|
 Remeta
Zvonimir (Klobuk kod Ljubuškog 1909— Sarajevo 1964) Gimnaziju
je završio u Travniku, a studij prava u Zagrebu; doktorirao 1933.
Radio je kao odvjetnik u Mostaru, Smederevskoj Palanci i Visokom.
Za vrijeme rata bio je član ustaškoga prijekog suda te sudskog vijeća
na suđenju Splitskome odredu u Sinju. Zato je 1945. osuđen na smrt;
kazna je potom pretvorena u doživotni zatvor. Iz zatvora je pušten
1962.
U književnosti
se javio još kao gimnazijalac pjesmama u travničkome đačkom listu
“Nadi”. Potom objavljuje kratku prozu u “Hrvatskoj prosvjeti”, “Luči”,
“Hrvatskoj straži”, “Hrvatskoj reviji” i drugdje. Posrijedi je psihološko-analitička
novelistika s reduciranom radnjom i naglašeno lirskim akcentima
(Vanda, Majka, Zabilješka o jednom sjećanju, Pijanac). Remeta je
autor i triju uspjelih, tematski vrlo srodnih romana. Prvijenac
“Grieh” (1942) naznačio je osnovnu problematiku koja je poslije
samo neznatno varirana: ponori duše, etičke dileme, pitanje odgovornosti
za počinjene postupke, mogućnost katarze, čežnja za čistoćom i harmonijom.
Poput Dostojevskog-na koga se povremeno snažno naslanja-Remeta je
analitik disharmonije u čovjeku i međuljudskim odnosima. Njegova
je pozicija u biti moralistička, a izlaz i rješenja traži u vjeri
i kršćanskoj etici. Težište romana prebačeno je u potpunosti na
psihološki i misaoni svijet karaktera, a jednostavna fabula služi
tek kao sredstvo da se lik suoči s određenim etičkim problemom.
U romanima “Tako svršava” (1943) i “Sentimentalna reportaža” (1944)
tematizira se obiteljski kompleks, posebice nezdrav odnos između
roditelja i djece. Radnja je disperzira a čitatelj s naporom ulazi
u unutarnju dramu likova i složen psihološki mozaik Obiteljske nesreće
različito motivirane, povod su za ispitivanje tajanstvenih strana
ljudske prirode.
Objavljeni
u NDH, štoviše nagrađeni i najvišim državnim nagradama za roman
1943. i 1944. godine-Remetini su romani poslije dijelili sudbinu
svojega autora: bili su proskribirani i prognani iz hrvatske književnosti.
Djela: Grieh,
Zagreb, 1942; Tako svršava, Zagreb, 1943; Sentimentalna reportaža,
Zagreb, 1944.
Kao što je
primijetio suvremeni kritik Ton Smerdel, Remetin stil karakteriziraju
nagle promjene pripovjednoga ritma, “izlomljena” i isprekidana rečenica
te hotimična nedorečenost. Kritičar govori o “poentilističkom načinu
pisanja” u kojem veliku ulogu igra “lirika trenutka”: Remetin poentilizam
rastače epsko jedinstvo u korist impresije, ugođaja, fiksiranja
psiholoških stanja:
Večer povuče
zemlju u svoju sjenu. To bi odjednoć, bez onog tihog pridolaženja,
večer zapravo pade odjednoć. Katja gotovo osjeti, kako se zemlja
nagnu u noć. Kao udes... A njoj se činilo, da če ova noć biti drugčija.
U čemu? To nije ni važno. Ona to stoga i ne zna. Možda bez tih misli...
Ona ustade i
pođe u dvorište. Zaista je bila primietila, da večer još uviek drži
nad njom kupove misli, i neka neobična razpoloženja. Htjela je odvojiti
dušu od toga. Izašla je zato u dvorište, da se malo prošeta.
Božidar sada
sigurno sjedi sam. U zatvoru. U uglu. I tup. On sjedi. Visoko gore
poviše njega je rešetkast prozor. Nebo mu dolazi samo izkosa i škrto.
A možda mu i ne dolazi. Sad se i u njegovu duhu odvija nit one priče,
na koju ona misli.
Zvonimir Remeta, “Grieh”, Zagreb 1942.
|
