RANO DOBA

Hrvati su po svom dolasku na danasnji teritorij Bosne i Hercegovine potrazili prva zaklonista u rusevinama rimskih zgrada, a kasnoanticke refugije upotrijebili kao svoja uporista za najnuzniju obranu. Njihovi rani tragovi otkriveni su nedaleko Bijeljine, u Vrbljanima kod Kljuca i na gradinama oko zapadnobosanskih velikih polja. Nesto kasnije oni su izgradjivali svoja primitivna utvrdenja u nizinama, sto narod danas naziva "gradiste". Jedno takvo gradiste, zasticeno zemljanim nasipom i palisadama, nalazi se u dolini Ukrine nize Detlaka kod Dervente, drugo u Mahovljanima kod Banje Luke.

Broj otkrivenih objekata predromanickog stila nije velik. Medju njih spada crkva na Paniku kod Bilece,jedna od crkava u Zavali, na Vidostaku kod Stoca i u Vrutcima kod Sarajeva. Sve su one imale pravokutno svetiste i lezene na vanjskim licima zidova. Crkva na Paniku bila je u XII stoljecu oslikana freskama, a ona u Vrutcima jos i opremljena kamenim namjestajem sa pleternim ornamentom. Prema nesigurnim podacima, u Rogacicima kod Blazuja bila je izgradjena sestoapsidalna kruzna gradjevina, po cemu bi se i ona mogla uvrstiti u ovaj skup, ali ciborij sto se u njoj nalazio, potjece iz nesto mladjeg vremena. Kasnoj predromanickoj epohi moguce je pripisati ostatke crkve u Lisicicima, sa malenom apsidom i dvije konhe u istocnom zidu, a lezenama na vanjskom licu.

Kameni reljef Bogorodice s Isusom iz crkve na Vidostaku kod Stoca predstavlja jedini do sada poznati primjer likovne umjetnosti ranog srednjeg vijeka, ali ga je tesko poblize datirati.

Reljef bogorodice iz Vidostaka

U ovo doba osobito je razvijen umjetni obrt, pogotovo zlatarstvo. Mnozina nakita sto je prilagan mrtvacima, jedan je od uvjerljivih dokaza o visokoj kulturi vremena i ekonomskim mogucnostima drustva. Medu najstarije primjerke spada nausnica tipa s obrnutom piramidom iz Velike Kladuse i Kablica Malog kod Livna, obje iz VII stoljeca, a porijeklom iz bizantskih, odnosno mediteranskih zlatarskih radionica. S konca VIII stoljeca potjece kopca kestheljskog tipa od pozlacene bronce sa Duvanjskog polja. Karolinskog porijekla je nalaz pojasne opreme sa Mogorjela kod Capljine, datirane u VIII ili pocetak IX stoljeca. Tome krugu pripada i nalaz zeljezne kopce uz kriz iz Rusanovica na Glasincu. Najveci dio nakita moze se svrstati u dvije kulturne skupine: u dalmatinsko-hrvatsku i panonsku, bolje poznatu kao bjelobrdsku. Nakit prve skupine javlja se vec od IX stoljeca, a pojedini oblici sezu u retardiranim oblicima sve do u XII i XIII stoljece, s tim da mu podrucje ide sve do Drine. Ceste su jednostavne karike, nausnice s koljencima, sa jednom ili vise jagoda, kao i naroskani tipovi. Sve su one radjene u tehnici filigrana i granulacije.

Starohrvatski nakit - Turbe kod Travnika, 7.stoljece

Poznatija su nalazista: Grborezi, Kablic, Cipuljic kod Bugojna i Mogorjelo kod Capljine. U tome nakitu zrcali se jos po posljednji put kasnoanticka tradicija, posredstvom bizantskog zlatarstva sto je zracilo iz romanskih gradova u dalmatinskom tematu, makar su ga tada vec proizvodili slavenski majstori.

Izvanredan primjerak franackog juvelirstva predstavlja jezicac pojasne kopce, izraden od bakrene legure sa pozlatom i natpisnim aplikacijama u srebru. Ukrasen je u tehnici rovasenja geometrijskim i biljnim ornamentom, a na tri mjesta i zivotinjskim prepletom insularnog stila. Izradio ga je kovinar TETGIS u VIII stoljecu, u ranom karolinskom dobu, ali sa izvjesnim elementima kasnomerovinske tradicije.

