|
4.teza o navodnom
srpskom podrijetlu dinastije
Kotromanic i njihovom srpskom nacionalnom "opredijeljivanju"
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Bosanski vladari su sebe nazivali Srbima, kao sto su Srbljem nazivali
i svoje stanovnistvo.
Tvrtko Kotromanic
se krunisao za kralja Srba, Bosne, Pomorja i Zapadnih strana na
grobu Svetog Save u manastiru Mileseva. Da bi istakao jednorodnost
dinastije Nemanjica i Kotromanica, Tvrtko stavlja ispred svog krstenog
imena i ime Stefan, sto znaci "vjencani" (onaj koji je
krunisan). U ovoj povelji Tvrtkovo ime Stefan se istice veoma cesto
(pogledati recimo posljednju rijec u prvom redu), kao sto se u povelji
cesto istice srpska zemlja ili Srblje kao jedina etnicka odrednica.
Na primer u petom redu Tvrtko jasno istice porijeklo "roditelja
mojih gospode srpske". Isto tako, na dnu povelje, na desnoj
strani, je ogromnim slovima istaknuto, na prvom mjestu - kralj Srba.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Komentar:
Prije citata povijesnih analiza koje ce pobiti navedene
tvrdnje, samo kratki osvrt na gore navedene teze:
1. Podrijetlo obitelji Kotromanic je nesumnjivo hrvatsko, sto
se vidi i u sadasnjim varijantama prezimena Kotromanic- Kotroman,
Kotromanovic i Kotromanic, nositelji kojih su u Hrvatskoj i Bosni
i
Hercegovini iskljucivo Hrvati. Takodjer, nije beznacajno da je
nacionalna tradicija bosanskoga kraljevstva sacuvana iskljucivo
medju hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj
( npr. prezime Tvrtkovic je iskljucivo hrvatsko prezime ).
2. Prvi kralj Bosne, Tvrtko 1 Kotromanic je bio, djelomice, i srpskog
podrijetla, iz kraljevske obitelji Nemanjica. No, ako bi se krenulo
u
"genetsku analizu", vidjelo bi se da je u puno vecoj mjeri
vukao
korijenje iz hrvatskih plemenitaskih obitelji. Ono sto je, naravno,
puno
vaznije je dinasticki argument koji mu je posluzio da osvoji jedan
dio zemalja koje su tradicionalno bile u sastavu srpskog kraljevstva.
Njegova titula kralja "Srbljem" je nevazna u smislu odredjivanja
etnickih
znacajki, jer se i srpski car Dusan zvao carem "Srba i Grka",
iako ga nitko
ne stavlja medju potonje. Isto, etnicki, za razliku or teritorijalnog
naziva
( "Srbljem", a ne "Servie" ili "Rascie"
) je smislen ako se uzme u obzir
da je vladao samo manjim i marginalnim dijelom bivsega srpskog kraljevstva
koje je bilo u stanju raspada i previranja.
3. Ono sto je drskost koja ne odgovara istini je njegovo kasnije
preuzimanje titule kralja "Hrvatske i Dalmacije", sto
je politicki trik-
on je takodjer vladao samo dijelovima Hrvatske.
4. Tvrtko nije okrunjen u Milesevu, na Kosovu, nego u Milima, kod
sadasnjeg
Visokog kraj Sarajeva (Malcolm)( iako postoji mogucnost da se kasnije
okrunio i u Milesevu zbog politickog oportunizma )(Djodan).
5. Njegovi istocni, pravoslavni posjedi su realno bili marginalna
politicka
stecevina. I srpski povjesnicari kao Corovic primjecuju da Tvrtko
1 Kotromanic
nije hajao za istocni dio svoga kraljevstva, kao i da se ne nalazi
u sluzbenim
popisima srpskih dinasta ( Djodan ).
6. Njegovo preuzimanje imena "Stefan" ( ili, realnije,
u latinskom nazivu Stephanus )
znaci jedino da se okrunio i za kralja dijela srpskih i pravoslavnih
zemalja.
Njegovo pravo, krsteno ime je Stjepan ili Stipan ( kao i nekih potomaka
), sto
je oznaka katolicke pripadnosti- te dvije varijante su se iskristalizirale
nakon
vjerskoga raskola u 11. stoljecu, sto je bila ustanovljena cinjenica
u 14. stoljecu.
7. Prakticki, cijela politicka, gospodarstvena i kulturna djelatnost
Tvrtka 1 Kotromanica,
kao i njegovih predaka i potomaka, te ostalih bosanskih vladara
i velikasa,
je usmjerena na hrvatski i katolicki kulturno-narodonosni krug-
od vrhunskog
djela gotickog zlatarstva, koje se nalazi u crkvi Sv.Simuna u Zadru,
a nastalo
je na poticaj Elizabete Kotromanic, do mnostva franjevackih samostana
i crkava
u srednjoj Bosni ( Kraljeva Sutjeska, Visoko), do utvrdjivanja gradova
i
gradnje romanickih tornjeva ( Jajce ) te u Splitu napisanih remek
djela kao
sto su Hrvojev misal, kao i zbornik krstjanina Hvala, takodjer narucenih
od
bosanskoga vojvode i splitskoga hercega Hrvoja Vukcica Hrvatinica-
sve to
govori o hrvatskom i katolickom usmjerenju bosanskih vladara i velikasa,
koji
za srpske zemlje i kulturnu bastinu nisu pokazivali skoro nikakav
interes.
