HercegBosna.org

Ministry of Sound

Odavno me ovo kopkalo, pogotovo sa apelima jadne, umiruće dječice, koji se redaju kao na traci (koje odabrati, kako, je li treba dopustiti medijima i jakim FB kampanjama da "odluče" za tebe)?! Šta vi mislite?

Citat:

Poznati muzičar Rambo Amadeus poručio je građanima Srbije, povodom vijesti o smrti Tijane Ognjanović, da ubuduće odluke o tome kom djetetu najprije treba pomoći valja prepustiti profesionalcima.

Dodaje da svako od nas boljitku može da doprinese ulažući u zdravstvo zemlje i izmirujući svoje obaveze prema tom segmentu države

Status ovog pjevača, objavljen na društvenoj mreži Fejsbuk, prenosimo u cjelosti.

"Tijana je umrla. Anđeli s njom. Saučestvujem u neizmjernom bolu roditelja, prijatelja, rodbine. Nisam je poznavao. Ni nju, ni njene roditelje, prijetelje, rodbinu. Za njen, medicinski veoma težak, slučaj saznao sam spletom okolnosti. To je situacija u kojoj čovjek jednostavno ne može da kaže ne i da se ogluši o poziv za pomoć.

Iako su na klinici u Beču davali 2 posto šanse u uspjeh operacije, a kasnije i taj obeshrabrujući postotak opovrgli, američki Hjuston je dao nadu, naravno, uz astronomski visoku cijenu operacije. Milion dolara. Ni više ni manje.

Šta je milion dolara za život bilo kog djeteta? Ništa. Bezvrijedna gomila papira.

Mnoge moje kolege, nadahnute spašavanjem jednog dječijeg života, razletile su se u strijelce po medijima, neki su uz to i dobrano odriješili kesu. Pare su poslije nekog vremena skupljene.

Na žalost, mala Tijana operaciju, saglasno prethodnim realnim medicinskim prognozama, nije izdržala.

Svi koji su učestvovali u akciji tuguju, ali imaju mirnu savjest. Dali su sve od sebe.

Astronomsku cifru, koju je Hjuston tražio, građani Srbije su skupili.

I skupila je siromašna Srbija i preko toga, za kompletno mukotrpno i dugotrajno liječenje male Tijane, u najelitnijoj i najskupljoj bolnici na svijetu.

Ali, Tijana nije uspjela. Osim tuge u srcu, osjećam se lijepo što živim među ljudima koji su saosjećajni i solidarni, brižni za tuđu djecu, koji su od svojih malih penzija, svog skromnog života, odvojili dio za malu Tijanu.

Pa, gdje smo pogriješili?

Nigdje.

Sve smo uradili kako treba.

Osim što smo, pored stotine teško bolesne djece, spletom slučajnih okolnosti, odlučili da pomognemo baš maloj Tijani, na žalost, bezuspješno.

Jer bolesne djece, kojoj treba pomoć, ima puno. Možda smo se odlučili za Tijanu, jer je njen slučaj bio najbeznadežniji, najteži.

A ko je taj koji može da procijeni kome je više potrebna pomoć, a kome manje?

Ta teška odluka mora da se prepusti profesionalcima. Iskusnim ljekarima, koji imaju ukupnu sliku zdravstvenog stanja nacije, i posao im je da odrede prioritete liječenja.

Da li smo, istom ovom akcijom mogli da spasimo neko drugo dijete? Ili desetoro druge djece? To su teška moralna pitanja, mislim da bi nama, ignorantima u nauci koja se zove medicina i zdravstvo, trebalo da bude strogo zabranjeno da se tako teškim odlukama bavimo.

Srbija ima zdravstveni sistem koji je dobar, samo mu nedostaje novac. Koliko bi za nas bilo sve bezbolnije da humanitarnim i drugim akcijama zapravo punimo zdravstveni fond i prepustimo ekspertima da barataju sredstvima na najadekvatniji način?!

Ili treba svaka popularna ličnost za sebe, po svom nahođenju, taštini i sujeti da bira kom će djetetu pomoći, a kom ne.

Da se u toj dilemi igra malog, lokalnog Boga, koji je svojom odlukom nekoj djeci postao Anđeo spasitelj, a drugoj djeci, automatski, koja nisu dobila njegovu pomoć, tim činom postao dželat?!