ROMANIKA

Romanicki impulsi pristizali su u Bosnu I Hercegovinu sa Jadrana i podrucja ugarsko-hrvatske drzave. Buduci da su te oblasti i same predstavljale periferiju Zapada, one su cinile svojevrstan filter u ekspanziji stila, ukusa i ideja. Bosna se, osim toga, nastojala politicki izolirati od teritorija kojim je gospodarila kuca Arpadovica, sto se takoder odrazavalo na intenzitetu kontakata. Slicno ostaloj Evropi, u ovim krajevima je fond spomenika romanickog stila okrnjen mnogim gubicima.

U punini stila bila je izgradena mlada crkva u Vrutcima kod vrela Bosne, crkva na mjestu kasnijeg samostana sv. Nikole u Milima, danasnjim Arnautovicima kod Visokog, starija crkva kod tornja sv. Luke u Jajcu, u Kolunicu kod Bos. Petrovca, Bijeloj kod Konjica, sv. Petra u Zavali, a osobito benediktinska opatija sv. Petra u Polju kod Trebinja, danasnjem Cicevu. Predromanicka crkva na Paniku kod Bilece bila je u XII stoljecu oslikana u italobizantijskom maniru. Neznatni fragmenti fresaka romanickog tipa, sto su otkriveni u rusevinama crkve sv. Stjepana u Vrutcima, govore za isto vrijeme.

U ovu skupinu spomenika spadaju i dijelovi ciborija iz crkve u Rogacicima kod Blazuja, ploca s palmetom i zdralovima sa Carevog polja kod Jajca, kapiteli iz Sarajeva i Kreseva, kao i baza stupa iz Rmanja na Uni. Posebnu skupinu cine objekti opreme iz starije crkve kod tornja sv. Luke u Jajcu, tako skulptura lava-nosaca stupa i jos neki fragmenti. Posebno lijep primjer romanicke skulpture predstavlja broncani korpus iz Mujdzica koji zbog nacina ukrasavanja odjece podsjeca na francuske izradjevine XII stoljeca. Duh romanickog stila bio je u Bosni i Hercegovini do te mjere uvrijezen, da se jos i u narednim stoljecima radilo i gradilo u tom maniru, pa je ponekad tesko razluciti izvorne oblike od onih sto su bili infiltrirani u goticke objekte kao arhaizirajuci elemenat. Primjer takvih nastojanja su dva spomenika u Jajcu: bifora na tvrdavi iz XIV i toranj sv. Luke iz druge polovice XV stoljeca.

Broncano raspelo iz Mujadzica

Jajce, zvonik crkve Sv.Luke, XIV-XV stoljece,rijedak primjer romanicke
arhitekture u BH Jedini je originalni srednjovjekovni toranj u unutrasnjosti
"Balkanskog poluotoka"

Jajce, kula s Kraljevskim portalom

GOTIKA

Najstarija gradjevina gotickog stila na podrucju koji danas pokriva Bosna i Hercegovina je nekadasnja dominikanska crkva sv. Antuna, danas Fethija dzamija u Bihacu. Podignuta je oko 1266. godine, uskoro po promaknucu mjesta u status slobodnog kraljevskog grada (1262. godine). Crkva sv. Nikole u Milima kod Visokog bila je cetrdesetih godina XIV stoljeca izvedena povise rusevine malocas spomenute romanicke gradevine. Zgrada se sastojala od sirokog cetvrtastog prostora za vjernike i izduzenog kora sa trostranim zavrsetkom prema istoku. Uglovi su bili pojacani kontraforima, a prozori siljato zasvedeni i cipkasto perforirani. Vecina drugih crkava imala je pravokutni kor, tako crkva sv. Marije u Srebrenici, Zvorniku, Olovu i Jajcu, te sv. Katarine u Kresevu i sv. Grgura u Kraljevoj Sutjesci. Sve su one pripadale tipu propovjednickih crkava i bile su prema propisima reda jednostavno opremljene.

Prisne veze sa Dalmacijom zapazaju se osobito na spomenicima u Jajcu, tako dijelovi bogato skulptiranih fijala iz crkve sv. Marije, koje se prema nekim elementima mogu pripisati krugu Bonina iz Milana (1429), a poblize nepoznata zgrada na tvrdavi bilaje ukrasena na nacin koji podjseca na opus Andrije Alesija (1430-1504).

Toranj sv. Luke je tipican za specificno bosanski, ali i dalmatinski tradicionalizam. Podignut je izmedu 1461. i 1463. godine kao gradevina sa romanickim gabaritom, ali mu goticki prozor u prizemlju i ostri svodovi u unutrasnjosti otkrivaju pravu pripadnost. To je, uostalom, jedini originalni srednjovjekovni toranj u unutrasnjosti Balkanskog poluotoka.

