Put sv. Jakova, Jakobsweg


Put za Santiago (galješki: Camiño de Santiago španjolski: Camino de Santiago) je ruta koju prelaze hodočasnici iz Španjolske i cijele Europe koji vodi u Santiago de Compostelu, grad u kojem se nalaze moći svetog apostola Jakova. Zbog toga se naziva još i Putem Svetog Jakova. Tijekom cijelog Srednjeg vijeka, Santiago de Compostela je bilo vrlo popularno hodočasničko odredište, te je na ovoj trasi izgrađeno oko 1.800 građevina, vjerskih, ali i svjetovnih, od velikog povijesnog značaja. Put je odigrao temeljnu ulogu u poticanju kulturne razmjene između Iberijskog poluotoka i ostatka Europe u srednjem vijeku. On ostaje svjedočanstvo snage kršćanske vjere među ljudima svih društvenih slojeva iz cijele Europe. Kasnije je zanimanje za ovo hodočašće oslabilo, ali u današnje vrijeme ponovo mu se vraća popularnost. Postoji nekoliko verzija Puta Svetog Jakova, ali klasična verzija je francuski put Svetog Jakova.


Vijeće Europe mu je 1987. god. dodijelilo titulu "Glavne ulice Europe". UNESCO je 1993. god. proglasio španjolski i francuski dio puta za Santiago UNESCO-vom svjetskom kulturnom baštinom.


Put svetog Jakova bio je jedno od najvažnijih kršćanskih hodočašća tijekom kasnijeg srednjeg vijeka i put hodočašća na kojem se mogao zaraditi plenarni oprost; druge glavne hodočasničke rute uključuju Via Francigena do Rima i hodočašće do Jeruzalema.

Legenda kaže da su posmrtni ostaci svetog Jakova brodom prebačeni iz Jeruzalema u sjevernu Španjolsku, gdje je pokopan u današnjem gradu Santiago de Compostela. (Ime Santiago lokalna je galicijska evolucija vulgarno latinskog Sanctija Iacobija, "Sveti Jakov".)

Može se proći jednom od desetaka hodočasničkih ruta do Santiaga de Compostele. Tradicionalno, kao i na većini hodočašća, Put svetog Jakova započinje u nečijem domu i završava na mjestu hodočašća. Međutim, nekoliko se ruta smatra glavnima. Tijekom srednjeg vijeka rutom se jako puno putovalo. Međutim, Crna smrt, protestantska reformacija i politički nemiri u Europi 16. stoljeća doveli su do njezinog propadanja. Do 1980.-ih, samo nekoliko stotina hodočasnika godišnje se registriralo u hodočasničkom uredu u Santiagu. U listopadu 1987. Vijeće Europe ovu je rutu proglasilo prvom europskom kulturnom rutom ; također je proglašen jednim od UNESCO -ovih mjesta svjetske baštine . Od 1980.-ih ruta privlači sve veći broj suvremenih međunarodnih hodočasnika.

Kad god Dan svetog Jakova (25. srpnja) padne u nedjelju, katedrala proglašava svetu ili jubilarnu godinu. Ovisno o prijestupnim godinama, svete se godine događaju u razmacima od 5, 6 i 11 godina. Posljednje su bile 1982., 1993., 1999., 2004. i 2010. godine. Sljedeće će biti 2021., 2027. i 2032.


Glavni put hodočašća do Santiaga slijedi raniji rimski trgovački put, koji se nastavlja do atlantske obale Galicije, završavajući na rtu Finisterre. Iako je danas poznato da rt Finisterre, najzapadnija točka Španjolske, nije najzapadnija točka Europe (Cabo da Roca u Portugalu je zapadnije), činjenica da su ga Rimljani nazvali Finisterrae (doslovno kraj svijeta ili Kraj kopna u Latinski) ukazuje na to da su ga tako promatrali. Noću se čini da Mliječni put usmjerava put, pa je ruta dobila nadimak "Voie lactée" - Mliječni put na francuskom.

Izvor: Hr wikipedia ( https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Put_Svetog_Jakova )


Napomena: Originalni put Sv. Jakova je pješačka ruta duga ca. 800 kilometara. Ruta je prilagođena hodočasnicima i na otprilike svakih 25 kilometara nalazi se neko mjesto ili objekat za noćenje cjenovno prilagođen hodočasnicima i njihovoj namjeri putovanja. Noćenje košta oko 10-20€, i hodočasnici sutra rano nastavljaju svoj put.

Postoje i kraće varijante Puta sv. Jakova, no ako bismo se odlučili odraditi originalni Put sv. Jakova, to bi trajalo otprilike 30 dana u kojima bi svaki dan morali propješačiti 20-30 kilometara.


U zadnje vrijeme porasla je popularnost Puta sv. Jakova i dogodi se nerijetko da se i neki Hercegovac odvaži na ovu životnu šetnju.


Što mislite o ovome hodočašću? Bi li se usudili krenuti na Put. sv Jakova? Poznajete li ikoga tko je išao?


(nisam bio siguran gdje da smjestim ovu temu, molim moderaciju da ju premjesti gdje treba ako joj nije mjesto ovdje)

Puno sam videa na youtube pogledao o tome. Poslije gledanja filma sa Martin Sheen-om.
Ne znam bih li osobno uspio s obzirom na godine pušenja. Možda ako bih imao vremena na pretek i nigdje ne žurio. Najgori je taj strmi dio penjanja na planinski vijenac. Poslije je onako relativno ravno ali i dalje gadno.

Zanimljivo nisam vidio nijedan video da ljudi idu na taj put sa svojim psom iako je to savršeno upravo za takvu avanturu. Mislim da je razlog taj španjolski običaj i svi oni domaći pušteni psi po selima. Kad se to u čoporu sleti na stranog psa jako nezgodna stvar.

Ta ruta nije svima ista. Ne idu svi vlakom i autobusom do startne pozicije. Neko krene pješačiti iz Pariza, neko iz Beča, neko iz Berlina. Rijetki su takvi ali vidio sam da to ljudi rade kad imaju puno slobodnog vremena.

Pa vidi, poznajem točno dvoje ljudi koji su odradili taj 800-kilometarski dio, i sve je poprilično precizno izračunano. Koje cipele, kakvu odjeću, kakav ruksak, koliko vode, koliko hrane i kakve hrane ponijeti i tako dalje.

Psa nisam nikada imao, ali pretpostavljam da kada bi se poveo i pas da bi se moralo ponijeti i dodatnog tereta u smislu hrane za psa, pa i podijeliti dio vode s njim.

Taj sveti Jakov je prema legendi tamanio islamiste.

Zato ga zovu Matamoros = ubojica Maura

A je, sad sam se sjetio jednog videa sa psom. I njemu su natovarili neki ruksak da i on malo stvari vuče. Nije bilo scena iz sela valjda su ih namjerno zaobilazili i produžili sebi put. Nije objašnjeno.

Zanimljiv kip Santiaga u katedrali na cilju hodočašća:



Još neke cool slike:

Malo offtopic. Izgleda "socijal-demokrati" veća Kuga nego horde primitivaca sa sjevera Afrike i Bliskog istoka.
Europa je zaboravila kako se krvavo izborila za luksuz kojeg ima danas.