• Povratničke tegobe Hrvata (188964)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (165824)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95450)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (92541)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9781
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

U matici bošnjačkoj

Piše: Junuz Blećina

Šefko Omerbašić povede zagrebačku ekspediciju na jedan od dva obračuna katoličanstva i islama prošli petak. U rodnom gradu hanume mu ne doživi ono po što je došao. Ovaj ozbiljni uvod je zapravo malo neozbiljan. Nije tu bilo nikakvog obračuna islama s katoličanstvom, možda neki od nas doista previše čitaju Huntingtona, nego su bile samo dvije utakmice najvažnije sporedne stvari na svijetu. Jedna u dalekom Stambolu, a druga u srcu Bosne i Hercegovine.

No, ono što jest točno je da je IZ Zagreba poslala omladinu na čelu s Šefkom kako bi osjetili djelić atmosfere u Zenici, te daju potporu reprezentaciji države u kojoj ne žive ali je, u teoriji, doživljavaju svojom matičnom, jer se većina njih izjašnjava građanima Hrvatske ali nacionalno Bošnjacima. I tako, gledali njivu, i čekali Džeku da preore šesnaesterac gostiju kao i svi drugi Fanaticosi.

Tek poče tekma kad javiše: Hrvatska u Stambolu vodi 1:0. Razdraga se opisana ekipa, počeše slavit na sred tribina Bilinog polja, sve dok nisu primijetili kako ih okolica malo čudno gleda. I dok im ne reče jedan od domaćina: "Ustaše vode a vama drago? Tiho!"

Utiša se naša ekipa, i u tišini proslaviše još dva gola. Da li bi istim intenzitetom slavili i gol Džeke ili Ibiševića, nećemo saznati, jer ga nisu zabili. Zainteresiraše se pojedini navijači za njih, posebno čuvši im zagrebački naglasak, te je izaslanstvo iz Zagreba, u miru i tišini dostojanstveno čekalo kraj utakmice i bržebolje šmugnulo s utakmice u sigurnost hotela. U pola matične države.

Kaže meni frend razočarano: "Pa oni vas, zapravo i nas, mrze, jednako kao i Srbe. Zašto?"

"Ne znam, možda si slučajno na takvo okruženje naletio, u 'Državi za čo'eka', tj. nacionalsocijalizmu je svašta moguće...", odgovorih.

Misija je definitivno neuspješno završila. Ono što je trebalo postat most, postalo je ponor. A samo je trebao Ibišević zabit a Demirel ne primit, i sve bi bilo u redu, i nikad ne bi poprijeko gledali ustaše, ups, Bošnjake iz Hrvatske, u matici.