23 sata bez buđenja? svaka čast, meni je rekord skromnih 14 sati.

Zaspao pred televizorom u 6 navečer (bila zima). Probudim se ja, vidim i dalje mračno vani, nemam blage koliko je sati...pogledam sat - 5 poslijepodne!

Jedno vrijeme je meni radno vrijeme bilo od 7 ujutro što je značilo da moram ustati u 6 sati. S obzirom da sam navikao ići na počinak nakon ponoći, tih nekoliko sati koje su mi bili preostali nisu dakako bili dovoljni i nakon nekog vremena mi se počelo dešavati ( najmanje jednom tjedno) da dođem doma sa posla sjednem da malo odmorim, padnem u san i probudi me alarm u 6 sati sutradan.
Nekada se znalo dešavati to nekoliko dana zaredom što me je dovodilo do bijesa, jer sam gubio po cijele dane za koje sam imao neke planove.
U nakani da to spriječim pokušavao sam povremeno spavati danju ali to nije polučavalo dobre rezultate, npr znalo se desiti da zaspim popodne i probudim se oko 10 sati uveče, i nema šanse da onda zaspim više tu noć.

Nikad dovoljno. Mogu spavati i po 14 sati.

A ovima što nisu zaspali po 2 noći se divim. Ja sam istina znao u ratu i vojsci ne spavati po jednu noć ali 2 već... drugu noć sam već znao na nogama hodajući zaspati, čudan osjećaj - hodaš a spavaš, i gledaš i vidiš javu pomiješanu sa snom... sjećam se, jednom sam bio na straži kod jednog nogometnog igrališta, i gledam ja u njega a iz sna mi dolaze igrači na taj stadion, igraju ljudi nogomet...

Posle prve neprospavane noći druga ide kao voda. Jedino što imaš osećaj peska u očima i tuposti mozga. Ali to je baš šaljivo, naročito u društvu.

Možemo onda to preporučiti kao besplatni opijat?

Toplo ti to preporučujem, bićeš iznenađen količinom gluposti koje ćeš izgovoriti, ukoliko uošte budeš mogao da otvaraš usta.

Nažalost spavam 6-7 sati dnevno, što mi je malo, ali zato u sedmici uvijek bude 1 dan kad se baš naspavam i tad zalomim po 10 sati, a da se NIJEDNOM ne probudim.
Uvijek sam bila velika spavalica, samo što mi ne može biti da spavam koliko hoću. Inače, ako se desi da dva ili tri dana zaredom spavam po 4-6 sati, treći dan budem isto pijana...kao da lebdim...neki čudan osjećaj..sve mi je usporeno.
Jednom se desilo da nisam spavala 36 sati, pa kad sam se dočepala kreveta u 7 ujutro nisam se probudila do 10 naveče
Uvijek mi je bilo žao što nisam jutarnji tip. Rano jutro, pola sata prije izlaska sunca je najljepši dio dana, a ja ga uvijek prespavam :(

U prosjeku spavam jedno 7-8 sati dnevno, dok sam nekada znao spavati i jedno 9-10 sati.

Cesto nocu uopste ne spavam, ali zato danju hrcem k'o motorna testera.

Oko 7 sati, u prosjeku. Meni dovoljno.

Oko 5-6 sati dnevno, sto mi je u biti malo, ali hoces izpunit dan, carpe diem, jel.

Poznaje li ko fenomen da se budis kad si zamislis, recimo stavis sat na sest ujutro, a probudis se sam tocno minut prije Sat pocne zvonit....Meni se cini da to i nije dobro, posto si vec sat ili vise prije polu budan.

Zvuči mi kao lucidni san.

Normala.

Meni je veći fenomen kad te mozak vara jer je umoran. Znalo mi se dogoditi da me sjebe i rano ujutro uvjeri da je subota, kao ostala budilica upaljena od petka. Onda ugasim budilicu i nastavim spavati kao da je subota.

Srećom u nekom djeliću mozga negdje nešto ima da skuži prevaru. Jest da je onda pranje zuba i umivanje pa izlićanje, bez popijene kave.

Događa se i meni to često. Čudna pojava, biološki sat kao da nekad predobro radi. Kao da si isprogramiram kad se trebam dić, vjarojatno zato jer i odem spavat sa "strahom" da ne prespavam, pa "znam" da smijem odspavat samo npr. 4 sata.

Ima ljudi koji imaju taj mehanizam ugrađen tj. dobar osjećaj za vrijeme.
Imam takva dva člana u obitelji, za razliku od mene koja u jutro ne znam kako se zove.

Koliko spavam?
Moram osmicu, kako god okreneš!

Slična situacija.Znam se probuditi tek minutu prije alarma.
Isto tako se znam trznuti,da sam prespao,kad tamo nedjelja,ne radi se.
A ja se već obukao,oprao zube.
Nije ni to loše,samo gdje ću nedjeljom u 6 ujutro

To je to. Buđenje par minuta prije alarma. Jedino što ja tad obično dodam još pola sata na alarm.

Nekad me dva alarma bude.

Najgore je ono provjeravanje u toku noći, kao koliko je sati i to, pa kad se rasaniš oko petice, pa niti zaspati niti se spremati, niti se ubiti od muke

Dešava mi se počesto, ali uglavnom kada je riječ o nekim značajnijim danima, putovanju itd.

Kad ranije legnem duže spavam što kasnije manje spavam , imam neki cudan sklop u glavi uvijek kad navijem sat kad moram negdje ranije ustanem prije zvona

Naravno, tako od malog djetinjstva , nisam nikad prespavao niti koristio budilnik. Danas baš pred utakmicu, zaspao oko pola 6 i probudio se pred sami početak susreta, nekih 10 sekundi. Prije kad treba dočekati film ili NBA. Jedino sam ispite znao prespavati ali to je razumljivo zbog mamurluka i nevelike želje za istim. Isto tako rijetko koristim sat jer uvijek znam koliko je, pet minuta gore-dole.

Sramota je što vidim da neki spavaju po 10 sati. Život je kratak da bi ga pola prespavali.

Pet , šest sati. To je neki prosjek. I ono vrijeme danima se nije spavalo kako treba.
Valjda ostala neka navika a i živci su dosta popucali
Inače uspavljuje me frtutma napolju. Kiša grmljavina.