SDB je napisao/la:
Drugovi i drugarice, trudbenici i trudbenice, drago mi je vidjeti da naša socijalistička omladina održava taj vječni plamen revolucije i u ovim bespućima svemrežja. Pri tim naporima, međutim, ne smijemo zaboraviti sve one heroje klasne borbe koji više nisu s nama, a aktivno su, u znoju svojih čela i žuljevima svojih marljivih ruku, radili na izgradnji boljeg i pravednijeg socijalističkog društva.
U njihovu čast:
Drugovi i drugarice komunisti, samoupravljači, omladina uistinu nosi plam naše socijalističke revolucije i samoupravnog društva. Bez omladine nema naše budućnosti.
No htio sam ovaj post posvetiti obezbediteljima našeg samoupravnog društva - milicajcima.
Sjetite se drugovi i drugarice da oni nikad ne spavaju jer i neprijatelj nikad ne spava, kao onomad u Trstu tako i ovdje u novim istorijskim časima naše samoupravne bratske zajednice.
Drugovi, ja sam imao čast s njima bivstvovati i da znate kako je to organizirana samoupravna zajednica obezbeditelja našega samoupravnog društva.
Evo samo da vam pokažem humanost postupanja naših narodnih junaka u bivstvovanju i korištenju njihovih ovlasti dozvolite da vam opišem jedan događaj.
Sve započinje krajem 80ih godina kada je vrli komunist i drug Ante Marković bio predsjednik SIVa.
Moj je drug djed vozio drugaricu baku doma u naš stan.
Drug djed je volio često dati gasa, pa je to jedan budni osmatrač milicajac uočio i zaustavio, kako i priliči našem obezbeditelju sigurnosti.
Djed se odmah počeo ispričavati, a drugarica baka, jako povika drugu milicioneru : "Druže kaznite ga što strože!"
A drug milicioner se sažalio nad djedom i reče : "Druže puštam vas ovaj put, jer kraj ovakve žene svaka kazna je besmislena."
Eto vidite svi neprijatelji i antirevolucionarni elementi kakvu humanost u srce običnih radnih ljudi, donosi naše samoupravno društvo!
Serious mode on :
- Na stranu socrealistička naklapanja u prethodnom postu true story.