Tijana je, nadam se u Raju. Mi ostali, koji smo ostali da se pržimo u paklu zemaljskih dilema, treba samo da se pitamo, šta je to što nas tjera da glumimo Bogove, da odlučujemo kom ćemo djetetu pomoći, a kom nećemo pomoći uopšte.

Koliko je djece, dok smo se nadali za Tijanino zdravlje, umrlo bez neophodne skupe medicinske pomoći, a za njih je možda bilo neke šanse?

Možda je ipak jedino rješenje da, kao i sav civilizovan svijet, novac uplaćujemo u zdravstveni fond, redovno, s odgovornošću i ljubavlju.

Iako tako naše "uzdarje" nije personalizovano i vidljivo, nego je upućeno jednako prema svoj djeci koja su rođena, kao i onoj koja se upravo rađaju, koja nemaju još ni ime.

Zdravstvo je ipak ozbiljna i kompleksna nauka, pa je ispravno da stručnjaci treba da odrede šta od tih para i kada treba da se ulaže u liječenje, preventivu, edukaciju.

Dinar u preventivu daje više nego sto dinara u liječenju.

Tijana, budi naš Anđeo i pokaži nam ispravan put. Građani su pokazali visoku svijest, empatiju i solidarnost. Nauči nas, ili nam bar šapni, da počnemo da gajimo povjerenje prema našim ljekarima i zdravstvu uopšte, koje je dobro zahvaljujući nadčovječanskim naporima ljudi koji u njemu rade. Nauči nas da naše humanitarne akcije usmjerimo svi u istu kasu, kasu zdravstva.

Jer ta institucija, sa armijom ljekara, doktora, profesora, sestara, hirurga i zdravstvenih stratega ipak najbolje zna da procijeni kako se domaćinski vodi ovaj škakljivi, suptilini, a najvažniji zadatak u državi. Kako se čuva zdravlje Nacije.

Ja ne znam šta ćete danas vi da radite. Ja znam. Upaliću svijeću za malog Anđela, našu Tijanu, i provjeriću koliko sam novca dužan zdravstvenom fondu, da to hitno izmirim, u nadi da će to makar malo umiriti moju uzburkanu savjest, u nadi da će dinar koji dam u zdravstvo najbolje naći put do svakog djeteta kome je potrebna pomoć.

Americi, Hjustonu, Beču, svaka čast. I njihovoj medicini. Podsjećam da su naši doktori do prije koju godinu u sred Beograda vršili najkompleksnije transplantacije srca.

Pacijent nije trebalo da izbroji million već samo na šalteru, prilikom prijema, da preda ovjerenu knjižicu.

Tijana, osvijetli nam put."

Lebowski · **Pridružen/a:** 13 sij 2012, 16:01 **Postovi:** 12342

Sad sam baš pročitao na FB ovo, čini mi se da sam baš negdje na forumu pisao o ovome, vezano za Batka koji radi slične stvari i kako se skupljaju pare za operacije od 600000 eura a djeca svakodnevno umiru ili se pate zbog nedostatka par stotina ili hiljada maraka.

Mislim da se to ne može lako promijeniti, neće niko davati pare državi pa da onda ona dijeli kome treba a i uvijek će biti neko ko ima bolja poznanstva, veću pomoć ko će biti drugačije gledan, na što su ljudi osjetljiviji.

doc

Ne možeš svima pomoći. Pa je bolje barem nekome.

Mislim da je pravi problem da povećamo i broj ljudi i broj situacija kad se ljudi igraju bogova nego da cjepidlačimo.

Uglavnom tužno. Kad se susretneš sa ljudskom bijedom i patnjom. Ali još više pogađa kad vidiš kako okrećemo glavu ili ju ne okrećemo, jednostavno ne primjećujemo.

Ovo je zgodno za pisati ali ono što me bode u oči kako samo naočikled postali bezosjećajniji ili manje osjećajni.

Polako gubimo nešto važno.

Ministry of Sound

Ne znam da smo postali bezosjećajni, baš mislim da su ljudi zahvaljujući društvenim mrežama pokazali nevjerojatnu razinu solidarnosti i požrtvovanosti. No, stvarno moram primjetiti da se (vjerojatno zahvaljujući uspjehu prijašnjih kampanja) "nebo otvorilo" i da doslovno svakog dana u novinama ili FB vidim novi apel. Prije nisi morao birati, ali sada sve i da hoćeš, ne možeš na sve strane. A kada odlučiš pomoći jednom djetetu, to je u biti odluka da nećeš pomoći drugom, pa se doista igraš Boga.

doc

Ne znam ni ja. Ali gledam malo po gradu i čini mi se tako. Možda ovako nadoknađujemo pa se poslije dobro osjećamo.

