Najstupidnija izjava sto sam je na saborovanju cuo, a pomnjivo je da sam ga pratio od dosadnih pozdrava do povijesnih zakljucaka, prenesena je iz Hrvatskog drzavnog sabora i bila je samo srediste problema oko kojeg su se sporovi vodili. Jedna je strana polemicnih gostiju prigovorila drugoj, sto je druga strana priznala, da je na raspravi o hrvatskoj politici prema Bosni rekla i ovo: “Neka Bosna bude cjelovita, makar u njoj i ne bilo Hrvata!” Ta izjava, gledamo li je po posljedicama do kojih bi mogla dovesti, vrlo je blizu onoga do cega bi dovela politika koju nam preporucuju autori “pisma sestorice”. Ta izjava, gledamo li je kao promisljeno politicko polaziste, a ne kao opozicijski stav komu je svrha puko oponiranje, suprotna je onomu za cim tezimo: da sacuvamo i Bosnu i sve Hrvate u njoj. Ta se izjava i svadje oko nje, sto je najpozitivnije, domacina dojmila kao uzaludno gubljenje vremena. U nizu istupa sto su uslijedili, izravno ili neizravno, oni su rekli kako su od pocetka sukoba branili cjelovitost Bosne, kako su, ma koliko se to komu cinilo nespojivo, i stvorili svoju autonomnu jedinicu Herceg-Bosnu da bi sacuvali cjelovitost Bosne. Tko to ne razumije, ili je zlurad, ili ima skrivene namjere, ili je glup. Ako nam je cilj cjelovita Bosna i u njoj Hrvati, onda to ne moze biti unitarna Bosna. Takva bi Bosna dovela do onog sto je govornik na sjednici Sabora istresao, do Bosne bez Hrvata. Za to se nismo morali boriti, to smo i bez borbe mogli imati! Bio je to odgovor na najstupidniju izjavu.

Najteza i najdramaticnija bila mi je izjava don Ante Jelica: “Najveca je nesreca za nas bila kad su mudzahedini klali po Travniku, a Alija Izetbegovic se uvecer na televizijskom ekranu smjeskao uz Papu.” Ako svecenik, iskazujuci svoju nesrecu, iskazuje i nesrecu svoje pastve, onda se mora priznati da im je dan stradanja u Travniku bio dvostruko paklen. Dva su razloga dvostrukoj nesreci. Prvi, crkveni prelati, u silnoj zelji da sacuvaju crkvu i pastvu na bosanskim prostorima, ponekad odvec olako primjenjuju miroljubive metode, jedine koje imaju, i time pokazuju da dovoljno ne poznaju ono sto se u Bosni zbiva. Tako prave vise stete nego koristi, a svojoj pastvi nanose vise boli nego utjehe. Ja znam da crkvi ne preostaje nista drugo nego propovijedanje ljubavi i suzivota, ali, kad se ta dva evandjeoska imperativa prenose iz vjere u politiku, moraju se upotrebljavati samo onda kad od toga ima koristi, i samo onda ako se svojim vjernicima ne nanosi bol. To se ne odnosi samo na Svetog Oca, to se na njega najmanje odnosi. I drugi razlog, poklanja li se ljubav suprotnoj strani, ta strana tu ljubav mora zasluziti. Je li je bio zasluzan Izetbegovic u slucaju sto ga navodi otac Jelic? Alija bi za to, da su ga upitali, imao ispriku: on ne progoni katolicku crkvu i vjernike, on progoni secesioniste i ustase. Ma nemoj! Hrvatima je dosta progona pod atribucijom ustasa i secesionista!

Jedno je sigurno, da su mu dvolicnost prigovorili dok je bio u Rimu, Izetbegovic se ne bi postidio niti bi osjetio griznju savjesti. To sto on cini u skladu je s njegovim etickim nacelima, sto se vidi iz uputa koje u knjizici, slicnoj onima sto su dijeljene po Kini i Libiji, crvenoj i zelenoj, daje svojim pristasama. Knjizicu su napisali Halil Mehtic i Hasan Makic, a naslov joj je Upute muslimanskom borcu. Tiskana je u Zenici 1993. i na koricama ima sliku stalka s otvorenim Kur' anom i sliku jedne od deset Muhamedovih sabalja. Njoj u poglavlju “Laz” o lazi pise ovo: “Samo u tri slucaja je dozvoljeno lagati: kad se zele izmiriti zavadjeni ljudi, bezazleno slagati zeni u interesu mira u kuci i neprijatelju u ratu. Muhamed a.s. je rekao: 'Rat je varka'. U interesu ostvarenja odbrane svojih prava i ciljeva dozvoljeno je, cak i preporucljivo, slagati neprijatelju, dok je laganje u drugim slucajevima u komuniciranju medju muslimanskim borcima haram - strogo zabranjena pojava, pa cak i u najbezazlenijim pojavama.” Ako je to tako da je “preporucljivo slagati neprijatelja”, zasto se ne bi moglo lagati prelatima katolicke crkve ako si u ratu, koji je sam po sebi varka, s njihovom pastvom?