlja u trenutku nadiranja Osmanlija.
Albanija (osim juga) i Bosna su dokaz tome, kao većinom katoličke zemlje, jer su katolici još za dodatnu razinu bili potlačeniji od pravoslavaca (koji su isto bili trećerazredno stanovništvo). Bosna uz Albaniju su jedine dvije pretežno katoličke zemlje, na koju su naišli Osmanlije u svom pohodu prema zapadu - i kasnije Hrvatska u kratkom periodu.

Hrvatska je također dokaz ovoj tvrdnji, jer su u dijelu Hrvatske pod vlašću Osmanlija u samo 150-180 godina vladavine, što daljnim bježanjem domicilnog stanovništva, što jakom islamizacijom - se više od pola stanovništva islamiziralo. Katolici su bili ti koje su Osmanlije percipirale kao najveće eventualne neprijatelje, jer je jedini Vatikan cijelo 15., 16. i 17. stoljeće stalno pokušavao okupiti europsku koaliciju, da se potisnu Osmanlije nazad u Aziju, tako da su katolici percipirani stalno kao potencijalna peta kolona u carstvu.

Dokaz tomu je i Bihaćka krajina kao mikrorazina, koja je imala status u Bosni, kakva je Bosna bila u sklopu Osmanskog carstva. Katollička i zapadni krajnji krak carstva, u koje se pored domicilne islamizacije također i slijevalo islamizirano stanovništvo iz krajeva, koje je osmansko carstvo gubilo na Zapadu.

Pa ljigo ljigavi, ti nekome nešto reci. Sto ljudi mi daje prijave na tvoje ljigave upise o ljeviĆarenju i ateizmu, što se tiče Europe, a što se tiče Turaka, bošnjaštva i islama se dižeš redovito na zadnje noge i zauzimaš Deretić-style pozicije. Ljigavo do jaja.

Takijaš par excellence. Nemam pojma, što tvoje mitomanske prosere i takijašenje držimo na ovom forumu.

Ljigavac. Nadam se da ta ljigava logika će ostati u Aziji i neće biti dominatna u Europi.

Konja iz Amerike je odvedeno 0 ljudi a iz Afrike prouči tko je lovio robove, engleska gospoda se nisu time bavila da trče po džungli i love domoroce nego su ih kupovali od Arapa i Afrikanaca koji su za materijalna dobra porobljavali susjedna plemena.

Spominješ robovlasništvo koje Europa nije posnavala do dolaska Turaka (zaborevljeno rimski princip prelaskom na feudalno društvo), kojima je to bio specijalitet kasnije će malo o podacima ruskih i bugarskih znanstvenika o robovima iz okupirane Europe.

A sad jedan dan u životu akindžije, jedina vojna formacija u povijesti čiji je jedini cilj bilo zastrašivanje civilnog stanovništva i teror a jedina plaća im je bila ono što porobe i pokradu.
Jedina slična vojna jedinica je bila nacistički SS.

Akini su izvođeni zbog pljačke, pustošenja, paljenja naselja, odvođenja roblja i slabljenja otporne moći stanovništva na teritoriji planiranoj za osvajanje, što je trebalo olakšati buduće operacije redovnih osmanlijskih trupa

ORIJENTALNI HOROR: Turski masakr čekićem u Čepinu

Prva je polovica 15. stoljeća, a Turci se nezadrživo šire Balkanom . Akindžije (turska laka konjica) sve češće prodiru na teritorij kontinentalne Hrvatske gdje mlade žene i muškarce otimaju kako bi ih prodavali kao roblje. U jednom od napada upadaju na područje Čepina, na imanje velikaša Ivana Koroga. Masakriraju 22 kmeta, od kojih 12 muškaraca, sedam žena i troje djece. Akindžije se nakon upada povlače očekujući da će masakr zastrašiti kršćansko stanovništvo. No, umjesto da pobjegnu, očevici se vraćaju u selo i pokapaju mrtve, ali ne u masovnu grobnicu, nego svakog pojedinačno.

Taj zastrašujući događaj zbio se 1441.

