U vojsci sam jednom prigodom tovario vojni eksploziv u kamione za transport. I sad... jbg, znate kako to već ide, po pravilu ne smije se tamo ne upaliti upaljač, nego ni donijeti šibicu 300 metara blizu žice skladišta.
A nas nekoliko, fino uzeli cigaret pauzu, sjeli u sred podzemnog skladišta prepunog eksploziva u velikim kartonskim kutijama ( vitezit, kamnitit itd). Praktički ne možeš se okrenuti a da nosom ne zakačiš neki eksploziv. A mi fino sjedimo, na eksplozivu, neki uzeli dvije kutije, meko im - kartonski papir a ispod toga eksplozivni prah, pa se izležavaju.
Čadimo sve u 16! I što je najgore - ne gledamo gdje ćemo baciti ni pepeo ni opuške, frcaju varnice oko nas, preko paketa ( tu i tamo ponekog i oštećenog iz kojeg vire praškaste kutijice i najlon vrećice - poneke razguljene)!
Ma zaboli nas neka stvar, znali smo da smo neuništivi!

- Jedan dan se pojavio kod rodbine i posudio stvari za obrađivanje zemlje. Išao saditi Kiwi u prirodi.
Ljudi se počeli križati jer nikad u životu nisam pokazivao interes za obradu zemlje.

Poslije su sve shvatili kad me murija ćopila sa Marihuanom.

Dobro si me podsjetio kako sam sa cigaretom na karauli ušao u isto skladište. Stao oficiru iza leđa i gledam što radi na podu.
Kad se tip okrenuo i vidio me, za par dana sam završio kod vojnog psihijatra.

E sad me već strah.
Teraj se u *** BBC,sve mi asocijacije oduze...

.

Eh, bilo ljeto, kao i mnoge od ovih dogodovština. Prvo, bio sam prijatelj s obje. To je važno jer onda nije sumnjivo što si tamo. Drugo, one su znale da su obje zainteresirane za mene i bile su kao napravile pakt da zbog svog prijateljstva neće ni jedna sa mnom ništa napraviti. To je ključ čitave priče, bez tog bi mi stavile soli na rep nakon par dana. A ovako sam ja i jednu i drugu, a one kriju. I ne kontaju da sam ja dvostruki agent.

Treće, bilo je ljeto. Mi sve troje studenti, ali jedna je radila kao konobarica a druga u ljetnim kampovima za djecu. Znači, smjene doslovno suprotne, a ja nemam posao. Slobodnog vremena koliko hoćeš. I ja sam se nakon par tjedana baš počeo bahatiti. Ja bi s njima išao u disko i plesao čitavu noć, a obje mi šapuću kako bi me sad skinule u sred diska da ova druga nije tu. I ne kuže. Smijurija živa. I na kraju nisu ni otkrile već sam se ja pohvalio jaranu a on papak spomenuo svojoj curi, a ona znala obje pa im rekla. I još me nisu nazvale da mi sve po spisku psuju nego su čekale da dođem do njihovog stana pa me zaskočile i obrušile se na mene.

A ja pod uticajem Ron Jeremy filmova sam čak probao smiriti situacija i uputiti razgovor u pravcu seksa u troje. Tad su tek popizdile i jedna me gađala čašom ali sam im umakao. A najbolje je što sam i danas dobar prijatelj s obje.

RESTECP!

DUPLI RESPECT

- Ali defintivno jedna od najluđih stvari koja mi se dogodila u životu je kad sam na služenju vojnog roka u JNA (karaula-granica) zaustavio, u pol bijela dana, jednog Srbina da ubije ilegalca. Srbi su uvijek bili ludi za tim oružjem i pucanjem.

Mi na jednom malom brdašcu, dolje u dolini ilegalac. Druga grupa mu viknula da stane i on se sakrio iza jednom malog žbuna. Problem je bio što je tip mislio da smo mi iza njega, dok smo bili sa strane i vidjeli ga.