Lebowski · **Pridružen/a:** 13 sij 2012, 16:01 **Postovi:** 12342

Kod nas na Korzu svaki dan par štandova za skupljanje pomoći, dolaze i iz drugih gradova. Vidio sam i za pomoć kolegi sa faksa koji je obolio. Imamo i djevojke iz Bosanske Gradiške koje skupljaju pomoć za nezbrinutu djecu iz tamošnjeg doma, drug mi jednoj odbrusi kao "imamo mi i svoju djecu" i bilo mi neprijatno, bila je onako slatkiš pravi. Imamo i par slučajeva iz grada, dolaze i oni sa kojekakvim papirima, po kafićima godaju opušteno od stola do stola brat i sestra skupljaju pomoć za člana porodice.
I na to sve dodaj 30 cigana i 10 ak likova i žena koje traže pare od tebe čim te vide.
Pa budi pametan.

Metemma · **Pridružen/a:** 16 lip 2012, 23:09 **Postovi:** 15562

Živimo u svijetu koji pušta milione da umiru od gladi, bolesti, koje pušta da djeca i ljudi umiru jer nemaju novca.
Kao, bio bi komunizam ako bi se svakom pomoglo.

Treba pomoći koliko možeš, kome god bilo... time nisi osudio nekog drugo, to je besmislica. Ali glasajući za *** si pomogao ovaj sistem.

Bobovac

Teška tema.
U načelu se slažem sa Rambom, ali u našem nesređenom društvu i ti liječnici koji bi određivali prioritete bi bili podložni manipulaciji.
Mislim da se apeli za pomoć dižu na višu razinu jedino ako taj netko tko je oboljeli ima nekoga da to digne na višu razinu, a onaj tko nema on neće dobiti ništa... Dakle, opet štela i protekcija i postavlja se pitanje da li je stoga etički pomagati samo one koji imaju relativno dobre veze a ne i one koji su u zavjetrini.
Gledam sve ove, ponajprije djecu koja boluje od tumora i leukemija i raznih drugih teških bolesti, i znam da ne znam nikoga tko je se od toga izliječio pa se često mislim koja je poanta skupljanja pomoći za bezizlazne slučajeve?? Druga je stvar kod recimo transplantacije jetre i tome slično gdje su rezultati sasvim realni.
Biće da su ovakve akcije više potrebnije društvu, nama, koji se kroz takve aktivnosti nekako mirimo sa Bogom i umirujemo košmarnu savjest, i na neki način sujevjerno vjerujemo da će kroz te aktivnosti nas i naše najbližnje tako nešto zaobići a ako i zadesi da će po nekoj Božjoj pravdi onda i za nas na slične načine novac biti skupljen.

Što reći osim . neka svatko čini ono što mu njegova savjest nalaže.

SDB · zabranjeni list, 16.11.2012., 8h:

Ministry of Sound je napisao/la:

Odavno me ovo kopkalo, pogotovo sa apelima jadne, umiruće dječice, koji se redaju kao na traci (koje odabrati, kako, je li treba dopustiti medijima i jakim FB kampanjama da "odluče" za tebe)?! Šta vi mislite?

Citat:

Poznati muzičar Rambo Amadeus poručio je građanima Srbije, povodom vijesti o smrti Tijane Ognjanović, da ubuduće odluke o tome kom djetetu najprije treba pomoći valja prepustiti profesionalcima.

Dodaje da svako od nas boljitku može da doprinese ulažući u zdravstvo zemlje i izmirujući svoje obaveze prema tom segmentu države

Status ovog pjevača, objavljen na društvenoj mreži Fejsbuk, prenosimo u cjelosti.

"Tijana je umrla. Anđeli s njom. Saučestvujem u neizmjernom bolu roditelja, prijatelja, rodbine. Nisam je poznavao. Ni nju, ni njene roditelje, prijetelje, rodbinu. Za njen, medicinski veoma težak, slučaj saznao sam spletom okolnosti. To je situacija u kojoj čovjek jednostavno ne može da kaže ne i da se ogluši o poziv za pomoć.

Iako su na klinici u Beču davali 2 posto šanse u uspjeh operacije, a kasnije i taj obeshrabrujući postotak opovrgli, američki Hjuston je dao nadu, naravno, uz astronomski visoku cijenu operacije. Milion dolara. Ni više ni manje.

