Znacajan je ekspresionisticki pisac i Ahmed Muradbegovic (1898-1971), pjesnik, dramaticar i pripovjedac. Bio je prvi hrvatski knjizevnik iz Bosne koji se "odlijepio" od tradicionalne manire brojnih prethodnika (Rizabeg Kapetanovic, Edhem Mulabdic): napustio je patrijarhalnu romantiku i didakticki realizam, modernizirajuci svoj izraz u skladu s opcim knjizevnim kretanjima u nas. Odmah poslije prvoga rata objelodanio je zbirku pjesama Haremska lirika (1921), koja i pored motivskih osobitosti i neke orijentalne slatkoce ne moze zatajiti da je nastala u sjeni Kranjcevica i Nazora. Vecu samosvojnost pokazao je kao pripovjedac i dramaticar. U zbirkama novela Nojemova lada (1924), Haremske novele (1924), Svijet u opancima (1936) i U vezirovim odajama (1941) ocituju se oscilacije od ostro izradjenih ekspresionistickih poteza do psiholoskih poniranja u srz teme i junaka kojima se bavi. Muradbegovic je promijenio kut gledanja na Bosnu: ne gleda na nju iz nje, nego je gleda izvana, ocima Europljanina, prilagodjujuci svoj izraz, obogacen ekspresionistickim iskustvom, specificnostima tema kojima se bavi. Najvise priznanja stekao je dramama, izvodenim i na stranim pozornicama, medu kojima se izdvajaju Bijesno pseto (1926), ekspresionisticki izrazena provala elementarnih strasti; Majku (1934), Na Bozjem putu (1936) i dr. Ispunjavaju ih snazni eticki sukobi uz provalu divljih nagona. Sukob starog i novog, Europe i Orijenta, tradicionalne muslimanske aristokracije i njezine etike s ekspanzijom europske civilizacije i njenim liberalnijim pogledima u erotskim i vjersko-socijalnim odnosima: to je vazna podloga Muradbegoviceva knjizevnog opusa. Napisao je i dramu o svome zemljaku, vodji pobune bosanskih prvaka 1831. za autonomiju Bosne u Turskoj Carevini i dobrotvoru hrvatskoga katolickog puka (Husein-beg Gradascevic, 1942), te studiju Omer-pasa Latas u Bosni (1944).