Naziv akindžije dolazi od turske riječi akinti, što znači poplava jer su oni rušili sve pred sobom. Imali su dva zadatka: upadati u kršćanske zemlje i otimati ljude koje su prodavali kao robove te etnički očistiti teren prije dolaska regularne turske vojske

Analizom ozljeda na kostima uočili smo dva scenarija ubijanja: jedan za muškarce, a drugi je žene. Muškarci su ubijeni brzo, pokušali su se oduprijeti, ali bezuspješno. No, analiza kostiju kod žena pokazala je da im je nanesen velik broj ozljeda na femuru i zdjelici, što je nedvosmislen pokazatelj da su svih sedam ubijenih žena bile žrtve psihopatskog iživljavanja.
Naglasivši da su se akindžije najviše iživljavali na jednoj ženi koja je u trenutku smrti bila stara između 22 i 25 godina.

Prvi analizirani masakr

- Ta je žena imala velik broj ozljeda u području zdjelice, koje su nanesene šiljkom od čekića. Neke od ozljeda bile su moguće samo u slučaju da se ženu objesilo naglavačke. Kako bismo provjerili naš scenarij, kupili smo čak i lutku u dućanu. Naposljetku smo zaključili da je mlada žena vjerojatno bila trudna i da je iživljavanje rezultiralo vađenjem bebe iz utrobe, što su u ono vrijeme akindžije često radili - ispričao je Šlaus te naglasio da je ovaj rad prvi i zasad najstariji analizirani masakr u Hrvatskoj.

Mlade kmetove ubili su iz osvete velikašu Korogu

Zašto su akindžije ubili mlade kmetove velikaša Ivana Koroga, umjesto da ih prodaju kao roblje na tržnici u Skoplju ili Istanbulu, jedno je od pitanja na koje je pokušao odgovoriti Šlaus.

- Vjerojatno je u pitanju bila osveta. Naime, Ivan Korog bio je veliki prijatelj mađarskog velikaša Janoša Hunjadija koji je 1441. Turcima zadao nekoliko važnih udaraca. Kmetovi su ubijeni u selu koje je bilo samo četiri kilometra udaljeno od Korogove utvrde i velikaš je mogao vidjeti pokolj. Istodobno su Turci počeli i etnički čistiti prostor kako bi sedomogli Osijeka koji im je bio strateški važan zbog prijelaza preko Drave - kaže Šlaus.

Iz časopisa American Journal of Physical Anthropology objavljena je suvremena forenzička analiza posmrtnih ostataka 12 muškaraca, sedam žena i troje djece koje su 1441. masakrirali turski akindžije na području Čepina.

Masakr u Valpovu

Kada su Turci 1543., nakon dvomjesečne opsade, osvojili Valpovo, piše povjesničar André Clot, sultanu Sulejmanu poslali su 70 nosova i parova ušiju odrezanih s tijela (nadamo se, ubijenih) kršćanskih branitelja.

MASOVNI EGZODUS

100 tisuća Horvata u Hrvatskoj, Mađarskoj i Slovačkoj kao svjedočanstvo neviđenog egzodusa i etničkog čišćenja Hrvata

Turska invazija, pod kojom gotovo nestaje srednjovjekovna Hrvatska, dovela je do velikih demografskih promjena i migracija. Hrvatsko se plemstvo, zajedno s kmetovima, organizirano seli u slobodne dijelove Slavonije i Ugarske. Istodobno rijeke hrvatskih, slavonskih i bosanskih izbjeglica bježe glavom bez obzira u Ugarsku i Austriju te, preko Jadrana, u Italiju. Kakva je kataklizma pogodila Hrvatsku, najbolje govori današnja raširenost prezimena Horvat (Horváth) u današnjoj Hrvatskoj, Mađarskoj i Slovačkoj. Naime, prezime Horvat (stari etnonim koji označava potomke izbjeglica s teritorija južno od planine Gvozd) danas je s 22.500 nositelja najbrojnije u Hrvatskoj. Prezime Horvát/Horváth u Mađarskoj je na petom mjestu i ima 40.927 nositelja, a u Slovačkoj je, vjerovali ili ne, najbrojnije prezime (30.000 nositelja) i nose ga gotovo isključivo pripadnici tamošnje brojne mađarske manjine. U Mađarskoj valja obratiti pozornost i na prezime Tot (Tót, Toth, Tóth, Totth, Tótth) jer ono, osim Slovake, označava i potomke izbjeglica iz srednjovjekovne Slavonije (stari ugarski naziv za Slavoniju je Tótország). Tot je treće prezime po brojnosti u Mađarskoj. Potomci doseljenih Hrvata u Italiji najčešće nose prezime Schiavone.