Šta je milion dolara za život bilo kog djeteta? Ništa. Bezvrijedna gomila papira.

Mnoge moje kolege, nadahnute spašavanjem jednog dječijeg života, razletile su se u strijelce po medijima, neki su uz to i dobrano odriješili kesu. Pare su poslije nekog vremena skupljene.

Na žalost, mala Tijana operaciju, saglasno prethodnim realnim medicinskim prognozama, nije izdržala.

Svi koji su učestvovali u akciji tuguju, ali imaju mirnu savjest. Dali su sve od sebe.

Astronomsku cifru, koju je Hjuston tražio, građani Srbije su skupili.

I skupila je siromašna Srbija i preko toga, za kompletno mukotrpno i dugotrajno liječenje male Tijane, u najelitnijoj i najskupljoj bolnici na svijetu.

Ali, Tijana nije uspjela. Osim tuge u srcu, osjećam se lijepo što živim među ljudima koji su saosjećajni i solidarni, brižni za tuđu djecu, koji su od svojih malih penzija, svog skromnog života, odvojili dio za malu Tijanu.

Pa, gdje smo pogriješili?

Nigdje.

Sve smo uradili kako treba.

Osim što smo, pored stotine teško bolesne djece, spletom slučajnih okolnosti, odlučili da pomognemo baš maloj Tijani, na žalost, bezuspješno.

Jer bolesne djece, kojoj treba pomoć, ima puno. Možda smo se odlučili za Tijanu, jer je njen slučaj bio najbeznadežniji, najteži.

A ko je taj koji može da procijeni kome je više potrebna pomoć, a kome manje?

Ta teška odluka mora da se prepusti profesionalcima. Iskusnim ljekarima, koji imaju ukupnu sliku zdravstvenog stanja nacije, i posao im je da odrede prioritete liječenja.

Da li smo, istom ovom akcijom mogli da spasimo neko drugo dijete? Ili desetoro druge djece? To su teška moralna pitanja, mislim da bi nama, ignorantima u nauci koja se zove medicina i zdravstvo, trebalo da bude strogo zabranjeno da se tako teškim odlukama bavimo.

Srbija ima zdravstveni sistem koji je dobar, samo mu nedostaje novac. Koliko bi za nas bilo sve bezbolnije da humanitarnim i drugim akcijama zapravo punimo zdravstveni fond i prepustimo ekspertima da barataju sredstvima na najadekvatniji način?!

Ili treba svaka popularna ličnost za sebe, po svom nahođenju, taštini i sujeti da bira kom će djetetu pomoći, a kom ne.

Da se u toj dilemi igra malog, lokalnog Boga, koji je svojom odlukom nekoj djeci postao Anđeo spasitelj, a drugoj djeci, automatski, koja nisu dobila njegovu pomoć, tim činom postao dželat?!

Tijana je, nadam se u Raju. Mi ostali, koji smo ostali da se pržimo u paklu zemaljskih dilema, treba samo da se pitamo, šta je to što nas tjera da glumimo Bogove, da odlučujemo kom ćemo djetetu pomoći, a kom nećemo pomoći uopšte.

Koliko je djece, dok smo se nadali za Tijanino zdravlje, umrlo bez neophodne skupe medicinske pomoći, a za njih je možda bilo neke šanse?

Možda je ipak jedino rješenje da, kao i sav civilizovan svijet, novac uplaćujemo u zdravstveni fond, redovno, s odgovornošću i ljubavlju.

Iako tako naše "uzdarje" nije personalizovano i vidljivo, nego je upućeno jednako prema svoj djeci koja su rođena, kao i onoj koja se upravo rađaju, koja nemaju još ni ime.

Zdravstvo je ipak ozbiljna i kompleksna nauka, pa je ispravno da stručnjaci treba da odrede šta od tih para i kada treba da se ulaže u liječenje, preventivu, edukaciju.

Dinar u preventivu daje više nego sto dinara u liječenju.

Tijana, budi naš Anđeo i pokaži nam ispravan put. Građani su pokazali visoku svijest, empatiju i solidarnost. Nauči nas, ili nam bar šapni, da počnemo da gajimo povjerenje prema našim ljekarima i zdravstvu uopšte, koje je dobro zahvaljujući nadčovječanskim naporima ljudi koji u njemu rade. Nauči nas da naše humanitarne akcije usmjerimo svi u istu kasu, kasu zdravstva.

