Web katalog
Najčitanije
Najčitanije zadnjih 7 dana
Najkomentiranije
Najbolje ocijenjeno
Statistika
- Ukupno registriranih korisnika: 9777
- Ukupno članaka: 23656
- Ukupno komentara: 2087
- Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
- Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44
Iako je slijep, bez ičije pomoći radi najteže poslove
Čapljina - Neobična priča prognanika Josipa Grgića
Iako je slijep, bez ičije pomoći radi najteže poslove
Ozdravljenje – Postoji mogućnost da progleda na desno oko
„Preklinjem Vas, dajte mi neku injekciju ili otrov i skratite mi muke“, molio je Josip Grgić davne 1981. liječnike u Kaknju i Zenici, nakon doživljene rudarske nesreće u kojoj je nažalost i oslijepio. Tada mu se svijet doslovce urušio. No, danas je Josip pravi fenomen, jer unatoč potpunom sljepilu posve normalno radi i one najteže fizičke poslove.
Teški poslovi
Cijepa drva, oštri noževe, popravlja i održava crpku za vodu..., a u cijelosti održava voćnjak (kopa i obrađuje sadnice, dovozi gnojivo...) oko novog doma u čapljinskom naselju Nerezi, gdje se s obitelji (supruga Vesna i troje djece) smirio nakon prave prognaničke golgote od progonstva iz rodnog Kaknja. A u toj prognaničkoj kalvariji Josip je s obitelji prošao put od Kaknja preko Vareša pa do Širokog Brijega..., pa dalje do Splita i Zagreba..., pa onda do Đakova i povratak u Čapljinu, gdje su najprije bili smješteni u vagonima u Strugama pa u neuvjetnom kamp-izbjegličkom naselju Tasovčići.
I nakon svega toga Josip je s obitelji uselio u novu kuću u Nerezima, a što im je pomogao i osigurao jedan irski dobrotvor i humanitarac. Stoga su mu Grgići zahvalni do kraja života.
„Eto, u početku sam molio liječnike da mi skrate muke, a sada se osjećam i radim kao da i vidim. Ma, meni je taj rad u voćnjaku kao neka terapija i ne znam kako bih izdržao kada u rukama ne bih imao neku od alatki“, dobro je raspoložen Josip dok onako u hodu oštri kuhinjske noževe. Nikada se nije nimalo posjekao. Za vrijeme našeg posjeta Josip je bez ičije pomoći obrađivao voćnjak u svom dvorištu u Nerezima, a „bacio je oko“ i na crpku za vodu na kojoj redovito mijenja dijelove.
I tako Josip brojnim primjerima dokazuje da ni najteži invaliditet ne mora srušiti volju za život. Mnogi mu nisu ni vjerovali da je slijep kada bi ga upoznali i vidjeli što sve radi. Pa i supruga Vesna u početku nije vjerovala da je slijep dok su se zabavljali jer se Josip kretao i poznavao svaki kutak kao da normalno vidi.
Tračak nade
Unatoč sljepoći, Josip se početkom 90-ih i oženio te sada ima i troje odrasle djece. I tomu je još jedna životna pobjeda.
Na jednom od pregleda liječnik specijalist u Mostaru rekao je Josipu kako postoje izgledi da progleda na desno oko. To bi za Josipa bilo kao novo rođenje. No, Josip i njegova obitelj nemaju novca za kontrolne preglede i moguće operativne zahvate u klinici 'Sveti Vid' u Beogradu na kojoj bi mu mogli puno pomoći na tom putu da ponovno progleda svojim očima. Stoga neka ovo bude i poziv svima koji mogu i žele pomoći Josipu da prikupi sredstva i ode u kliniku 'Sveti Vid' u Beogradu i tako ponovno vrati svoj vid. Za sve informacije oni koji žele pomoći mogu se obratiti u redakciju Večernjaka BiH.
| VLM |
Nema komentara