U pismu papi Aleksandru VI. (1492.–1503.) o osmanlijskim napadima,

najčešćeprovalama "trkaća i palikuća", kako su u izvorima nazivane osmanlijske pljaškaške
prethodnice akinđija, ninski biskup Juraj Divnić je 27. rujna 1493. zapisao: "Obilujući
isto tako i ljudima i svim ratnim sredstvima neprijatelj (Osmanlije) ide kamo ga
je volja. Pustoši polja, željezom uništava stabla, razara kuće i gradove, odvodi stoku
kolikogod je ima. Zarobljenike vodi u jaram, pljačka, udara na muke, žestoko
istrebljuje, tjera ih bosonoge i gole preko brda i kamenja. Bezbožna rulja vuče ih
polumrtve ili na konopima ili na konjskim repovima. Štapovima i bičevima, kao da su
zvijeri, udara gospođe raspuštenih kosa, koje poprskane krvlju djece, nagrđene
udarcima, izmrcvarene u licu, uzalud uzdišu, leleču i jecaju moleći bezuspješno od
nekoga pomoć ili utjehu. Strahovito divlji neprijatelji odvode na najsramotniji način
zlostavljene djevojke i djevice Bogu posvećene, dječake i djecu vezanu poput životinja
na konjima, na zarobljenicima iskušavaju sve vrste surovosti i mučila koja se ne
mogu ni zamisliti, a kamoli ispričati. A ni tako strašno mučenje nema kraja, a ipak se
bezbožan narod od toga deblja i time diči."

STRAHOVITO DIVLJI, PODMUKLI, NAJODVRATNIJI NEPRIJATELJ

katastrofalno poražena od Osmanlija pod Udbinom, J. Divnić je posebno opisao
strahote kojima je bio izložen zarobljeni hrvatski ban Derenčin: "I samog bana
baciše u okove, a njegovu sinu, također vrlo hrabru vojniku, pred očima oca odrubiše
glavu i toplom krvlju jedinca sina poprskaše očevo lice. I koliko god je puta
jadnik prisiljen uzeti hranu, toliko mu puta na stol umjesto zdjele stavljaju na tanjur
ljubljenu glavu sina." (Gligo, 1983, 318). Nastavljajući s opisom strahota koje su
Hrvatima učinile Osmanlije – ta "grabežljiva zvijer i nezasitna zmija", J. Divnić je
zapisao: "Preostaje još mnogo toga što je u bjesnilu učinio krvavi neprijatelj. Kad
bih htio to nabrojiti, ne bi mi dostajalo ni dana ni pera. Kad bih imao sto jezika i sto
usta i željezni glas, ne bih mogao obuhvatiti oblike svih zločina. Ne spominjem koliko
je pokrajina opustošio mačem i ognjem, ne spominjem neizmjeran broj zarobljenika i
u prijašnja i u sadašnja vremena. Prelazim preko dječice što su izvučena iz rasječene
utrobe trudnih žena i ubijena. Koliko je puta bezbožni Turčin odsjekao grudi i mjesto
mlijeka pružio dojenčadi majčinsku krv, koliko je puta uzeo dječicu za noge i glavu
im smrskao o stijenu i majke nosio na vratovima sinova. Koliko je zarobljenika
poslao natrag svojim kućama odsjekavši im ruke, iskopavši oči i odrezavši uši.
Okrutna li naroda! Bogovi odvratite takvu pošast od zemlje! O nečuvena bijesa! O
Turska više nego zla! Nesnosna li, kažem, zločinstva, preblaženi Oče! Da se tako
opaka neman, tako grozna zvijer, tako kleta nakaza ne bi veselila tako dugo nekažnjena,
treba se odmah pobrinuti i priteći u pomoć tamo gdje je nevolja. Jer ako se
ta pogubna zvijer ne obuzda i ne suzbije, bit će gotovo s pokrajinama. Ne znam ipak,
što će biti s ostalima. Vaša Svetost dobro zna što očekuje susjed kad gori obližnji
zid."