Citati
~~~~~~
Klaic
Kao sto su odavno
radili hrvatski i srpski vladari koji su bili "ovjencani",
tako je i Tvrtko svome imenu dodao novo ime Stephanus, sto doslovce
i
znaci ovjencan. Novi kraljevski naslov priznaju Tvrtku ne samo Dubrovnik
i
Mlecani, nego i drugi evropski dvorovi, iako se njegovo "vladanje
nad
Srbijom jos za njegova zivota pokazalo kao fikcija."171
---------------------------------------------
171 Cirkovic, Istorija srednjovekovne bosanske drzave
Malcolm
Upravo su ti sjeverni krajevi iznjedrili sljedecu vladarsku porodicu
u Bosni. Stjepan Kotromanic naslijedio je svog oca u osamdesetim
godinama 13. stoljeca kao vladar jednog od tih teritorija na sjeveru
Bosne i ozenio se kcerkom vladara Macve. Nakon toga je vodio dugotrajnu
borbu za vlast, cije su pojedinosti vrlo mutne, s jednom drugom
bosanskom plemickom porodicom, Subicima, iz bribirskog kraja u sjevernoj
Dalmaciji. Cini se da su Subici vladali starom banovinom Bosnom
za veceg dijela prvih dvaju desetljeca 14. stoljeca i da su jedno
vrijeme bili u prijateljskim odnosima s Kotromanovim sinom, Stjepanom
Kotromanicem.l2 Ali negdje na pocetku dvadesetih godina Kotromanic
je slavio pobjedu: Subic je bio bosanski ban jos 1318. godine, aIi
je Kotromanic 1322. dosao na njegovo mjesto. Kad se jednom domogao
vlasti, poceo je prosirivati bosansku drzavu pripojivsi staroj banovini
nekoliko oblasti na sjeveru. Osvajanjem je dodao tome podrucja zapadno
od banovine, koja su prije pripadala Hrvatskoj a ubuduce ce ostati
u sklopu Bosne. Nakon toga je osvojio i oko dvjesto milja dalmatinske
obale izmedu Dubrovnika i Splita. Godine 1326. anektirao je veci
dio Huma (Hercegovine) te je tako prvi put stvorio od Bosne i Hercegovine
politicku cjelinu. Do tada je Hum bio poprilicno samostalan pod
vlascu lokalnih vladarskih porodica; pa i u vjerskom je pogledu
bio izdvojen jer mu je pucanstvo bilo uglavnom pravoslavne vjere.l3
Kotromanic
je njegovao prijateljske odnose sa stranim silama. Imao je veliku
srecu sto je Kraljevina Srbija, koja je upravo bila u izvanrednom
usponu pod vladavinom Dusana Silnog, bila zaokupljena planovima
da prosiri vlast na jug, na Makedoniju, Albaniju i sjevernu Grcku.
Kotromanic je sklopio ugovore s Dubrovnikom (1334.) i s Mlecima
(1335.) i dobro suradivao s ugarskim kraljem saljuci mu bosanske
postrojbe u pomoc u njegovim pohodima protiv neposlusnih plemica
u Hrvatskoj. Ali dok je god Kotromanic prihvacao i podupirao opstojnost
sizmaticke Crkve bosanske (sto je bila cinjenica, premda je sam
vjerojatno bio pravoslavne vjere), njegovi odnosi s papom nisu mogli
biti dobri. Godine 1340., da bi popravio odnose s papom, pristao
je da franjevci osnuju misiju u Bosni: oni su se vec bili udomacili
na dalmatinskoj obali, ali su do tada vrlo neodlucno pokusavali
prodrijeti u Bosnu.14 Cini se da je i negdje prije 1347. godine
sam Kotromanic presao na katolicku vjeru: u travnju te godine osobno
je pisao papi i zamolio ga da uputi u Bosnu veci broj skolovanih
svecenika koji ce biti "vicni u poucavanju vjere i koji ce
znati narodni govor<5.15 Svi potonji vladari Bosne, osim jedne
eventualne iznimke, bit ce takodjer katolici.16
Franjevci su
uskoro osnovali "Bosansku vikariju", administrativnu jedinicu
koja je poslije obuhvatila mnogo vece podrucje jugoistocne Europe
i protegnula se sve do Rumunjske. (To je proizvelo dodatne komplikacije
u sporu oko bosanske hereze jer se ime Bosne u franjevackim spisima
moglo odnositi, tako reci, na bezbroj grijeha.) Godine 1385. Vikarija
je obuhvacala 35 franjevackih samostana, iako ih je u samoj Bosni
bilo svega cetiri: u Visokom, Lasvi, Sutjesci i Olovu. Do godine
1463. podici ce se jos 12 samostana u granicama bosanske drzave.
Medutim, ni jedan samostan nije smio imati vise od 12 fratara, a
prosjecno su u svakom samostanu zapravo bila svega cetvorica. A
kako su prva tri od cetiri spomenuta samostana bila blizu jedan
drugome u sredisnjem dijelu Bosne, franjevacka teznja da ponovo
zadobiju duse za Rimsku crkvu nije mogla imati bogzna kakav uspjeh
u vecem dijelu zemlje u toj prvoj fazi njihova pohoda.17 Crkvi bosanskoj,
kao sto cemo vidjeti, takodjer je nedostajalo pravog teritorijalnog
ustrojstva, pa je po svoj prilici veci dio pucanstva na selu prakticirao
tek najnizu formu puckog krscanstva, uglavnom bez svecenika.
Kad je Stjepan
Kotromanic pokopan u franjevackom samostanu u Visokom 1353. godine,
on je ostavio za sobom bosansku drzavu nezavisnu, bogatu i mocnu.
Ipak, njena je stabilnost jos ovisila o suradnji plemickih porodica
koje su imale svoja snazna uporista u razlicitim dijelovima zemlje.
