RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Oslo: Tjedan dana poslije kako vidi New York Times

Napisano 30.07.2011. 10:48

Oslo je jedna od najmirnijih i najugodnijih prijestolnica Europe, ali je isto tako podijeljen grad. Zapadni dio grada je bogat, siguran i pretežito bjelački, dok na istoku, u siromašnijem, manje sigurnom dijelu grada žive većinom imigranti, od kojih su mnogi muslimani.

Norveška je nedavno postrožila propise svoje liberalne imigracijske i azilantske politike uslijed dugotrajne javne rasprave o asimilaciji i multikulturalnosti. Unatoč norveškom naftnom bogatstvu i niskoj nezaposlenosti, došlo je do rastuće zabrinutosti zbog povećanja udjela muslimanskog stanovništva, posebice nakon 11. rujna i danske krize oko objave karikatura s prikazom Muhameda krajem 2005. godine, koji su također objavljeni u Norveškoj.

No, muslimansko stanovništvo i dalje raste, a islam je sada druga po veličini religija u Norveškoj. Utjecaj rasta ove religije i sve vidljivijeg povećanja muslimanskog stanovništva u relativno monoetničkoj, liberalnoj i državi jednakopravnosti, dovelo je do jačanja popularnosti anti-imigracijske Stranke progresa, trenutno druge po veličini stranke u parlamentu. A čini se da je navedeno bilo i jedan od okidača za masakr, koji se nedavno ovdje dogodio. Osumnjičeni, Anders Behring Breivik, tvrdi da je bio prisiljen djelovati zbog neuspjeha zvaničnih političara - uključujući i one u Stranci progresa – u zaustavljanju islamskog preplavljivanja Norveške.

Svakako, ovakvi argumenti se čine apsurdno prenapuhani. Norveška, s 4,9 milijuna ljudi, ima nekih 550.000 imigranata, koji čine oko 11 posto stanovništva, a 42 posto njih ima norveško državljanstvo. Procjenjuje se da su polovica iseljenika podrijetlom bijeli Europljani, dobrim dijelom Poljaci i Šveđani, koji dolaze da bi dobili bolju plaću u bogatoj Norveškoj.

No, broj imigranata u Norveškoj u razdoblju od 1995. do 2010. se gotovo utrostručio, a muslimani ovdje, kao i drugdje u Europi, imaju mnogo veće obitelji nego autohtono stanovništvo.

Da li samo iz prostih ekonomskih razloga, ili iz želje da žive s drugim muslimanima, ili pak zbog pogrešne socijalne politike, neki gradovi već imaju brojna imigrantska geta u kojima se jednostavno blokira lagana prilagodba stranaca norveškom jeziku, kulturi i društvu.

U okrugu Furuset na samom istočnom kraju Osla, u vagonima podzemne željeznice će te primjetiti da broj doseljenika nadmašuje domaće Norvežane, koji su većinom napustili ovo područje. Na malom brdu iznad stanice podzemne željeznice je sagrađena nova velika džamija uz Community Center, okružena malim parkom i klupama. U parku se nalazi kip od poltičara Trygve- Lie, bivšeg ministra vanjskih poslova u egzilu tijekom Drugoga svjetskog rata koji je postao prvi glavni tajnik Ujedinjenih naroda, dakle simbol norveškog otpora i ujedno njegove međunarodne priznatosti.

"Kada sam se godine 1976. preselio ovdje, područje je bilo naseljeno samo Norvežanima“, rekla je Lisbeth Norloff, nastavnica norveškog jezika. "Sada Norvežana ima vrlo malo, s tim da još uvijek odlaze odavde. Kako sama kaže -"Drago mi je da su moja djeca odrasla i sada žive drugdje, tako da ne moram brinuti o pitanjima odgoja djece u ovom području."

Naglasila je da u svom razredu u Furusetu, ima samo dvije autohtone Norvežanke od ukupno 40 učenika, a morala je smanjiti nastavne norme, budući da mnogi njezini učenici ne govore norveški kod kuće. "S ovim svi gubimo", rekla je.

"Ovdje u Oslu trenutno ima puno škola, gdje velika većina učenika ne dolazi iz obitelji gdje se govori norveški jezik", rekao je Harald Stanghelle, politički urednik lista Aftenposten. "To je novi fenomen u Norveškoj, s tim i nova tema većine društvenih rasprava."

