U
emigraciji se javio i s desetak knjiga afirmirao Lucijan Kordic
(1914 Grljevci kod Ljubuskog -1993 Siroki Brijeg), pjesnik
sirokog i tematskog i jezicno-izrazajnog i stilskog raspona. Od
svih pjesnika u emigrantskom dijelu on je najblizi krugovasima.
Ungarettijev djak za vrijeme studija u Rimu, ponio je i u svom pjesnickom
izrazu blagotvorni utjecaj profesora, pa je zaista jedan od rijetkih
hrvatskih pjesnika izvan domovine koji nije bio tradicionalist.
Njegovo pjesnistvo ima svoju lirsku, hermeticnu, i epsku, govornu
dionicu. Jaki nadrealisticki akcenti u zbirkama Zemlja (1951) i
Od zemlje do neba (1953) doveli su ga u trecoj zbirci Pod arkadama
neba (1955) do vizualne poezije i atomskog lirizma ("atomolirizma"),
ali je i njome, kao i sljedecom, Grob u katedrali (1962) i drugim,
sve do apartne poeme Exodus (1964) i posljednje zbirke Probudjene
tipke (1984), razvijao svoju opsesivnu temu: Bleiburg i njegove
tragicne posljedice. Njegove pjesnicke proze koincidiraju s istodobnim
njegovanjem ove forme u domovini.
|