Sinovcu koji je naslijedio Kotromanica, Stjepanu Tvrtku, bilo je
svega petnaest godina pa nije imao ni autoriteta ni vojne snage
da odrzi na okupu sve te centrifugalne sile. Istodobno je ugarski
kralj jedva cekao priliku da iskoristi podjele u Bosni kako bi se
ponovo domogao izgubljenih teritorija. U prvih 14 godina svoje vladavine
Tvrtko je morao suzbijati pobune u Bosni i ugarska presezanja; godine
1366. bio je cak prisiljen potraziti utociste na ugarskom dvoru
jer je skupina bosanskih plemica ustolicila na njegovo mjesto njegova
brata Vuka. Ali vec 1367. godine - ocito uz pomoc ugarskog kralja,
koji je shvatio da je izazvao nemire od kojih ni Tvrtko ni on nece
imati nikakve koristi - Tvrtko je opet u Bosni na vlasti.18 Otada
mu ugarski kralj ne zadaje vise mnogo briga jer je zaokupljen dogadjajima
na sjevernim granicama Ugarske.
Zatim je Tvrtko
obratio pozornost na jug. Veliko srpsko carstvo raspalo se bilo
vrlo brzo nakon smrti svoga tvorca Stevana Dusana 1355. godine.
Jedan od srpskih plemica koji su nastojali prigrabiti sto vise teritorija
od ostataka carevine bijase Lazar Hrebljanovic, koji je vodio zamrsenu
borbu za vlast s ostalim plemicima u jugozapadnoj Srbiji, u Humu
(Hercegovini) i Zeti (Crnoj Gori). Tvrtko je pruzio Lazaru potrebnu
pomoc, pa je bio nagradjen pri kasnijoj razdiobi plijena sirokim
pojasom teritorija juzno i jugoistocno od Bosne: dijelovima Huma,
Zete i juzne Dalmacije (ukljucujuci i dio morske obale izmedu Dubrovnika
i Boke Kotorske) i onim sto je poslije postalo Novopazarski sandzak.
U ovom posljednjem dijelu nalazio se i manastir Mileseva u kojem
su se cuvali posmrtni ostaci Svetoga Save, jednog od najvaznijih
svetaca u povijesti Srpske pravoslavne crkve. Godine 1377. Tvrtko
je proslavio svoj uspjeh tako sto se u Milesevi okrunio za kralja
- ne samo Bosne nego i "Srbljima".* Medutim, ovaj je posljednji
detalj bio samo znak prilicno pompozne dinasticke samohvale, u skladu
s impozantnim dvorom u bizantskom stilu sto ga je ustrojio u svojoj
kraljevskoj tvrdi na Bobovcu. Tvrtko je doista bio potomak utemeljitelja
srpske dinastije Nemanjica, ali nikad nije ozbiljno pokusao zavladati
Srbijom.19
Njegove politicke i teritorijalne ambicije lezale su na drugoj strani.
Najprije je pokusao razviti novu trgovacku luku na sjevernoj strani
Boke kotorske: nazvao ju je Novi (danasnji Herceg-Novi, prije poznat
i pod imenom Castelnuovo). Medjutim, to je naljutilo dubrovacke
trgovce, a Bosna je odvec ovisila o Dubrovcanima u gospodarskom
smislu da bi bilo mudro prkositi im, pa se presutno odustalo od
nauma da se trgovacki putovi skrenu s Dubrovnika na Novi. Dotle
je, nakon smrti ugarskog kralja 1382. godine, izbio gradjanski rat
u Hrvatskoj, pa je tu mogao doci do bogatijeg plijena. Udruzivsi
se s jednom od najmocnijih hrvatskih porodica u sukobu, Tvrtko je
poslao svoje postrojbe u Dalmaciju i zauzeo svu morsku obalu (pa
i nekoliko otoka), osim Dubrovnika, koji je ocuvao svoju nezavisnost,
i Zadra, koji je bio pod mletackom vlascu. Mleci su imali velike
ambicije u toj regiji pa ce nakon Tvrtkove smrti osvojiti veci dio
dalmatinske obale. Medutim, trenutacno je Tvrtko bio na celu znatno
prosirenog Bosanskog Kraljevstva koje je prigrabilo i neke dijelove
sjeverne Hrvatske i Slavonije: u posljednju godinu-dvije prije smrti
1391. godine nazivao je sam sebe i "kraljem Hrvatske i Dalmacije".20
---------------------------------------------------------
12 O razdoblju
Subica vidi Thalloczy, Studien zur Geschichte
Bosniens, str. 46-48
13 Fine, Late medieval Balkans, str.275-279
14 D.Mandic, Franjevacka Bosna, str.17, 39
15 Fermendzin, ur., Acta Bosnae, str.28
16 Fine, Late Medieval Balkans, str. 281.
17 Ibid., str. 281-282
*Ovdje iznosim tradicionalnu teoriju prema kojoj je Tvrtko okrunjen
u Milesevi. Medjutim, nedavna su istrazivanja pokazala da se on
nije okrunio u Milesevi, nego u mjestu Mile, ncdaleko od Visokog,
u sredisnjoj Bosni. Vidi Andjelic, Bobovac i Kraljeva Sutjeska,
i Dzaja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Nercegovine, Dodatak
1.
18 Ibid, str. 368-370
19 Ibid, str. 384-386; Klaic, Geschichte Bosniens, str. 201-203;
Cirkovic, Istorija bosanske drzave, str. 135-140
20 Fine, Late Medieval Balkans, str.394-398
Djodan ( o podrijetlu
Kotromanica )
Podrijetlo obitelji
Kotromanic
Sve sto se zna o toj vladajucoj obitelji upucuje na to da njihovo
prezime nije njemackoga podrijetla kako se nekada tvrdilo. To mora
biti pridjevak koji je ta stara hrvatska i domaca vladalacka obitelj
u Bosni dobila tijekom vremena. Buduci da je ime Kotromanic bilo
opcepoznato pocetkom XIV. stoljeca, to je i morao nastati tijekom
XIII. stoljeca ili u drugoj polovici XIII. stoljeca. Ladislav Kumanac
(1290) dobio je svoj pridjevak po svojoj majci Kumanki. Tako isto
i Andrija Mlecanin (1301).