Jer ta institucija, sa armijom ljekara, doktora, profesora, sestara, hirurga i zdravstvenih stratega ipak najbolje zna da procijeni kako se domaćinski vodi ovaj škakljivi, suptilini, a najvažniji zadatak u državi. Kako se čuva zdravlje Nacije.

Ja ne znam šta ćete danas vi da radite. Ja znam. Upaliću svijeću za malog Anđela, našu Tijanu, i provjeriću koliko sam novca dužan zdravstvenom fondu, da to hitno izmirim, u nadi da će to makar malo umiriti moju uzburkanu savjest, u nadi da će dinar koji dam u zdravstvo najbolje naći put do svakog djeteta kome je potrebna pomoć.

Americi, Hjustonu, Beču, svaka čast. I njihovoj medicini. Podsjećam da su naši doktori do prije koju godinu u sred Beograda vršili najkompleksnije transplantacije srca.

Pacijent nije trebalo da izbroji million već samo na šalteru, prilikom prijema, da preda ovjerenu knjižicu.

Tijana, osvijetli nam put."

http://en.wikipedia.org/wiki/Quality-adjusted_life_year

Citat:

Quality-adjusted life year

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 14:45 **Postovi:** 32134

Ministry of Sound je napisao/la:

Odavno me ovo kopkalo, pogotovo sa apelima jadne, umiruće dječice, koji se redaju kao na traci (koje odabrati, kako, je li treba dopustiti medijima i jakim FB kampanjama da "odluče" za tebe)?! Šta vi mislite?

Citat:

Poznati muzičar Rambo Amadeus poručio je građanima Srbije, povodom vijesti o smrti Tijane Ognjanović, da ubuduće odluke o tome kom djetetu najprije treba pomoći valja prepustiti profesionalcima.

Dodaje da svako od nas boljitku može da doprinese ulažući u zdravstvo zemlje i izmirujući svoje obaveze prema tom segmentu države

Ulagati u državu,koja je direktni krivac za destrukciju koja se dešava!?

Ljudi nikako da shvate neke stvari,ne možemo gasiti milijune požara,dok piromani kolo vode.

Tko educira ljude kako da zdravo žive,kako da se sklone od propasti,donosi li itko pozitivne zakonske propise kojima se brani ljudsko zdravlje,gdje je čovjek na prvom mjestu,a ne interes?

Složio bih se samo sa onim dijelom gdje spominje da glumimo bogove,a zaboravljamo da smo mi stvorenja,a ne Bog.Imamo dva izbora u tom slučaju-sve veći broj ovakvih tragedija,ili okretanje Bogu i načinu života po uputstvu koje nam je On dao...Nema trećeg.

Nažalost,prva opcija je sve (naj)češći izbor.

Zvonar Joco · **Pridružen/a:** 10 lip 2013, 20:31 **Postovi:** 6

Rambo beljezga.

Zašto ne učinit dobro kad možeš, tj. kad ti se ukaže prilika.

Lebowski · **Pridružen/a:** 13 sij 2012, 16:01 **Postovi:** 12342

Pa problem je što ti se prilika ukazuje 50 puta dnevno i ti odlučuješ kome želiš pomoći i pružiti šansu.

Zvonar Joco · **Pridružen/a:** 10 lip 2013, 20:31 **Postovi:** 6

Lebowski je napisao/la:

Pa problem je što ti se prilika ukazuje 50 puta dnevno i ti odlučuješ kome želiš pomoći i pružiti šansu.

znači problem je u tome priznati sebi kako se nema hrabrosti donijeti odluku, pa neka to radi drugi?

zaba1111 · **Pridružen/a:** 07 svi 2009, 13:41 **Postovi:** 6116

Zvonar Joco je napisao/la:

Lebowski je napisao/la:

Pa problem je što ti se prilika ukazuje 50 puta dnevno i ti odlučuješ kome želiš pomoći i pružiti šansu.

znači problem je u tome priznati sebi kako se nema hrabrosti donijeti odluku, pa neka to radi drugi?

Kako ćeš donijeti odluku kad nisi stručan.
U HR svi koji po procjeni struke mogu biti izliječeni, po dosada utvrđenim i službenbim medicinskim dostignućima, imaju pravo na liječenje, ako nema mogućnosti u HR onda HZZO plaća liječenje vani.
Za svaki slučaj koji treba ići vani komisija donosi procjenu i odluku, ukoliko komisija procjeni da se odgovarajuće liječenje može dobiti u HR onda se odbija zahtjev za liječenjem vani.