Surovost Osmanlija opisana je i u "Elegiji", pjesmi kojom je F. Božičević – Natalis
želio potaknuti papu Pavla III. (1534.–1549.) na pomoć važnoj obrambenoj
utvdi Klisu:
"Divlji barbarski narod, surov, strašan, okrutan, zadaje nam neprestanu gorčinu.
Otimaju se djevice i ubijaju dječica, mezimčad majki, otrgnuta s milih grudi.
Neviđenim zvjerstvom razdire neprijatelj starce i preplašene djevojke kao vukovi
ovce.
Jao, vode nas poput ulovljene divljači preko vrhova, škrapa i nepoznatih staza.

ACTA HISTRIAE • 15 • 2007 • 1

Kao suvremenik i očevidac osmanlijska zlodjela opisuje i Splićanin Toma Niger
(oko 1450.–oko 1531.), u panegiriku koji je 1501. napisao mletačkom duždu Leonardu
Loredanu:
"Vidim – jao sramote – kako nevini dječaci i tisuće uhvaćenih djevica trpe
gnjusne bludne radnje.
Djecu trgaju iz majčina krila i grudi pa nježnim udovima udaraju o tvrdu zemlju.
Sijeku ih na komade pa ih još drhtave bacaju psima.
Oh, jadnih li majki koje rodiše djecu za zvijeri.
Jao, golema bola što se nikad ne da zaliječiti;
Ruše časne hramove Neoskvrnjene Djevice
i gdje se, Kriste, isticala slika tvoga lika,
tu je mjesto za pse, to je štala za konje."
Odvode nas gole, ruku vezanih iza leđa što dalje od očinske zemlje.
Sve je puno suza što teku potocima, tolike nas nevolje pritišću, žalosti i neprestani
bol.
Surova rulja pali žestokom vatrom sve što joj je na putu, plodonosne obrađene
njive i žitne usjeve.
Na sve strane dime se sveti hramovi božji, u privatnim kućama posvuda plamen.
U crkvama bludnice, oko oltara prljavština, jao zločina, i brzonogi konji tu borave
kao u staji. Rulja užasne stvari, Kriste, čini u tvojim svetištima."

Koja ironija kad kršćani predbacuju muslimanima o istrebljivanju naroda, a Amerika ostala čista od 100 miliona Indijanaca, kao i Europa od pagana. Da sve se misionarstvom pokrstilo. Osmnsko carstvo nije bilo med i mlijeko ali poredući ga sa ostalim teokratskim tvorevinama "niža" stalež je bolje prolazila.
Nije to bilo demokratsko društvo da su svi imali ista prava. Muslimani i nemuslimani imali su neke obaveze, obaveza muslimana je bila da idu u pohode, a nemuslimana da plaćaju poreze kako ne bi išli u pohode i kako bi ih muslimani branili, ali nekad su i nemuslimani mogli ratovati u Osmanskom carstvu i vazaliti.
Mi danas možemo vidjeti "zulume" muslimana u pisanim tekstovima, ali zulume kršćana ne možemo, ili su podčinjeni kršćanima bili nepismeni neandretalci ili su ovi zbrisali svaki trag na "pagane".

Retardacija na kvadrat. Čuj kakvim otrovom se oni filuju.

Nitko ne opravdava nestanak indijanaca, niti je ikome drago zbog toga. Vama je drago da je nestalo ne-muslimana negdje na jednom prostoru.
Ta takvi ste i danas u politici u Bosni, samo se nema muda i moć.

Doći ću ja u tvoju kuću. Prisvojiti sve tvoje vrijednosti, pobiti i konvertirati sve muško, silovati ti sestre i mamu i onda ti naplaćivati da te "branim" od neprijatelja.