"Nase
je misljenje da je i naziv Kotromanic u bosanskoj banskoj kuci dosao
po majci iz poxodice kneza Kotromana, koji se spominje medu svjedocima
u splitskoj darovnici hrvatskoga kralja Stjepana godine 1063."156
Taj pridjevak
nije vjerojatno prvi dobio ban Stjepan I, otac Stjepana Kotromanica,
jer je njegova majka bila Subiceva, tetka hrvatskoga bana Pavla
I. Subica. Najvjerojatnije je da je taj naziv prvi nosio Stjepan
Prijezda Veliki, cija je majka morala biti iz kuce spomenutoga kneza
Kotromana. Naziv Kotromanic je, cini se, nastao odmah poslije smrti
bana Kulina, kako je zabiljezio Orbini, . premda to prezime nema
korijena i ne potjece od oca Kotromana nego od majke Kotromanicke.
Ovdje valja
napornenuti da knez Kotroman nije bio jedini Hrvat koji je u srednjem
vijeku nosio ime s nastavkom 'man'. Takve nastavke u imenu imali
su i drugi kao Dragoman Prevdic god. 1240,157 Dragoman Sakatar god.
1286/91, Milman u Dubrovniku 1361. god,158 Gurman i Giarman 1367.
i 1369. god. iz
krizevacke zupanije. Slavenska imena ne nose ni petorica brace koji
su
po legendi doveli Hrvate na Jadran: Klukas, Lobelos, Kosences, Muhlo,
Hrvat. 159 I u nase doba postoje takva imena: Vukoman, Vukomanovic,
Siman, Simanovic, Kicmanovic itd. Veliki broj hrvatskih prezimena
dobiva nastavak -an sto takodjer svjedoci o iranskim korijenima.
------------------------------------------------------------------
156 Farlati, Iz Hrvatske zemlje BiH, str. 261.
157 D. Mandic, bil. 177, str. 217. (Farlati Illyricum Sacrum III,
str. 185.J 158 Isto, bilj. 181, Smiciklas, Cod.dipl.II, str. 97.
159 Isto
Djodan ( o vlasti
Kotromanica )
Bosna postaje
kraljevina
Nakon sredjivanja
prilika u zemlji i unutarnjeg ucvrscenja izmedu godina 1366. i 1370,
a narocito nakon pobjede nad velikasem Nikolom Altomanovicem 1373.
i zenidbom s bugarskom princezom (carevom kceri) Dorotejom 1374.
godine, u Tvrtku je sazrijevala nakana da uzme kraljevski naslov
i da se proglasi suverenim, nezavisnim vladarem. Na tu ga je zamisao
mogao potaknuti kralj Ljudevit, pa i njegova supruga, kci vidinskoga
cara Stracimira koji je vladao manjom drzavom nego sto je bila Tvrtkova.
Ljudevit se dao okruniti i krunom poljskoga kralja, a otac njegove
supruge nazivao se carem Bugara premda je postojao jos jedan bugarski
car. Bilo je to feudalno razdoblje kad su se i velmoze rado kitile
titulama, pa i kada te titule nisu puno znacile. Na to ga je potaknuo
i raspad susjedne Raske (Servije) nakon smrti toboznjega cara Urosa
Nejakog (1371).
Kako ne bi
izazvao gnjev kralja Ljudevita, svoga suverena, Tvrtko ne uzima
najprije naziv kralja Hrvata, nego se okrunio sasvim tiho i gotovo
potajice pa se iz suvremenih vrela ni ne zna kada i gdje se okrunio.
Tek 250. godina kasnije Orbini je zabiljezio, kao jedini izvor,
da se to dogodilo u Milesevu u Podrinju, no ni u Milesevu nema za
to dokaza. Veliko je pitanje je li se Tvrtko proglasio kraljem jednom
u Milesevu ili jos ranije u Bosni. Lj. Thalloczy misli da se Tvrtko
nije okrunio u Milesevu u Podrinju nego u Milima, koje bi se po
njemu nalazilo kod Kljuca u zupi Banici.202
M. Perojevic203
u Povijesti hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine tvrdi kako je
skoro sigurno da se Tvrtko okrunio najprije u Milima, a zatim i
u Milesevu. To misJjenje dijeli i D. Mandic.204
Tako se Tvrtko
proglasio kraljem Bosne u Milima na grobu svog velikog strica Stjepana
II, a onda, koji mjesec kasnije, u Milesevu, jer je krivo mislio
da ima neko pravo i na rasku (servijansku) krunu, a zbilja je samo
drzao tek maJi dio raske zemlje i bio u daleku srodstvu s Nemanjicima
i to po tankoj zenskoj lozi. "U svojoj povelji Dubrovcanima
od 10. travnja 1378. kralj Stjepan Tvrtko izricito kaze da je bio
ovjencan s dva kraljevska vijenca, najprije onim bosanskoga kraljevstva,
pa onda u servijanskoj zemlji. Njegove su rijeci: 'spodobi me (Krist)
sugubim vincem iako obaja vladicastvaja ispravlati mi, pr'vije od
ispr'va v' bogomdarovan'niji nam' zemli Bosni, potom ze gospodu
mojemu Bogu spodobl'u me naslidovati pristol' moih praroditel',
gospode sr'b'ske... mene ze videsu zemlju praroditel' moih' po nih'
ostavl'su i ne imustu svojego pastira. Iidoh' v' sr'b'skuju zemlju
zelaje i hote uskripiti pristol' roditel' moih' i tamos' dusu mi
,vincan' bih' Bogom' darovanim mi vincem' na kraljevstvo praroditej'
moih'".205
Kruna bosanska, kojom su se vjencavali (krunili) bosanski kraljevi
ili, bolje,
kraljevi Bosne, jer je Bosna pokrajina Kraljevstva Hrvata, i u svojim
je pe~atima slikali, jako se po obliku razlikuje od krune raskih
kraljeva. To je vidljivo iz freskopisa kralja Milutina u Gracanici
1321. godine, kao i kralja i cara Dusana 1346. godine u Lesnovu.
