Interesira me koji su vam se filmovi urezali u sjecanje (postoje li i oni koji su utjecali na vas pogled na zivot, svijet oko vas) kao i pjesme koje vas i dan danas podsjete na bitan dogadjaj vezan uz vase djetinjstvo i pubertetsko doba..

Posto otvorih temu red je i da zapocnem. Ukratko, za sada. Dakle, kao klinac bio sam podvrgnut torturi pa se jos sjecam teksta pjesme sa singlice "Ljubio sam Nadu u studentskom gradu" .. No na srecu to nije odredilo moj glazbeni pravac kasnije. Bilo je tu i Mise Kovaca kojeg je favorizirao moj djed (Miso 70-tih, pocetkom 80-tih) tako da sam zavolio Dalmaciju

Glede filma i zaljubljenosti, tocnije opcaranosti najvecu ulogu ima "Streets of fire"


Kao klinac puko' sam na Diane Lane

Od ranog djetinjstva sam je pjevao, ono kad te starci kao prepariranog pokazuju rodbini i prijateljima kako pjevaš...
Dubrovački Trubaduri "La musica di notte".
Sjećam se glazbe u špicama, puknu me neke čudne emocije i slike djetinjstva, posebno ova test sa RTZg i još su bile neke slične samo animirane i sa glazbom, čudno al te slike su mi bile totalno cool kak bi se danas reklo,...kasnije sam skonto pa ih crtao na Spectrumu, analogna animacija i efekti bla bla.





Mislim da nema čovjeka odraslog u komunizmu koji nije gledao partizanske filmove i kao klinac se igrao partizana i nijemaca, ustaša, četnika..., to je jednostavno bilo tako, a epilog i utjecaj tih igara i filmova znamo svi.

Srećom kina su bila ok...

Hit mi je bio "Rat zvijezda"



i "Blakeova sedmorka"



o glazbi ću drugi put...

Što se glazbe tiče:









Što se filmova tiče:

Matrix, Komandos, Conan, Terminator (tj. manje više svi Švarcijevi filmovi), Prljavi igraju prljavo, Američka pita, Fight club.

E da i nezaobilazni:

Onaj Ferkonja mi je nekako bio brrrrrrr







Meni u knjizi opako fali seksa. Uvijek sam se nadao da će Ivica zatočiti Lauru u podrumu i dati joj što joj ide.

To bi isto tako bila divna metafora oslobođenja hrvatskog naroda iz tisućljetnog jarma, ali eto, Ante se nije sjetio

Ja cu miksati mjuzu i filmove. Poklapalo se. Navedoh koja me je glumica navela u prvo zacopavanje u "selebretije" (nekih 14 godina), ali bilo je simpatija i prije toga
Bio sam clan skolskog hora pa i zaljubljen u stariju kolegicu .. Ja 4. ona 7. razred a glavna pjesma priprema za 29. i ostala slavlja


Tako da me vazda podsjeti na tu djevojku.

Što se tiče filma koji je obilježio moje odrastanje.



A pjesma...

Ja ću biti poštena pa ću reći da sam kao dijete (do desete godine) slušala Tajči i Zerinu Cokoju, pomalo i Brenu.
Odmah nakon rata sam slušala hrvatski dance E.T., Kasandra i sve te pjesmice. Znam samo da sam Sandija Cenova uvijek mrzila.
Sedmi i osmi razred su bili prelazni i tad sam počela slušati najprije Zabranjeno pušenje, Madonnu, U2, Lenny Kravitza, Aerosmith
Prvi i drugi srednje HIM (smajli koji se crveni), Placebo, Gorillaz, Marilyn Manson itd..nakon toga Black Sabbath, Metallica, Hladno pivo, Urban, Skroz, Rundek, nakon kojih sam u trećem i četvrtom srednje konačno počela slušati pravu muziku.
Znači kod mene je to sve išlo normalnim putem, pa mi je pomalo smiješno kad neki kažu da su još u bešici počeli slušati Slayera i Panteru.

Od stranih filmova se najviše sjećam Ono po Kingovoj knjizi. Klaun koji mi je tjerao strah u kosti. Zatim Strava u ulici brijestova, kao i jedan film čijeg imena ne mogu da se sjetim...znam da se radi o skupini djece koja traži blago, a pojavljuje se i neki kiklop.
Serije 5 prijatelja, Super Baka i naravno Jelenko.

Ima toga još, samo se ne mogu sjetiti.

Do devedestih nisam slušao nikakvu muziku osim Boba Marleya(u radiju mi bila njegova kaseta) a rano djetinjstvo sam provodio u kafani gdje se slušalo svašta ali nisam obraćao pažnju na muziku. Od 95 pratio MTV, VIVU, CMC, od domaće EX-YU muzike nisam znao 5 pjesama, znale se neke pop pjesmice 90-ih. S srednjoj počeo slušati od rave do rock muzike, uglavnom strana, od domaće ništa posebno, Riblja Čorba, ZP i još koja grupa. Kasnije počeo slušati i sve ostalo osim turbo folka.

Što se tiče filmova sjećam se Star Warsa, Gremlina, još pokojeg horora, Bruce Leea a najčešće sam na TV gledao westerne koliko se sjećam. Negdje od sredine devedesetih sam gledao malo više filmova(od zadnje godine rata) obzirom da u kući nije bilo videorekordera.