Ovaj Srbin ubacio metak u cijev i nanišanio ga. Da mu rukom nisam sklonio pušku pucao bi. Inače je bio kao na adrenalinu, sav zaljubljen u svoj Kalašnjikov.

Najveći apsurd je da je taj Srbin po tadašnjim zakonima i tadašnjim pravilima službe imao pravo ubiti tog ilegalca. Tip nije htio stati na više poziva da stane, i nastavio trčati prema granici. Luda Jugoslavija, ludi komunizam. Nakarada do daske.

imao sam i ja slično iskustvo kao maturant. ostao sam u Dubrovniku za novu godinu s 4 prijateljice u stanu kod jedne od njih, vratili se sa Straduna oko pola 5, padala kiša čitavu noć i sad bi se ko svi tuširali, a nestalo struje i ima vode samo ako ćemo se kupati po dvoje. odlučile se kupati po njih dvije, a ja se skromno ponudio da se tuširam tek nakon spavanja kad dođe struja. kad su prve dvije završile i legle u krevet, druge dvije me pozovu da se s njima otuširam u mrklom mraku i naravno da nisam odbio. jednoj od te dvije sam skinuo "mrak", druga je bila već iskusnjara.

Shikse ili J.A.P.?

Tako je i Ronaldo mislio kako je bio s 3.

http://www.zabranjeni.url/ronaldo-uhvacen- ... ta/248452/

Ne mogu ništa napisati na ovoj temi jer nažalost ovdje ima ljudi koji me prilično dobro znaju :)

A šteta.

Obje šikse. I još jedna je bila Indijka.

Registriraj se s novim nickom , neki alter ego nabaci i onda nam dodji tu

Ljeto 2006. Ja i rođak doletjeli iz Kanade u Frankfurt nekad u lipnju i dva mjeseca se u iznajmljenom Pežou provodili po Europi. U jednom trenutku mi u Dalmaciji, a on kaže ima on rođaka s druge strane obitelji koji ima nek vikendicu u Tkonu na Pašmanu. I dođemo mi na trajekt u Biogradu i fino dođemo u Tkon. A neki od vas će se odmah sjetiti tko je rođen u Tkonu. I još ga uhvatili na Kanarskim otocima nekih 6 mjeseci ranije. Po čitavom Biogradu posteri tipa "Heroj, a ne zločinac" i sve to. A tek u Tkonu! Čitav gradić u nekom kolektivnom domoljubnom zanosu. I dođemo mi, a rođin rođo je u vikendici s nekih par jarana i neke tri cure. Mi smo tu čitav vikend cugali i zajebavali se. A frajeru čija je vikendica bila mjesec dana ranije umro dida. Od njega je u stvari kuća. I mi smo tako cugali neku rakiju u subotu navečer i malo razgledali što je sve ostalo od dide u kući. Dida bio profesor prava u Zagrebu, i ostavio iza sebe fantastičnu i pozamašnu knjižnicu. I pregledamo mi te knjige, kao odjednom nabasamo na neku staru zastavu Jugoslavije. Ona s petokrakom, da ne bude zabune. I nama to bilo smiješno i uzmemo zastavu i počnemo se zezati. Cugamo mi i dalje u dnevnom boravku i vičemo parole tipa "Smrt fašizmu, sloboda narodu" i "Život damo, Trst ne damo" i smijemo se.