Naime, raska (servijanska) kruna imala je oblik kape odozgo zatvorene
s gornjim klobucastim dijelom.206 Bosanska je kruna bila naprotiv
kao otvoreni vijenac, nad kojim su se isticali stilizirani ljiljani,
u obliku krizica, te je veoma slicila kruni hrvatsko-ugarskih kraljeva
iz dinastije Anzuvinske. Kruna kraljeva Bosne cuvala se u Bobovcu
i s tom su krunom bili okrunjeni svi kraljevi Bosne poslije Stjepana
Tvrtka I. Oblik bosanske kraljevske krune jasno raspoznajemo na
pecatnjacima kraljeva Bosne i na njihovu novcu.207
Znacajno je
da je upravo tu i jedino tu krunu imao i Stjepan Tvrtko I. u svome
pecatnjaku.208 Sve to govori da bosanska kruna oponasa krune Anzuvinaca,
a s tom je krunom Stjepan (Stipan) Tvrtko I. i okrunjen. Drugi put
je samo proglasen za kraJja Rasana, a ako je krunjen onda je to
morala biti imitacija krune raskih kraljeva ciji lik nije ocuvan
u diplomatskim dokumentima niti na freskama bosanskoga kraJjevstva.
Ako je Tvrtko
krunjen raskom krunom onda je to bilo jedino zbog danka koji se
zvao Mitrovdanski prinos. Tako misle Mihailo J. Dinic i D. Mandic.2°9
Taj su prinos Dubrovcani placali raskim kraljevima.210
Da je Tvrtko
I. okrunjen najprije kao kralj Bosne svjedoci kliski trgovac RadiC
koji Tvrtka I. naziva "kraljem Bosne" prije 18. listopada
1377. Naime, u pismu koje je Radic posJao u Dubrovnik oko 5. studenog
1377. stoji:
"Pismo
je stiglo u Podvisoko, i ja sam po nalogu kralja Bosne sa svim suknom,
koje sam donio iz Dubrovnika, otisao s njegovom vojskom; ja sam
poslao jednoga brzotecu s recenim pismom, a taj je brzoteca krenuo
iz Bosne s tim pismom, koje je nosio, bilo orobljeno u Porimu (vise
Mostara) i recena pisma bila su poderana i brzoteca se povratio
u Podvisoko."211
U navedenom
pismu Radic zove Tvrtka I. kraljem Bosne, i to prije 18. listopada
1377. Tako on kaze da mu je "kraJj Bosne" naredio da podje
s njegovom vojskom te da je on zbog toga 18. listopada poslao teklica
u Dubrovnik s pismom. Na podlozi toga suvremenog svjedocenja Stjepan
Tvrtko I. bio je kralj Bosne prije 18. listopada 1377.212
Iz dubrovackih
suvremenih biljezaka od 15. i 21. travnja 1377. godine koje je Dinic
objavio, jasno se vidi da Stjepan (Stipan) Tvrtko nije bio kralj
do kraja travnja 1377. godine. U biljesci od 21. travnja nalazimo:
"Gospodin
Nikola Gundulic, poslanik koji ce ici gospodinu banu Bosne, ne ce
moci boljim nacinom od spomenutoga Bana dobiti novac, koji isto
gospodin Ban ima dati recenomu Marinu de Benvignuto, nego da receni
novac upise, kako hoce i zadovoljavaju se u racun primitka Jurja
Bocksa (Bochxa), carinarnika recenoga gospodina bana..."213
U spomenutom
sluzbenom zapisniku dne 21. travnja Tvrtko se nazivlje cetiri puta
banom Bosne. Zbog toga treba zakljuciti, kao sto je naprijed navedeno,
da se Tvrtko I. koncem ljeta ili pocetkom proljeca proglasio kraljem
BOSNE i okrunio novopripremljenom bosanskom krunom skovanom po uzoru
na anzuvinsku krunu. Medjutim, brzo je shvatio da mu samozvano bosansko
kraljevstvo ne pruza legitimitet jer je Bosna sastavni dio KRALJEVSTVA
HRVATA, pa ga nitko nece priznati, jer je kraljevsku krunu mogao
dodijeliti samo rimski Papa ili rimsko-njemacki car. Ali Papa ne
bi priznao Tvrtkovo samoproglasenje za kralja Bosne zbog hrvatsko-ugarskog
kralja Ljudevita, a ni njemacko-rimski car zbog svog sina Sigismunda
(Zigmunda), odredenoga za prijestolonasljednika kralja Ljudevita
koji nije imao sina nego dvije kceri (Mariju i Jadvigu), a Marija
je bila Sigismundova zarucnica.214
Zato je Tvrtko
morao nekako opravdati titulu kralja kako bi je mogao braniti pa
da je i drugi priznaju, te je prionuo da postigne neke uspjehe u
osvajanju raskih krajeva i da se proglasi kraljem Raske, odnosno
nasljednikom raskih (servskih ili serbijanskih) kraljeva.
Kao sto se
samozvani car Dusan proglasio kraljem "Grka i Serblja"
tako se i Tvrtko za pocetak nazva "kraljem Srbljem, i Bosnom
i Primorjem", a zapravo mu je krajnji cilj bio postati kraljem
Hrvata. Tvrtko dalje izmislja rodbinske veze
koje bi mu to omogucavale i proglasava se srodnikom kuce Nemanjica.
Uistinu, Tvrtkova baba Jelisava bila je kci raskoga raskralja Stjepana
Dragutina, ali je Dragutin bio ozenjen hrvatsko-ugarskom princezom,
katolkinjom, zbog Cega je bio i protjeran iz Raske, pa je to pravo
na rasku krunu i time bilo posve nejako. Tvrtko je, naime, bio rodak
Urosu Nejakom po tankoj lozi u cetvrtom koljenu.