I samo po sebi se nameće pitanje je li bolje skupljeni novac potrošiti na ove pojedinačne slučajeve ili poslušati struku i novac npr potrošiti na opremu bolnice.

Prije nekoliko godina je bila afera sa skupim citostaticima koje je obiteljska liječnica propisala jer su kao najbolji, a komisija je to odbila i onda kad Maja sever sa svojim glasom koda je sutra smak svijeta prikaže narodu tu priči kao da je žena zbog zle i nesposobne administracije poslana u smrt onda se stvori afera i svi pljuju lopovski državu, a u stvari se radi o tome da je za dotičnu ženu komisija procijenila da se rak toliko proširio da joj ne mogu pomoći nikakvi lijekovi i da nema smisla na nju trošiti skupe jer svi ti lijekovi i zdrvatstvo ipak nešto, odnosno dosta koštaju i da ukoliko želimo da zdravstvo kao javna ustanova uopće postoji onda je se nužno i racionalno ponašati.

Metemma · **Pridružen/a:** 16 lip 2012, 23:09 **Postovi:** 15562

Uvijek mi se sralo od ljudi koji nađu moralne razloge da ne pomognu nikome...

Lebowski · **Pridružen/a:** 13 sij 2012, 16:01 **Postovi:** 12342

Citat:

U vreme kada sam ja imao prijatelja, često su se
smejali mojoj nastranosti da uvek izaberem najpogrešniji put. Pitam se
zašto stvarnost mora da bude jednostavna. Iskustvo mi je pokazalo da,
naprotiv, ona to nikad nije, i kada nešto izgleda izvanredno jasno, neki
postupak koji je na izgled jednostavan skoro uvek prikriva vrlo složene
pokretače. Evo jednog svakidašnjeg primera: ljudi koji daju milostinju
uvek misle za sebe da su darežljivi i bolji od onihkoji je ne daju. Biću
slobodan da ovu jednostavnu teoriju tretiram sa najvećim prezrenjem.
Svakome je poznato da se pitanje jednog prosjaka (jednog autentičnog
prosjaka) ne rešava sa deset para ili komadom hleba: time se rešava
samo psihološki problem gospodina koji na taj načinkupuje skoro ni za
šta svoj duhovni mir i svoju titulu darežljivog. Promislite samo koliko je
taj svet škrt kad se ne odlučuje da potroši više od deset para dnevno da
bi obezbedio svoj duhovni mir i zadovoljio oholu pomisao o svojoj
dobroti. Koliko je potrebno više čistote duha i hrabrosti da se pomogne
ljudskoj bedi i bez te licemerne (i uobičajene) operacije!

Graničar Jozo

zaba1111 je napisao/la:

Zvonar Joco je napisao/la:

znači problem je u tome priznati sebi kako se nema hrabrosti donijeti odluku, pa neka to radi drugi?

Kako ćeš donijeti odluku kad nisi stručan.
U HR svi koji po procjeni struke mogu biti izliječeni, po dosada utvrđenim i službenbim medicinskim dostignućima, imaju pravo na liječenje, ako nema mogućnosti u HR onda HZZO plaća liječenje vani.
Za svaki slučaj koji treba ići vani komisija donosi procjenu i odluku, ukoliko komisija procjeni da se odgovarajuće liječenje može dobiti u HR onda se odbija zahtjev za liječenjem vani.

I samo po sebi se nameće pitanje je li bolje skupljeni novac potrošiti na ove pojedinačne slučajeve ili poslušati struku i novac npr potrošiti na opremu bolnice.

Prije nekoliko godina je bila afera sa skupim citostaticima koje je obiteljska liječnica propisala jer su kao najbolji, a komisija je to odbila i onda kad Maja sever sa svojim glasom koda je sutra smak svijeta prikaže narodu tu priči kao da je žena zbog zle i nesposobne administracije poslana u smrt onda se stvori afera i svi pljuju lopovski državu, a u stvari se radi o tome da je za dotičnu ženu komisija procijenila da se rak toliko proširio da joj ne mogu pomoći nikakvi lijekovi i da nema smisla na nju trošiti skupe jer svi ti lijekovi i zdrvatstvo ipak nešto, odnosno dosta koštaju i da ukoliko želimo da zdravstvo kao javna ustanova uopće postoji onda je se nužno i racionalno ponašati.