Ali u jednom trenutku jedna od cura kaže "Ej, vi se to nešto kurčite, da imate muda, išli bi to vikati na rivu." Eh sad, mi možda nismo imali muda, ali smo zato imali rakiju, što je otprilike ista stvar. Nakon još jedne boce, odemo mi stvarno na rivu. Nije to sad neka splitska ili zadarska riva, to je 3-4 pizzerije i Jadrolinijin kiosk i to je to. Ali opet je to jedino mjesto za izaći u Tkonu pa je bilo nešto ljudi. I dođemo mi na rivu s jugoslavenskom zastavom i počnemo mahati i galamiti. A tu an rivi su sjedili neki Slovenci, i oni nam odmah priđu, i krene neka priča. Njima je sve ovo smiješno i super, i oni se nama pridruže u našoj pizdariji. A jedan od njih imao gitaru, i ja uzmem i počnemo pjevati partizanske pjesme. Počeli s "Padaj silo i nepravdo," nastavili s nekim drugim, a onda sam ja krenuo "sredi pušk in bajonetov, sredi mrkih straž..." a pijane Slovence to baci u ekstazu. Oni se čude otkud ja znam pjevati na slovenskom i počnu pjevati tako glasno da su privukli pažnju domorodaca koji su sjedili na terasama pizzerija. I naravno, vide oni odmah da mi mašemo jugoslavenskom zastavom. I njima odmah krv u glavu i njih 5-6 dolazi nama psovati sve po spisku i premlatiti nas. Samo što je i nas jedno desetak, a neki od Slovenaca su bili baš rmpalije. I tako mi stojim k'o u Clint Eastwood filmovima, jedni na jednoj, drugi na drugoj strani i dobacujemo psovke. Oni bi nas rado pretukli ali nisu baš sigurni da je moguće. Ali, jedan od njih je u jednom trenutku poslao SMS nekim drugim frajerima iz gradića i u jednom trenutku vidimo da oni stižu niz rivu kao pojačanja, i mi odmah u bijeg u suprotnom pravcu. Podijelili se radi lakšeg bijega. Slovenci negdje u svom pravcu, ja i moj rođo s nekom curom u jednom, a drugi preskočili preko ograde i pobjegli negdje u polje. Mi smo uspjeli doći do Pežoa pa smo bez problema pobjegli. Nije nam se baš vraćalo u Tkon pa smo otišli preko mosta na Ugljan i u nekakvom disku u Kaliju lokali do zore.

-U ratu sam se uputila rodnoj kući od mjesta u koje smo bili izbjegli. Majka i ćaća poludili.
-Prelazak granice na Uni, ilegalno.
-Krađa trešnji kod jedne babe.

Vjerujem da je to bilo jedno stravično iskustvo!

Pa jeste kada si mlad i zelen, i kada je grupica ljudi u pitanju, a baba algača iz Popaya.

Eh, to me podsjeti na moje stare dane kada sam imao samo par godina, otisli ja i moji rodjaci da se popnemo na komsijinu sljivu usred njive, kad od jednom cuje se iz daljine glas komsije: "Hej silazite, sa moje sljive" i trci ka nama da nas stigne, kad ono svi rodjaci uspijedose nekako da sidju sa sljive i ja sam nekako uspio da sidjem sa visine drveta sam se nekako spustio na brzinu, vise neznam ni sam kako sam to uspio bukvalno za par sekundi, samo se sjecam da se tog trena cuo neki prasak i sljedece cega se sjecam jeste da sam se docekao na ruke i da je nakon toga bilo brzinsko odlijepljivanje od majcice zemlje i hvatanje naglog tutnja dokle su me noge nosile. Nije mi nista bilo, srecom komsija nije bio kosio travu na livadi duze vrijeme tako da mi je sablasno duga trava ublazila moj pad sa nimalo naivne visine, ali su zato sve sljive koje sam brao i stavljao u svoja njedra bile kolateralna steta mog brzog prizemljenja, kao i majica, ali hvala bogu niko nije bio povrijedjen, a komsija nas jer prestao juriti cim je vidio da smo se "poskidali" sa njegove sljive kao sardine.

najluđe je bilo kad sam jednom tipu dva puta pozvonio na vrata i otrčao.

stravično je bilo kada smo igrali nogomet i kada bi lopta otišla preko ograde u tuđe dvorište

Najveća ludost mi je prijavljivanje na ovaj forum.