"Ali stvarno
Tvrtko 1377. godine nije imao zakonito pravo na srpsku krunu. Tada
je jos zivio Jovan Uros, sin Dusanova brata Sinise (1371), koji
je do god. 1381. vladao Tesalijom i tada se zakaludjerio. Po srpskom
nasljednom pravu Jovan Uros je imao nedvojbeno pravo na srpsku krunu
i pred tim je Tvrtkovo pravo bilo bez temelja. Vise nego Tvrtko
imali su pravo na srpsku krunu i braca Dejanovici, Dragisa (t 1378)
i Konstantin (t 1395), sinovi Dusanove sestre Teodore (Eudoksije),
koji su vladali u sjeveroistocnoj Makedoniji. Oni su bili u srodstvu
sa zadnjim srpskim carem Urosom u drugom koljenu, a Tvrtko je bio
tek cetvrto koljeno. Pred Tvrtkom je imao vise prava i Lazar Grebeljanovic.
Njegova zena
Milica, kci kneza Vratka, praunuka najstarijeg sina Nemanjina Vukana,
bila je za dva koljena dalje u rodu s Urosem IV Nejakim. Tvrtko
je bio kralj tudje zemlje, Bosne, i naslov srpskog kralja prisvajao
samo radi svojih ciljeva, a ne radi interesa srpskog naroda... On
se brinuo samo za to da oja~a bosansku drzavu. Srbija je u to vrijeme
bila carevina, a Tvrtko ne uzima naslov cara Srba (i Grka), nego
samo kralja Raske. Za cara Dusana naslov kralja nosio je njegov
sin Uros, a za ovoga se 'kraljem Srbljem i Grkom' naziva Vukasin,
vladar makedonskoga dijela srpske drzave. Kruneci se i nazivajuci
kraljem, a ne carem srpskim, Tvrtko je pokazao da njemu nije pred
ocima opci interes srpske drzave niti da on misli 'ispravljati',
okupljati i obnavljati srpsku drzavu. On je 1373. god. nakon poraza
Nikole Altomanovica otkinuo komad od stare Rase, nazvan Podrinje,
i ujedinio ga s Bosnom, ali to je ucinio samo da u onom kraju svoje
drzave dode do naravruh granica u razmednim planinama izmedu pritoka
rijeka Drine i Morave. Godine 1377. zaposjeo je Travunju, a 1385.
god. Kotor, stare hrvatske zemlje. U cijelom svom zivotu Tvrtko
nigdje nije pokazao ni najmanje nastojanje da 'ispravJja', jaca
i ujedinjuje stare srpske zemlje u porijecju rijeka Rase i Ibra,
a jos manje nove srpske zemlje niz tok rijeke Vardara kamo su veliki
srpski vladari sirili svoju drzavu. Tvrtko je malo mario i za osvojeno
Podrinje. Iz izvora nije poznato da je ikada poslije krunidbe onamo
zalazio ili stanovao. Tvrtko je imao po svoj Bosni, u Zahumlju i
Primorju, na desetke svojih dvoraca, ali nam nije poznato, da su
on ili koji njegov nasljednik imao kakav dvor u starom raskom Podrinju.
Kad se krunio srpskom raskom krunom, Tvrtko dakle nije imao pred
o~ima srpsku drzavu ni srpski narod, nego samo Bosna i njezini interesi.
Kruna staroga i poznatog kraljevstva raskoga sluzila mu je kao sredstvo
da postigne medunarodno priznanje samostalnosti Bosne i da se domogne
Mitrovdanskog prinosa, koji su Dubrovcani placali raskim kraljevima."215
Takvo misljenje zastupaju i srpski povjesnicari. Naime, vec je Corovic
uocio da Kotromanici nisu marili za Rasku (Serviju), pa veli da
ni u jednom od srpskih rodoslova nema spomena vladara iz kraljevske
kuce Kotromanica.2l6
Tvrtko se proglasuje
kraljem Hrvata
Godine 1385. Stjepan Tvrtko I. dobio je Kotor od svoje rodice kraljice
Marije i njezine majke Jelisave na miran naCin.2l7 Daljnjih godina
za dinastickih borba izmedu hrvatskih ustasa, bra~e Horvata i Palizne
protiv kralja Sigismunda, Tvrtko je podupirao hrvatske ustase, i
preko njih se sirio na uzi hrvatski prostor. Tako je najprije zauzeo
zemlje koje mu je oduzeo kralj Ljudevit I. (t 1382), Tropolje (Duvno,
Hlivno i Glamoc) ili Zapadne strane, zatim zadnji dio Zahumlja i
Krajinu izmedu Neretve i Cetine. Kad je godine 1390. svoju drzavu
prosirio na veci dio kraljevine Hrvatske i Dalmacije, naime od Cetine
do Zrmanje, prozvao se je kraljem Hrvatske i Dalmacije. Kako citamo
u jednoj povelji od 1. kolovoza 1390, izdanoj u Splitu, Tvrtko je
tada nosio naslov: "Stjepan Tvrtko, Bozjom milosti kralj Raske,
Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja."218
"Prije nego je mogaa ucvrstiti nove tecevine u Hrvatskoj, kralj
Tvrtko umra je sredinom veljace 1391. u 52. ili 53. godini zivota.
U Dubrovnik je stigla vijest o njegovoj smrti dne 17. veljace 1391.
Stanko Kromirjanin, dijak tepcije Batala, zabiljezio je, da je svoj
rukapis napisao 'od roenija sina bozja 1393. lito, po umr'ti krala
Tvr'tka."219
"Stjepan
Tvrtko I. bijase poslije smrti kralja Petra (1097.) jedini vladar
hrvatske krvi (Tvrtko bijase kroz cijeli zivot katolik), koji je
u svojoj drzavi skupio _ velik dio Hrvata..."