U principu, rasprava ide u smjeru kako integrirati imigrante u malu zemlju s teškim jezikom, ako imigranti i djeca imigranata nisu u mogućnosti naučiti ga govoriti dobro, čak i u državnim školama.

Iako rasprava ima određenog odjeka i u drugim zemljama Zapadne Europe, Norveška ipak glasi za stabilnu, bogatu zemlju s malom nezaposlenosti, pa natječaj za radna mjesta i ne predstavlja tako veliki problem. Druga ključna razlika je da Norveška, s obzirom na proklamirana načela, ima stalnu tendenciju da ugošćuje neke od najsiromašnijih žrtava svjetskih sukoba - bilo vijetnamski brod s izbjeglicama prije više desetljeća ili aktualno zbrinjavanje somalijskih i eritrejskih izbjeglica.

Naravno, ove izbjeglice nisu dobro obrazovane i mnogi su prošli kroz strašna iskustva, tako da ih se teže asimilira, barem do druge ili treće generacije. Na primjer, mnogi Vijetnamci su u početku imali problema, kao što tvrdi gospodin Stanghelle, ali njihova djeca i unuci rade iznimno dobro u školi i polako se prilagođavaju samoj srži norveškog načina života.

Član Stranke progresa, koji nije htio da se politika upliće u vrijeme nacionalne žalosti i solidarnosti je zatražio anonimnost. Kazao je, kako sada postoji više konsenzusa u Norveškoj za restriktivnijom imigracijskom politikom. "Naša imigracijska politika, kao i naše integracijska politika su bile iznimno naivne, no to je nešto što su sada prepoznale sve naše političke stranke", rekao je.

U prošlosti je bilo kakva kritika imigracije ili azila smatrana rasističkom "ali je to u velikoj mjeri sada promijenjeno", rekao je. "Svake četiri godine imamo izbore i teme o imigraciji i integraciju se sada stalno javno raspravljaju. Mi smo zemlja konsenzusa, ovo je Norveška, svi smo zajedno u tome", kazao je.

Arne Strand, bivši politički urednik novina Dagsavisen, vidi Breivika kao "usamljenog jahača", čiji zbrkani Manifest nije uopće reprezentativan u dominantnom mišljenju u Norveškoj, osim malog dijela ekstremne desnice. No, koliko god Norvežani mrze pomisliti na to, on misli da će ipak masakr imati određeni utjecaj na politiku. "Ovaj napad, odnosno masakr će opet ovu raspravu vratiti u udarne medijske termine, jer su lokalni izbori održavaju sljedeći mjesec", objasnio je.

Rasprava se također vodi među doseljenicima u okrugu Furuset, koji se boje, da pogoršanje odnosa sa etničkim Norvežanima, može naškoditi šansama njihove djece za boljim životom ovdje.

Yemane Mesghina, 39, je došao ovdje prije devet godina kao izbjeglica iz Eritreje, i on je silno zahvalan Norvežanima za izuzetnu gostoljubivost u njihovoj zemlji. Čistač je, koji živi u okrugu Furuset s djevojkom i  malom bebom, jer, kaže on, "ovdje je jeftino" za razliku od vrlo  skupog ostatka grada. Da li se osjeća kao kod kuće u Norveškoj? Nasmijao se. "Velika je razlika kulture i jezika", rekao je. Prema njegovom pričanju u kvartu dominiraju Pakistanci, koji su došli ovdje kao gastarbajteri u 1970-ih i 80-im, kada je Norveškoj bila potrebna radna snaga.

Oko 90 posto ljudi u njegovoj zgradi su Pakistanci, rekao je gospodin Mesghina. I kvart se pomalo stidi zbog pakistanske kriminalne skupine, poznate kao "B Gang."

Gospodin Mesghina kaže da je dobra strana muslimanske većine ta - "što ovdje nema alkohola," rekao je. No, on brine za svoje dijete i o mogućnostima da se integrira u norveški život, pošto je jako malo Norvežanima u okružju.

"Ja sam zabrinut da moj sin neće naučiti pravi norveški jezik", rekao je, "uključujući i sve norveške viceve."

Ali on, poput mnogih ovdje, nije bio pretjerano zabrinut da će ubojstva značila novi pritisak na muslimane. "Najvažnije je ono što većina misli," rekao je. "A većina je u odnosu prema nama korektna."

 

New York Times


Nema komentara

Anketa

Ustavi