U pogledu profane arhitekture osobito su znacajne dvije kraljevske rezidencije: Bobovac i Jajce. U opremi Bobovca vidljiv je neposredari utjecaj madzarske dvorske umjetnosti kasnog XIV i XV stoljeca, dok je dvor u Jajcu izveden sav u oblicima dalmato-mletacke kasne gotike. Na nekoliko objekata u Bobovcu zapaza se tzv. mekani stil Parlerove skole iz vremena oko 1400. godine, a medu izvanredno lijepe spomenike spadaju nadgrobne ploce bosanskih vladara iz dvorske kapele.

Krunidbeno prijestolje bosanskih kraljeva u Bobovcu

Na tlu Bosne i Hercegovine sacuvano je iz vremena gotike vise spomenika likovnih umjetnosti i umjetnickih obrta. Vecina ih se cuva u franjevackim samostanima Kraljeve Sutjeske, Kreseva i Fojnice. Bogati i literarno poznati inventar samostana u Srebrenici, Zvorniku, Olovu i Visokom, nepovratno je unisten u doba beckog rata 1683-1699. godine, a kresevska riznica je znatno ostecena u pozaru samostana 1765. godine.

U Kraljevoj Sutjesci cuva se dio gotickog krilnog oltara sa slikom "Poklonstvo kraljeva" na jednoj, a "Kristove muke" na drugoj plohi. Prva strana, dakle, pripada radosnom ciklusu i za prilike kada je oltar bio otvoren, a druga zalosnom ciklusu, kada su krila bila zatvorena. Majstor sutjeskog preklopnog oltara potjece iz neke skole sa jugoistoka Evrope, mozda iz Stajerske, a djelo je moguce datirati u rano XV stoljece. U istoj riznici cuva se jos i lijepi srebreni kalez, iz druge polovice XIV ili ranog XV stoljeca. Dio srebrenog, gravurama ukrasenog kaleza iz Kreseva - nedostaj e mu originalna casa - doima se kao djelo iz istog vremena.

Srebreni pacifikal u Kresevu zanimljiv je zbog graviranih medaljona na krajevima krakova, u kojima su prikazane osobe odjevene tipicno za XV stoljece. Kasnogoticke elemente odaje srebrena i pozlacena kustodija, te srebrena kadionica u istoj riznici. Zlatna vitka kasnogoticka pokaznica sto se cuvala u riznici samostana na Scitu u Rami, unistena je u pozaru crkve za vrijeme drugog svjetskog rata. Od nje se sacuvala samo fotografija.

Pacifikal, riznica franjevackog samostana u Kresevu, XV st.

Kazula sa prikazom Raspeca, Marije i Ivana u sutjeskoj riznici, podsjeca na dalmatinske vezove XV stoljeca. Tipicno goticki oblikovani Korpus, isprelamano drzanje figura u podnozju kriza i karakteristicno naborana odjeca (dijelom nevjesto restaurirana u novije vrijeme), predstavlja izuzetno vrijedan primjer srednjovjekovnog veza.

Kazula s prikazom raspeca,
riznica franjevackog samostana u Kraljevoj Sutjesci, XV st.

Velik broj kaleza kasn.ogotickog stila u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kresevu moguce je tek jednim dijelom datirati u XV stoljece dok je drugi njihov dio blizi XVI, pa i pocetku XVII stoljeca.

Goticki kalez iz riznice franjevackog samostana,
Kraljeva Sutjeska, XIV- XV st.

Od velikog kamenog kriza sa Glamockog polja, danas u Zemaljskom muzeju, sacuvao se je samo donji dio sa nogama Isusa koje su prikovane jedna preko druge, a izvajane naturalisticki, sa pregibom svojstvenim gotici i kasnijim manirima. U polju prosirenog postamenta prikazane su u visokom reljefu dvije osobe: lijeva od njih je veca i obucena u bogato naboranu, u pasu usko stegnutu haljinu, a pregrnuta otvorenom pelerinom. Druga figura je jednako obucena, samo sto joj o pojasu na uzici visi predmet slican torbi. U desnoj ruci ona drzi sveti Gral, a u lijevoj otvoren svitak, mozda evandjelje. Prema ikonograf skim pravilima to su Marija i Ivan. Realisticki tretirana odjeca podsjeca na nacin odijevanja sto je bio uobicajen u kasnom srednjem vijeku, zapravo posljednjim decenijama XV stoljeca, tako da se tu vec osjeca dah rane renesanse. Istom vremenu pripada i broncano vjedro iz Kraljeve Sutjeske, otkriveno na Bobovcu, a koje svojim ukrasima podsjeca na Korvinovu renesansu.