'Granice Tvrtkove
drzave ne dadu se lako odrediti'... Ali nesumnjivo je to, da je
u njegovoj vlasti bilo glavno podruCje stare hrvatske drzave s uzom
Dalmacijom sve od Zrmanje do Kotora, osim Zadra i Dubrovnika. Na
sjeveru je bila granica Sava od Gradiske do usca Drine osim bijeljinskog
trokuta. Na istoku bijase granica Drina i razvodje izmedu Uvca i
Zapadne Marave. Na jugu je bila suha meda od Kotora preko Onogosta
(Niksic - S.D.) i Bjelopolja na izvor Uvca. °
Tvrtkova drzava je obuhvatala oko 68.000 cetvornih kilometara. Od
toga ot- pada izravno na (uze) hrvatske zemlje 25.000 cetvornih
kilometara i to na juznu ~ rvatsku s dalmatinskim gradovima i otocima
oko 10.000 cetvornih kilometara, na Bosnu oko 14.000 cetvornih kilometara
(Zavrsje, Donji Kraji, Hum do Neretve). Kraljica Marija i Zigmund
zadrzali su ipak veci dio Hrvatske, oko 51.000 tvornih kilometara
(bez Srijema).220
Ustvari, cijela
Tvrtkova drzava osim oko 8.000 Cetvornih kilometara, Sto se odnosilo
na rasko Podrinje, bila je povijesna hrvatska zemlja, tako da je
oko 60.000 Cetvornih kilometara Tvrtkove drzave i oko 55.000 cetvornih
kilometara, koliko su drzali Marija i Zigmund, dijelilo tadasnju
Hrvatsku u dva kraljevstva kao sto je bila i Bugarska podijeljena
izmedu dva cara, a Srbija izmedu Urosa i Vukasina. U daba feudalne
oligarhije i drugi su se narodi dijelili i na pedesetak drzava,
kao primjerice Nijemci. Tvrtka je naslijedio njegov rodak, i tako
redom do Stjepana Tomasevica. Pod tim vladarima Bosna se opet vraca
u sastav hrvatsko-ugarskog kraljevstva premda i dalje nosi naslov
Kraljevina Bosna.
-----------------------------------------------------------------
203 Lj. Thallozcy,
GZM XVIII, 1906, str. 419.
204 M. Perojevic, Povijest Hrvatskih zemalja BiH I, str. 314.
205 D. Mandic, isto, str. 242.
206 Stojanovic, Povelje, 1/1, str. 76.
207 Historija naroda Jugoslavije I. Zagreb, 1953, str. 384, tabele
28. i 31.
208 Stojanovic Ljubo, isto V. Klaic, Povijest Hrvata II/I, str.
77. i 83, 199; 217; Povijest Hrvatakih zemalja BiH I, str. 676-684.
209 Cremosnik G., Bosanske i Humske povelje srednjeg vijeka, II,
GZM, N.S. IV/V, 1950., st4. 105-195.
210 M. J. Dinic, O krunisanju Tvrtka I, za kralja, Glas srp. kr.
akad, knjiga 147, II. razred, Beogra.d 1932, str. 137.
211 D. Mandic, isto, str. 243.
212 K. Jiracek, Die Handelsatrassen, Prag, 1916, str. 60; Dinic,
isto, str. 140.
213 Dinic, isto, str. 140.
214 Isto, str. 136.
215 Klaic, Povijest Hrvata II/1, str. 136.
216 D. Mandic, isto, str. 245-246.
217 V. Corovic, O dinastiji Kotromanica srpski letopisi ne vode
racuna; Resetarov Zbornik, Dubrovnik 1935, str. 55.
218 Ljubic, Listine IV, str. 221.
219 Isto, str. 283.
220 D.Mandic, isto, str. 247
Djodan ( o vlasti vojvode Hrvoja )
Hrvoje Vukcic
Hrvatinic
Hrvoja su mnogi nazivali stvarnim kraljem Bosne. Na jednom viteskom
natjecanju u slavu izbora Sigismunda za njemackog cara, medju inima,
bili su najsjajniji Hrvati hercega Hrvoja. U slavu krunjenja Sigismunda
za cara Njemacke "odrzan je u Budimu 22. svibnja kongres knezova,
velikasa i vitezova iz citave Europe. Medju prisutnim odlicnicima
nasli su se onda u Budimu bosanski kralj Stjepan Ostoja, austrijski
vojvode Albreht V i Ernest, srpski despot Stjepan Lazarevic pa krbavski
knez Karlo Kurjakovic, dva kneza blagajska (Babonica), zagrebacki
biskup Eberhard, Ivan Morovic, a od bosanskih velmoza bili su dosli
veliki vojvoda Sandalj Hranic, knez Pavao Radinovic i splitski herceg
i veliki vojvoda bosanski Hrvoje Vukcic sa svojom zenom Jelenom.
Hrvoja poljski ljetopisac zove 'kraljem bosanskim'. Zapazena je
na osobiti nacin druzina Hrvojeva, njegovi vitezovi, 'visoki i krepki
ljudi, a u borbi srcani i hrabri'.
U Sigismundovu
ratu protiv Mlecana nije sudjelovao herceg Hrvoje bojeci se da mu
Mlecani ne otmu Split i otoke. To su mu sa svoje strane zamjerili
Trogirani, kojima je prijetila pogibao od Mlecana, pa ih je stoga
Sigismund onako tjesio iz Bihaca.