pa ovako. samim tim što je konzili liječnika rekao kome ima smisla pomoći, a kome ne učinili su dosta toga. dakle nije da se mi lokalni đilkoši igramo boga. to mu je, u okvirima RH, potpuno promašena teza.

nadalje, teza kako si anđeo ako si nekom djetetu (ili odraslom) pomogao, a đelat ako nisi je čista bljuvotina.

tekst zaključuje s mišlju kako je bolje dati u preventivu u domaće zdravstvo, nego u skupo liječenje u inozemstvu. koliko ja to malo pratim tu se radi o rijetkim ili malignim bolestima za koje nisam siguran koliko preventiva ima učinka.

i na koncu, tko je to rambo, koji ovim tekstom umiruje svoju savjest, a svima ostalim nameće komplekse kako se igraju bogova?!

jedino što bi stvarno bilo dobro je kad bi postojao neki središnji registar pomoći potrebitima, koji bi, osim visine sredstava potrebnih za liječenje, svaki dan mijenjao staus prikupljenih sredstava, pa bi to (barem kad sam ja u pitanju) bila glavna odrednica kome pomoći, a kome ne.

uostalom, to i jest primarni cilj NGO-a, a ne izmišljanje i krivotvorenje i krivo interpretiranje broja spaljenih srpskih kuća i sl. a oni gutaju enormna sredstva iz proračuna.

Metemma · **Pridružen/a:** 16 lip 2012, 23:09 **Postovi:** 15562

Naravno, dio koji je citirao Hljebovski je totalna besmislica.

Da ne ulazim dublje, nalaziti moralno opravdanje da se nekom ne pomogne je čist spin, ili po srpski, sviranje qrcu za male pare.

Lebowski · **Pridružen/a:** 13 sij 2012, 16:01 **Postovi:** 12342

To nije tema Metemma. Uzmi npr situaciju opisanu u mom ranijem postu, imaš priliku da "pomogneš" 50 ljudi svakodnevno. E sad, većina bace marku dvije, pola i kupe sebi taj duševni mir, koji im daje za pravo da prođu kraj 50 drugih ljudi, čak i da sa nekakvom mržnjom gledaju u te druge. Kao šta hoćete, dao sam danas dvojici po marku, jeste dosadni. Znači nije on dao da bi pomogao, nije ni ispitao gdje će te pare, kome su namijenjene, nego je dao radi sebe. Pa nisam jednom čuo zašto to ljudi dadnu, kao sve se svodi na to "ko dadne Allah će mu vratiti duplo".
Jesi li primjetio da su ljudi darežljiviji kada im treba neka "usluga" od Boga, morao si to primjetiti.

Metemma · **Pridružen/a:** 16 lip 2012, 23:09 **Postovi:** 15562

Priča je go qrac.
Čovjek bacio marku-dvije. Time kupio duševni mir? Blago njemu jer mu je duševni mir tako jeftin.
Nije bacio svima ostalima? Pa možda neće da ga neko optužuje da ne daje iskreno, već da time kupuje duševni mir. A možda jednostavno nema za svakoga?

Puno je bolje da ljudi daju, pa makar iz pogrešnih razloga, nego da neki mudroser tipa Ramba ne da nikom ništa, jer želi da to bude iz pravih razloga, pravoj osobi, qrac palac.

Graničar Jozo

Metemma, to bi bilo otprilike to.

Kupiti duševni mir za pola marke... :sega

zaba1111 · **Pridružen/a:** 07 svi 2009, 13:41 **Postovi:** 6116

Jedna je stvar izdvajanje marke za prosjaka, sto ja napravim skoro svaki dan jer vidim da tim prosjacima treba ta marka, a i jer i prosjacenje dozivljavam kao tezak posao koji je u stvari ijedini posao kojiti ljudi mogu dobiti.
Potpuno druga tema je pitanje je li bolje organizirati humanitarne akcije za skupa lijecenja vani, a koja je struka opisla kao neizljeciva ili takve akcije i skupljeni novac investirati u opremu bolnica, to je sasvim legitimno pitanje na koje je pretenciozno i arogantno odgovarati pojedinacno i bez strucne komisije pa i moze se reci da se netko igra boga.

Graničar Jozo

Ne drži vodu to što pišeš. Neke stvari ću i možda ponoviti.