Da, Gremlini. To se gledalo. I nedjeljom filmovi Bud Spencera

Ova pesma je obeležila moje najranije detinjstvo tj.ovo je soundtrack perioda pre osnovne škole.

Sve je to ok.. Slusale se mnoge pjesme u odredjeno vrijeme , ono sto je bilo "in" gledali se popularni filmovi. Fora je sto mene pojednine pjesme podsjete bas na odredjeni dogadjaj.. Recimo Borac je uzeo Kup 1988. godine.. I dan danas kad cujem "My Michelle" od GnR odmah se sjetim feste povodom osvajanja Kupa. Bilo je tada svega od GnR, U2, INXS, al bas ta pjesma.
A nisam cak furao metal (mada sam gotivio GnR) vise sam bio punk rock tipa The Clash.
Ili kad sam pribjegao vrlo radikalnom nacinu osvajanja zeMske (poslije dosta glumatanja i obijanja s njene strane).. "Poison" od Alicea Coopera me baci u to vrijeme.. Da li imate takvih primjera?

A nesto ranije..
Inace osmjeh na lice mi vrate scene iz filma "Back to the future I" , "Teen wolf" Volio sam filmove Michaela J. Fox-a.
"Goonies" "Gremlini" mi je takodjer jedan od drazih iz tih vremena. Valjda sam zato avanturisticki tip, ili je obratno. Posto sam bio avanturisticki lik svidjali su mi se i slicni filmovi. Oni me pak podsjecaju na ono mirno djecije doba
Bumbi napomenu partizanske filmove. Pa da "Otpisani" su bili (iako svi znamo da je znanstvena fantastika) ali ipak izdvajam "Orlovi rano lete" kao jedan od drazih djecijih

Od partizanskih filmova sam najviše voleo Boška Buhu.

Ono nedelja u 10 ujutro i po ko zna koji put posle emisije "Dozvolite da povratimo" ide Boško Buha i naravno Oliver Dragojević sa pesmom.

Taj film je od svih partizanskih najbolji , jbg meni je ta atmosfera kao klincu bila nešto posebno i kad sam ga gledao prvi put bio sam na ivici suza i potpuno neutešan jer ipak dete gleda decu u filmu gde deca ginu.



I sad se naježim na ovu pesmu.

Kad smo kod filmova.. Ima jedan koji mi je zaista ostao u sjecanju. I to prvi horor onako gadan. Danas mozda izgleda smijesan ali je klasik zasigurno. Medjutim veze se na jedan dogadjaj. Naime markirali smo dva sata osnove elektrotehnike a od 16.00 u kinu Kozara (Banja Luka) prikazivao se ovaj film. Nije tada bilo citanja recenzija niti se znalo puno o filmu. Bilo je ono sa skratimo vrijeme. Dosta ekipe u kinu, pa moglo bi se reci puno (kino sala je bila dosta velika).. Interesantno je da se i radnja filma dogadja u kinu tako da je atmosfera bila brrrrr. Vjerujte do kraja filma ostalo je 50-tak ljudi. Ne, film nije bio los, ali dosta gadljiv u to vrijeme. Cure su vristale od straha u kinu i izlazile..

Inace film je Demoni, Darija Argenta

Ja sam volio gledati partizanske filmove a u to vrijeme je bio običaj da čim neki od političara umre, na TV-u koji je inače imao sam 2 programa, puste po nekoliko ratnih filmova. Osim crtanog filma u 19.15, poneke dječije emisije i recimo serijala Opstanak malo mi je toga bilo zanimljivog na TV pa bih jedva čekao da neki od političara umre kako bih po cijeli dan gledao filmove

To je bilo ono rano djetinjstvo, poslije se počela slušati i muzika a grupu koju bih izdvojio i koju sam slušao kao lud je bila Vatreni Poljubac čije pjesme iz tog doba i danas slušam i slušaću ih dok sam god živ

Pamtim ko da je bilo danas. Neprevaziđena...

Tako je, gospodine SDB

Ovaj film mi se toliko urezao u pamćenje ,toliko da ga neću nikad zaboravit.
Djed i Baba mi ga kupiše na Frankfurtskom željezničkom kolodvoru dok sam živio tamo.
Tko nije pogledao ,neka ga obavezno pogleda.

E to je taj
Samo sam se zeznula za onog diva. Nije kiklop.
A u Coreyja Feldmana sam bila zaljubiška.



Gle na šta sad liči

Nije film, ali nema veze. Neki kad su mlađi žele biti piloti, neki liječnici, whatever, a neki žele biti Jataganac.

U ovoj sceni gubi poziciju, ali ajde...

Filmovi Bud Spencera i Terenca Hilla, egzoticni snimljeni u Riu de Janeiru, krimici, akcijski, komedije...meni j danas drago nekad pogledati koji od njih. Face.

A-Team naravno. Nikad propusta epizodu.

Ma Budovi filmovi su bili glupi, ali opet zanimljivi. Bijelo odijelo i vječito stisnute oči.
A najbolje je to što bi negativci trčkarali oko njega, a on samo stoji na mjestu i onda trzne ruku i laktom dokrajči napadača

Ova pjesma je ostavila dubok trag (nisam bio veliki fan Valentina ) i jedan dogajaj opisuje tekst ove pjesme
Davno je sve to bilo ...