Dvostruka je
bila namjera hercega Hrvoja i ona ga je konacno upropastila. Njegovoj
moci mnogi su zavidjeli pa je medju ugarskim i hrvatskim i bosanskim
velikasima stekao velikih neprijatelja."255
Medjutim, herceg
Hrvoje imao je zadovoljstinu da je savladao vecinu svojih neprijatelja,
a posebno ugarsku vojsku. Nas je velikas jedno vrijeme bio vicekralj
Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, veliki vojvoda bosanski i herceg
splitski i tako se u njegovoj vlasti nadjose sve hrvatske zemlje,
jer ih je Vladislav Napuljski sve podvrgnuo vlasti hercega Hrvoja
prije nego sto je kao okrunjeni kralj Hrvatske i Ugarske pobjegao
u Napulj. Jajce je tada bilo zbiljski glavni grad hrvatskih zemalja
ili zemalja KRALJEVSTVA HRVATSKOG. Hrvoju je ipak, unatoc sve
mu, uspjelo objediniti Bosnu u borbi za obranu njezine autonomije
protiv ugarskih presizanja.
"U Bosni
je bilo nastalo previranje. Sva se Basna sblizila protiv Ugarske.
Stranke kralja Ostoje, Tvrtka II., Hrvoja i Sandalja nasle se na
okupu i pridruzile Turcima. Sigismundov je polozaj bio skoro beznadan.
Ivan Morovic molio je (1. kolovoza) nekog splitskog trgovca koji
se zatekao negdje pod Zvecajem (soto Svezar) da pismeno javi Sigismundu
i Dubrovcanima 'kako je citava Bosna jednodusna protiv Ugarske i
da se Sandalj izmirio s Hrvojem i da je car turski (imperator) potvrdio
im za kralja Ostoju, pa se je bojati da ce Ugarska izgubiti ne samo
Bosnu, nego i Srbiju, to jest despota i Djurdja Brankovica'. Bosanski
su se velikasi sastali na dogovor (ad universalem colloquium) i
odlucili oteti Srebrenicu, koju je Sigismund bio dao despotu. Moglo
se je vec sada predvidjeti kako ce ova vojska svrsiti."256
Ta udruga Bosnjaka
stvorena je pod utjecajem i vodstvom hercega Hrvoja jer je on bio
daleko jaci od ostalih pa i od nominalnoga kralja Ostoje. Dubrovcani
su upravo Hrvoja smatrali kraljem a Ostoju samo njegovom figurom.
Vojne pripreme su zavrsene i borbe su otpocele u Usori, Solima i
drugdje. Odsudna bitka bi odrzana oko 10. kolovoza u srednjoj Bosni,
u zupi Lasvi, gdje je Hrvoje posjedovao vise sela i imanja. Kako
pisu Ivan Turcanski i Dlugosz, izgledalo je u prvi mah da ce ugarska
vojska izvojevati pobjedu, ali se Bosnjaci posluzise jednom varkom
koja im je donijela pobjedu. Popeli su se na jedan brijeg i poceli
vikati da Ugri bjeze. To smete Ugre tako da su listom poceli uzmicati
i bitka svrsi njihovim porazom. Turci i Bosanci zarobise ogroman
plijen i mnogo suzanja, medu kojima gotovo sve vojvode, kao Ivana
Gorjanskog, Ivana Morovica, bana Pavla Cupora i druge. Zgodno je
opazio Sisic da je ta bosanska varka naivno izmisljena isprika ugarskoga
poraza, jer su vjerojatno Ugri iznenada s boka zaskoceni te u veliku
strahu i pobijeni. Turski vojvoda Ishak odvede zarobljene vojvode
sa sobom u ropstvo osim Pavla Cupora, koga Hrvoje zadrzi da se osveti
za davno nanesenu uvredu. Hrvoje ga dade usiti u volovsku kozu i
ziva baciti u rijeku govoreci: 'Ti si nekada u covjecjoj spodobi
oponasao glas volujski, primi sada s glasom i volujsku spodobu'".257
Pobjedom nad
Ugrima, u savezu s Turcima, herceg Hrvoje ponovno postade neogranicenim
gospodarom Bosne, ne samo vice-kraljem hrvatske i hercegom splitskim,
nego najmocnijim covjekom na hrvatskom povijesnom i etnickom prostoru.
Bio je neograniceni gospodar onoga dijela Bosne koji vec nisu bili
zaposjeli Turci. Medjutim, savez s Turcima bio je koban za daljnje
dogadaje na hrvatskom povijesnom prostoru. Hrvojeva je borba protiv
Sigismunda bila opravdana, ali je njegov savez s Turcima nosio zlo
na duzi rok. Hrvoje i bosanska vlastela nisu smogli snage da organiziraju
obranu Bosne od Turaka, pa su tako propali i njegovi uspjesi u borbi
protiv ugarskoga nasilja. To razdoblje bosanske povijesti opisuje
Thalloczy:
"Hrvoje
kao slijepi Samson potresao je stupovima Bosne, propada kod toga
i on i zemlja, a za posebno bosansku drzavu zapoceo je pocetak konca"258.
Turci su iskoristili svoj savez s Hrvojem i poharali Humsku zemlju
i Trebinje,
Podrinje te zauzeli Vrhbosnu. Tu je 1416. postavljen kao sandzak-vojvoda
Ishak da motri na kralja Bosne i bosansku vlastelu. Turcima se poklonise
i primise vazalni odnos Sandalj Hranic i braca Pavlovici, priznavsi
da drze zemlju i vlast "milostju i darom bozijimi velikoga
cara sultana Mehometbega... zapisano i utvrdjeno s vojvodom Isakom".259
"Herceg
Hrvoje vidjevsi kakvo je zlo navukao na svoju zemlu razboli se i
povuce te umre 1416. u gradu Kotoru na Vrbanji."260
---------------------------------
255 Ljubic, Listine X, str. 196
256 Povijest Hrvatskih zemalja BiH, str. 437-438
257 Isto, str. 444
257 Isto
259 Isto
260 Sisic, Vojvoda Hrvoje, str.237
|