Prvo, komisija je odredila tko što je izlječivo, a što nije. Dakle, ako se tko igra boga onda su to ljudi koji o tome donose odluku na institucionalnoj razini, tj. konzilij liječnika. Onim bolesnicima, za koje komisija utvrdi da postoji mogućnost izlječenja, institucionalna podrška pruža onoliko koliko je moguće u okvirima zakona.

Drugo, ako je osoba A organizirala humanitarnu akciju na svoju ruku, da bi pomogla nekome, bez obzira kakvim ga slučajem proglasila struka, tko je osoba B da to dovodi u pitanje te nečiju poduzetnost (nazovimo to tako) provlači kroz vlastite dileme i moralne nedoumice?

Treće, takvih humanitarnih akcija je bilo i za opremanje bolnica. Npr. Palčić gore i sl. Dakle, ako netko smatra da je ovo korisnije neka uplati tu. Ma koliko god mi siromašni kao društvo bili, ipak mislim da smo kao pojedinci dovoljno bogati da možemo oboje financirati. Pa jeli to pola marke, 5 kuna ili više, nebitno je.

I to nije kupovanje duševnog mira, dapače, počesto si postavim pitanje jesam li mogao dodati još malo, a vjerujem kako si mnogi postave isto pitanje.

I još jedna stvar, kad već govorimo o skupim liječenjima po inozemstvu. Takva lječenje su uglavnom eksperimentalna i za njih su potrebna i financijska sredstva i vrijeme. Mi imamo peh pa se takva istraživanja provode uglavnom u zemljama poput njemačke ili SAD-a. Međutim, dosta naših specijalizanata odlazi u baš te klinike kako bi usavršili svoje znanje o pojedinim bolestima, odnosno o mogućnostima njihovih liječenja. Stoga bi se moglo zaključiti kako je moralno upitno potrošeni novac na takva istraživanja dovoditi u pitanje.

zaba1111 · **Pridružen/a:** 07 svi 2009, 13:41 **Postovi:** 6116

Ne mislim da je to kupovanje duševnog mira jer ni ja ne kupujem duševni mir kad dajem prosjacima nešto , zašto ne pomoći onome kome treba pogotovo ako meni taj iznos neće utjecati na kvalitetu života, ali ne govori se o tome, budući da su takve akcije u zadnje vrijeme učestale i da se često organiziraju po nečijem nestručnom nahođenju onda se sasvim logično upitati je li bolje možda uplatiti novac institucijama koje se time bave, humanitarnim organizacijama koje su najbolje upućene u potrebe takvih i socijalnih slučajeva...

Prije nego su se raširile ovakve akcije po medijima svako malo su se pojavljivali nekakvi prosjaci koji su nosili papire o svojoj bolesti i kako im je potreban novac za liječenje, u početku nitko nije dvojio o izdvajanju određenih sredstava, isto kao i kad se prvi pojavio onaj gluhonijemi što prodaje privjeske, ali kad se to proširilo ljudi su počeli sumanjati i ja osobno sam prestao sa davanjem iznosa većih od simboličnih i sve svoje humanitarno djelovanje sam prebacio na "karitas" i kod nas lokalni "kap ljubavi" jer njima vjerujem i ne sumanjam da će oni ,koji su u tu problematiku upućeni bolje od mene, znati najbolje rasporediti sredstava , a pogotovo bolje znaju od nekog npr pjevača koji je akciju započeo.

Što se tiče spcijalizacija, nijedna od njih nije besplatna, sve je to plaćeno tako da se te strane ne treba osjećati dužan, a i tu je opet bolje prepustiti struci da procjeni gdje treba investirati.

Ustvari je nezgodno i pisati o ovakvim temama jer čovjek uvijek pomisli "Ne daj Bože", jer dok ima života ima i nade, ali nažalost zdravstvo je skupo i jednostavno si država ne može priuštiti da plaća eksperimentalna liječenja za sve sluačjeve za koje se procijenilo da im "samo Bog može pomoći" jer na kraju krajeva za doslovno sve zasad neizlječive bolesti postoje eksperimentalna liječanja , a jednako tako ne bi bilo moguće ni humanitarnim akcijama iznijeti sve takve slučajeve tako da se onda opet vraćamo na početak i na selekciju koju bi ipak trebalo prepustiti struci.

Graničar Jozo

mislim da se ne slažemo, ali u koracima.

HercegBosna.org

Rambo Amadeus: Zašto glumimo bogove i po svom nahođenju odlučujemo kom djetetu pomažemo, a kom ne?

Online