To i jest džizja.
VRSTE NEVJERNIKA SHODNO NJIHOVOM STANJU (RATOVANJA ILI MIRA SA MUSLIMANIMA)

Ova vrsta nemuslimana se dijeli na dvije skupine:

Prva vrsta – MUSALIMUN (oni koji su u miru sa muslimanima)

To jest, oni koji su pod ugovorom sa muslimanima o neratovanju. Kaže Ibnul Kajjim: "Nevjernici mogu biti od onih sa kojima se ratuje ili od onih sa kojima je sklopljen ugovor o neratovanju. Zatim oni sa kojima je sklopljen ugovor o neratovanju su tri vrste: zimije, oni sa kojima je skopljeno primirje (dogovor) i oni kojima je data sigurnost (od strane muslimana)".[1]

1. Zimije (Ehluz-zimme) su oni koji daju džizju (godišnji porez), oni su pod neprekidnom zaštitom (zimme) muslimanske države. Oni su ugovorili sa muslimanima da se na njih odnose propisi Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer oni borave u muslimanskim zemljama u kojima se sudi po Šerijatu, tj. Allahovom zakonu i zakonu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

2. Oni koji su pod ugovorom (Ehlul-'ahd), tj. imaju dogovor sa muslimanima o neratovanju. To su oni koji su se dogovorili sa muslimanima da borave u njihovoj zemlji, svejedno da li je taj ugovor zasnovan na plaćaju muslimanima materijalne nadoknade ili ne, nad njima se ne primijenjuju islamski propisi kao što se primijenjuju nad zimijama, nego je na njima da ne vode rat protiv muslimana. Oni se nazivaju ehlul-ahd, ehlul-sulh ili ehlul-hudna.

3. Oni kojima je data sigurnost (Ehlul-eman). To su oni koji dolaze u muslimanske zemlje bez namjere da se stalno nastanjuju u njima, a njih ima nekoliko vrsta: izaslanici, trgovci, azilanti, oni koji dolaze radi posjete i slično. Njihov propis je da se ne protjeruju, niti ubijaju, niti se od njih uzima džizja. Onome koji je među muslimanima radi azila (političke zaštite) se ponudi da prihvati islam i Kur'an, pa ako prihvati to je dobro, a ako više voli da ode na mjesto koje mu je sigurno to mu se omogući.[2]

Druga vrsta – MUHARIBUN (oni koji su u ratu sa muslimanima)

To su oni nemuslimani koji nisu zimije, niti su pod ugovorom sa muslimanima o neratovanju, niti im je data sigurnost.
To je Ahdnama.

Shvati već jednom da nas zaboli kita što piše u vašim vjerskim knjigama. Ostavi tu islamsku retardaciju i "opravdanja" za doma.

Ne opravdavaju sigurno Srbi i Hrvati, Englezi su sigurno ponosni svojim kolonijama ,ali ne može se uporediti kršćanski i islamski imperijalizam.

Sve u svemu ostalo je nemuslimana poslije Osmanlija a šta je ostalo poslije kršćanskog imperlijalizma.

Možda oni milijuni muslimana danas u Europi. I ovi novi muslimanski migranti koji dolaze i ne-muslimani im daju šansu za novi život.
Dok u muslimanskim zemjama više nema ne-muslimana, skoro.

Ostavili su i Srbi muslimane na Kosovu, Sandžaku pa pogriješili. Ostavili i Austro-Ugari muslimane u Bosni pa se zajebali.
I nisu vam naplaćivali dodatan porez da vas "brane od neprijatelja".

Stvano ste velika *** od ljudi. I nikad se ni oko čega najosnovnijeg nećete biti u stanju dogovoriti sa ostala 2 naroda.

"Danas" je posljedica Isila, čak je bilo i Jezida, govorimo o Osmanlijama.

Zar je ISIL kriv da su Pakistan, Kuvajt, SA, Iran, i ostale, muslimanske čiste države ? Aj to svojoj smrdljivoj neni prosipaj, razguli.

Dvorac je castle i podjeća na one srednjovijekovne građevine sa vratima koja se podižu i zatvaruju grad dok kod Osmanlija je bilo samo ograđeno zidinama.

Evo jedan engleski.

Mora se priznati da Turci nisu bili najgori osvajači toga vremena, makar suludo je da ih se i hvali, jerbo kad bi im došlo tada su znali poprilično pobit, mučit i porobit stanovničtvo. Makar iskreno, Europa je znala tako tamanit i svoje kršćane (kmetove, vještice... u Americi i kršćane crnce), a kamoli druge vjere. Treba Turce kudit i zgražat se nad njima, ma opet ne bit licemjer i ponosit se previše državnim kršćanstvom Europe u srednjem i novom vieku.