Izmedju nekoliko rukopisa ciji su iluminatori skolovani na Zapadu, istice se Divosevo evandelje iz prve trecine XIV stoljeca, kao i Mletacki zbornik - raskosni rukopis u kojem se na zastavicama kao zaseban ornamentalni motiv isticu krune Kotromanica i anzujski ljiljani. Dva rukopisa su izuzetno vrijedna: Hvalov zbornik i Hrvojev misal. Oba su pisana u Splitu za potrebe hercega Donjih krajeva i kneza splitskog Hrvoja Vukcica Hrvatinica.

Hvalov zbornik je cirilski rukopis na 353 lista pergamene, pisan 1404. godine u Splitu rukom krstjanina Hvala. Kodeks sadrzi dijelove Biblije, neke apokrifne pjesme i manje teoloske rasprave, a bogato je ukrasen minijaturama, zastavicama, inicijalima, pojedinacnim figurama, zaglavljima i portretima.

Oblikovala su ga dva iluminatora. Onaj sto je radio likove apostola s Isusom, Raspece, Bogorodicu na prijestolju, pa inicijale s ljudskim figurama i jos neke ornamente, izvodi to na modroj podlozi sa nesto zlata na okvirima i haljinama. Lica su mu ljubicastoruzicaste boje sa jarko crvenim obrazima, a konture likova i draperija zacrtane su crnom bojom. Umjetnik je pod jakim utjecajem gotickog stafelajnog slikarstva. On je opremio i Hrvojev misal.

Drugi od njihje tipicni minijaturist. Njegovi likovi stavljeni su na zlatnu pozadinu i umetnuti u arhitektonski okvir. Inkarnat im je ruzicast, a kose crvene. Po svom stilu ovaj majstor je tipicni predstavnik dalmatinske goticke skole XV stoljeca.

Minijatura iz zbornika krstjanina Hvala

Luksuznije opremljen od Hvalova zbornika je Hrvojev misal, pisan glagolicom izmedu 1405. i 1407. godine za crkvu sv. Mihovila u Splitu (ili Omisu). Pisao ga je pop glagoljas Butko na 247 pergamentskih listova, a ilustrirao onaj malocas spomenuti iluminator Hvalova zbornika, koji se u ovom svom djelu izrazitije predstavlja kao ucenik neke toskanske goticke radionice kasnog XIV stoljeca. Njegovo su djelo alegorije mjeseci, simbolicni prikazi na pocecima tekstova o muci Kristovoj i likovi svetaca.

Inicijali su ukraseni lisnatim viticama, te glavama apostola i Isusa. Slike su izvedene vrlo zivom crvenom, zelenom i modrom bojom, uz pozlatu nekih mjesta. Crtezi su jasni, a pokreti figura prirodni. Medju simbolima evandjelista osobito se istice lav sv. Marka, a glava sv. Ivana data je realisticki- sto je osobitost firentinske skole. Na jednoj cijeloj stranici prikazan je donator Hrvoje na konju, opremljen na nacin talijanskih vitezova XIV stoljeca.

Minijature iz Misala vojvode Hrvoja

Bastina Hrvata Bosne i Hercegovine u riznicama Zadra i Nina

Posebni dio kulturne bastine Hrvata Bosne i Hercegovine cine mnogobrojna umjetnicka djela nastala na tlu Hrvatske po narudzbi bosanskohercegovacke vlastele. Uz Hrvojev misal, u tu kategoriju ulaze posebno raskosna djela izradjena u plemenitim kovinama (srebru i zlatu), medju kojima se, uz kaleze i mocnike bana Bosne Subica i hercegovackog vojvode Hranica, posebno istice monumentalna skrinja sv. Simuna, napravljena po narudzbi Elizabete Anjou, kceri bana Stjepana Kotromanica. Vecina tih radova cuva se u samostanima i crkvama Zadra i Nina.

Raka Sv. Simuna u Zadru

Raka Sv.Simuna, Glavni oltar u crkvi Sv.Simuna, Zadar

Simun i Bogorodica, sredisnji dio rake

Bozji sud, dio pokrova rake

Ukazanje u snu, nutarnja strana pokrova

Smrt Stjepana Kotromanica, poledjina rake

Elizabeta Kotromanic poklanja Svecu srebrnu raku, dok ispred nje
klece njezine kceri Marija, Jadviga i Elizabeta. Straznja strana rake

Kalezi i relikvije u Zadru i Ninu

Kalez s 8 medaljona. Riznica samostana sv.Marije u Zadru

Mocnik-ruka sv. Asela Biskupa.
Riznica zupne crkve u Ninu

Iz natpisa iznad podnozja razabiremo da je taj mocnik dao izraditi ban Pavao Subic ( totius Bosnae dominus-gospodar citave Bosne ) za dusu pokojnog brata kneza Jurja. Mocnik je datiran u razdoblju 1303.- 1311.