• Povratničke tegobe Hrvata (185067)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (165545)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95226)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (92246)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9779
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Antonela iz Jajca dobija jedinice jer nema knjige i patike, otac bez ruke zarađuje marku-dvije

Pred kraj prvog polugodišta Antonela je dobila dvije jedinice. Jednu iz francuskog jezika, jer nije imala novca da kupi knjigu. Drugu jedinicu dobila je iz tjelesnog odgoja. Nismo joj mogli priuštiti nove patike za pohađanje nastave na tjelesnom - riječi su zabrinute majke.

Stipan i Smiljka hodaju cijeli dan da dnevno zarade marku-dvije.

Tročlana porodica Alandžak iz Jajca već nekoliko godina nalazi se na rubu egzistencije. Smiljka i Stipan Alandžak te njihova kćerka Antonela nemaju nikakvih prihoda.

- Mi ne živimo, mi preživljavamo - riječi su kojima je naš razgovor započeo Stipan Alandžak, civilni invalid, koji je prije rata izgubio lijevu ruku.

Skinut s liste invalida

Objašnjava nam da je do 2007. godine, kao 100-postotni invalid, primao invalidninu u visini od 150 KM, što je njegovoj porodici bilo dovoljno da plati kiriju i režije, ali da ga je tada država revizijom skinula s liste invalida.

- Valjda misle da mi je lijeva ruka ponovo narasla - ogorčeno govori Stipan.

Budući da nemaju primanja, ovaj brižni otac svim sredstvima se bori kako bi njegova supruga i kćerka imale šta jesti.

- Iako nemam lijevu ruku, prisiljen sam da za dnevnicu cijepam drva te tako zaradim koju marku. Šta ću, nemam izbora - priča nam Stipan, koji sa suprugom sakuplja i staro željezo.

Samo obećanja

Dodaju da kilogram željeza košta 0,35 KM, a da oni dnevno najviše sakupe tri kilograma.

Cijeli dan, dakle, hodamo za jednu marku - kaže nam Smiljka.

Ističe da su se obraćali svim relevantnim institucijama, ali da je skoro sve ostajalo na obećanjima.

- Neki ljudi nudili su nam pomoć, pod uslovom da uzmemo "hrvatske papire". Stipan i ja smo u Bosni rođeni i ovdje cijeli život živimo te nam ne pada na pamet da uzimamo državljanstvo druge zemlje - kategorična je Smiljka.

Jedinica zbog patika

- Pred kraj prvog polugodišta Antonela je dobila dvije jedinice. Jednu iz francuskog jezika, jer nije imala novca da kupi knjigu. Drugu jedinicu dobila je iz tjelesnog odgoja. Nismo joj mogli priuštiti nove patike za pohađanje nastave na tjelesnom - riječi su zabrinute majke.

HB.org